Više od 28 milijardi kuna izdvojila je država za sanaciju svojih velikih brodogradilišta od početka tranzicije do 2012. i posljednje šanse za restrukturiranje što ga je za škverove dogovorila s Europskom unijom. Upravo se navršava dvije godine kako su brodogradilišta otplovila u nove vlasničke i tržišne vode, uz pomoć, ali i pomni nadzor države i Europske komisije. Kako se odvija taj proces, razgovarali smo s Tomislavom Radošem, pomoćnikom ministra gospodarstva nadležnim za sektor industrije, investicija te programa i projekata EU.

Polovicom siječnja Hrvatska je podnijela izvješće Bruxellesu o restrukturiranju i stanju u brodogradnji. Što stoji u izvješću i kakve su ocjene stigle iz Komisije?
Hrvatska je, u skladu s dogovorom s Europskom komisijom, u obvezi dva puta godišnje dostaviti izvješće o provedbi programa restrukturiranja hrvatskih brodogradilišta. Poseban naglasak u izvješću se stavlja na ispunjenje mjera za provođenje restrukturiranja i dovođenje društava u stanje održivosti. Te mjere moraju pratiti i financijski pokazatelji. Dostavlja se, usto, prikaz izvršavanja obveza, kako sa strane države, tako i vlastitog doprinosa kupca i samog društva. Navedene su kompenzacijske mjere koje su društva bila u obvezi provesti te se prati ograničenje proizvodnje u cGt-ima. Ukratko, prate se četiri glavna uvjeta, a to su održivost, vlastiti doprinos, kompenzacijske mjere i ograničenje proizvodnje. Hrvatska je izvješća dostavila, a dosad nismo zaprimili nikakve reakcije EK.

Kako ocjenjujete rezultate dosadašnjih godinu i pol procesa restrukturiranja brodogradnje?
Restrukturiranje brodogradnje započeto je u razdoblju pada potražnje na svjetskom tržištu, tako da nikome nije lako ugovoriti nove poslove. Činjenica je, međutim, da svako malo slušamo vijesti o nekom novom ugovoru, nekom porinuću ili isporuci, i to nas veseli. Uvijek može bolje, ali najvažnije je da je hrvatska brodogradnja i dalje prisutna na tržištu. I dalje, uključujući Uljanik, zapošljava između šest i sedam tisuća ljudi. Trenutačno, s oko 0,24 posto držimo 11. mjesto u svjetskoj knjizi narudžbi, odnosno s 13,9 posto imamo drugo mjesto u europskoj knjizi narudžbi.

Koji je po vama najvažniji rezultat privatizacije triju brodogradilišta?
Upravo to da je hrvatska brodogradnja i dalje prisutna na tržištu, i dalje zapošljava velik broj radnika. Ta činjenica pokreće i aktivira multiplikativni faktor jer se zapošljavaju mali i srednji poduzetnici kao kooperanti brodogradilišta, dobavljači i proizvođači opreme, osiguravajuća društva i druge financijske institucije, kao i škole i fakulteti. Svjedoci smo rasta izvoza, rasta industrijske proizvodnje, a za dio tog rasta svakako je zaslužna brodogradnja.

Što je u praksi učinjeno i jesu li rezultati u skladu s postavljenim očekivanjima?
Započelo je financijsko, kadrovsko, organizacijsko i tehnološko restrukturiranje, te se nadamo da će ti procesi biti uspješno okončani u razdoblju restrukturiranja. Brodosplit je tako uz zatečenih 10 tvrtki u sustavu osnovao još 45 novih kompanija. U trenutku preuzimanja imao je 3448 zaposlenih, isplatilo je otpremnine za 3270 radnika, a uz nova zapošljavanja prema posljednjim podacima ima 2389 radnika, dakle 1059 manje.Uljanik je reorganizirao poslovanje u 3. maju na način da je izdvojio zajedničke službe te službe nabave i prodaje u dvije zasebne kompanije, dok su brodogradilišta 3. maj i Uljanik dio grupacije za gradnju brodova, sve s ciljem postizanja sinergijskih efekata u ekonomičnosti i uravnoteženoj popunjenosti kapaciteta. Također je smanjen broj radnika za 347. Brodotrogir je ponovo aktivirao kompaniju Servisni centar Trogir, koja se bavi djelatnošću remonta i marine. Osnovao je pomorsku kompaniju Brodotrogir Maritime, za koju se trenutačno grade dva kemijska tankera. Zbrinuto je 374 radnika.

Je li neka od brodograđevnih tvrtki iz ovog režima ozbiljno prekršila ugovorene obveze?
Ozbiljna odstupanja od ugovornih obveza bila bi okidač EK da zatraži povrat potpora. Postoje neka odstupanja koja, što zbog objektivnih razloga, što zbog subjektivnih razloga, nisu onakva kakva su zacrtana u programima i kakva bismo voljeli vidjeti, ali se nadamo da će se ispraviti i poboljšati, a sve u cilju opstojnosti brodogradilišta.

O kakvim je odstupanjima riječ?
To su određena odstupanja u organizaciji, zaposlenosti ispod očekivane, prikazu iznosa i strukture unosa vlastitog doprinosa, što sve vodi k tome da u ovom trenutku brodogradilišta nisu u stanju održivo poslovati bez državne potpore. Mora se, međutim, reći da su brodogradilišta u cijelosti ispunila obvezu smanjenja proizvodnih kapaciteta te se u cijelosti pridržavaju dogovorenih ograničenja u godišnjoj proizvodnji. U velikoj mjeri promijenjena je struktura zaposlenih u korist proizvodnih radnika.

Lani se država suočila s problemom isplate potpore za brodogradilišta. Kakvo je stanje ove godine, idu li isplate prema prvotnim planovima i hoće li i ove godine biti potrebe za faktoringom?
Nije bilo problema oko isplate, već se samo našao drukčiji model, koji će se primijeniti i ove godine. Ono što je bitno jest da je do današnjeg dana država ispunila sve svoje obveze preuzete privatizacijskim ugovorima, dodatcima na te ugovore, ali i ugovorima o faktoringu.

Hoće li faktoring postati pravilo u odnosima s brodogradilištima?
Ne bi trebalo biti pravilo, ali bitno je da se ispunjavaju svi elementi ugovora.

Koliko će potpora brodogradilištima biti uplaćeno u ovoj godini?
Brodosplitu će biti uplaćeno 170 milijuna kuna, 3. maju 265,4 milijuna, a Brodotrogiru 79,5 milijuna kuna.

U kojem brodogradilištu ste najzadovoljniji rezultatima, koje najbrže provodi obveze iz ugovora o restrukturiranju?
Svako brodogradilište na neki je način priča za sebe. Svima nedostaje ugovorenih poslova, tako da ne bi bilo dobro izdvajati neko od njih. Najteže je Brodosplitu jer je to i najveće brodogradilište te je pridiljeno ugovoriti najviše poslova. Kako bi jednom bilo u mogućnosti stati na svoje noge, bez državnih potpora. 3. maj je uspio zaposliti kapacitete do 2017. godine, i to ne više s baržama koje su bile glavni proizvod u proteklom razdoblju, već i s brodovima. To znači da bi uskoro svi segmenti proizvodnje bili zadovoljavajuće zaposleni. Kod Brodosplita je, pak, uz to što je ugovorio brodove za MORH i za vlastitu kompaniju, veći iskorak napravljen u izvanbrodograđevnoj proizvodnji. Tu prije svega mislim na ugovorena Vrata Venecije te izradu sekcija za talijansko brodogradilište Fincantieri. Brodotrogir je, uz dva broda koji se grade za vlastitu flotu, završio prvu fazu gradnje marine te se kreće s drugom fazom. Istodobno se intenziviraju radovi u remontu.

Kakva je bila poslovna 2014. za brodogradilišta?
Bila je to godina u kojoj su novi vlasnici počeli ugovarati nove poslove, čiji će se rezultati vidjeti u idućem razdoblju. Brodogradilišta još nisu dostavila revidirane financijske izvještaje za 2014., a što se tiče zaposlenosti, Brodosplit je lani isporučio jedan brod za prijevoz teških tereta za nizozemskog naručitelja Jumbo te dva trupa s nadgrađem za domaće naručitelje, sveukupno u vrijednosti oko 57 milijuna dolara. U 3. maju lani su isporučili 31 baržu te su obavili radove završnog opremanja na jednom bulk carrieru i dvama trajektima, koji su originalno bili ugovoreni u Uljaniku, a ti poslovi sveukupno su bili vrijedni oko 76 milijuna dolara. U Brodotrogiru prošle godine nije bilo isporuka, no bio je znatan obujam poslova u remontnoj djelatnosti, ukupne vrijednosti oko 21 milijuna kuna. Ovogodišnji plan prihoda Servisnog centra Trogira, na osnovi remontne djelatnosti, je i veći, oko 29 milijuna kuna.

Kakva su očekivanja za ovu godinu?
Očekivanja su da se popune knjige narudžbi za iduće razdoblje, i to profitabilnim poslovima, poslovima koji imaju veliku dodanu vrijednost. Smatramo da u branši ima dovoljno znanja te da je došlo vrijeme da to svoje znanje i prodamo.

Kakva je situacija s narudžbama, omogućuju li one u ovom trenutku opstanak švkerovima?
S obzirom na to da je od privatizacije proteklo tek dvije godine, a u nekim brodogradilištima i manje, nerealno bi bilo za očekivati da su već sposobni sami održivo poslovati. Na kraju krajeva, zato razdoblje restrukturiranja traje pet godina i zato država dodatno sudjeluje u troškovima restrukturiranja.

Tko eventualno od brodogradlišta po vama nema dovoljno popunjene knjige narudžbi?
Svima zapravo nedostaje ugovorenih poslova, za 2016. i dalje, tako da ne bi bilo dobro izdvajati neko od njih. Najteže je Brodosplitu jer je to i najveće brodogradilište, te mu je potrebno i najviše poslova. Trenutačno u knjizi narudžbi splitski škver ima ukupno 17 plovnih objekata, ukupne vrijednosti 285 milijuna USD, predviđenih za isporuku većinom do kraja 2017. godine. No, važno je i da Brodosplit ima ugovoreno oko 77 milijuna dolara poslova u izvanbrodograđevnoj djelatnosti. U knjizi narudžbi 3. maja 13 je objekata ukupne vrijednosti oko 220 milijuna dolara, od čega sedam barži, a predviđena im je isporuka u razdoblju od 2015. do 2017. U Brodotrogirovoj knjizi narudžbi ima šest objekata ukupne vrijednosti 169 mililijuna dolara.

Restrukturiranje brodogradnje započeto je u razdoblju pada potražnje na svjetskom tržištu, kakva kretanja očekujete u idućem razdoblju i što je preporuka brodograditeljima, na što se trebaju fokusirati, što trebaju iskoristiti?
Trebaju svakako iskoristiti ovu posljednju šansu koju im je država u mogućnosti pružiti. Trebaju do kraja provesti reforme, ma kako teške i bolne bile, jer inače neće moći opstati na tržištu. Trebaju iskoristiti i činjenicu da smo postali članica EU, fokusirati se na proizvode s većom dodanom vrijednosti te se početi okretati profitabilnim nišama. Na kraju, trebaju ulagati u nove tehnologije, znanje i, prije svega, u ljude.

Što se brodogradilištima otvara u segmentu EU fondova?
U ovom trenutku, s obzirom na to da su društva u teškoćama te da traje restrukturiranje, brodogradilišta ne mogu dobivati nikakve druge potpore osim onih odobrenih programima restrukturiranja. No, jednom kad restrukturiranje završi i prođe razdoblje od 10 godina, brodogradilištima se otvara mogućnost apliciranja na natječaje EU. Prije svega tu se misli na razvoj novih rješenja koja smanjuju emisije štetne za okoliš, bolju povezanost morskim putovima i svakako rješenja koja povećavaju sigurnost plovidbe.

Što je, dakle, pred našim škverovima nakon što prestane režim restrukturiranja i oslanjanja na potpore državnog proračuna?
Pred njima je bespoštedna tržišna utakmica, u koju će ući restrukturirani i s boljom šansom za opstanak na tržištu. Ono što je sigurno jest da im neće biti lako. 

Promjene zbog novih niša

Najavili ste izmjene nekih obveza za vlasnike brodogradilišta, na što se to odnosi?

Nakon proteka nekog vremena, novi vlasnici su uočili određene stvari koje bi trebalo promijeniti u odobrenim programima. Tu se misli ponajprije na odabir i ugovaranje drugih poslova i tržišnih niša, predlaganje drukčijih organizacijskih struktura te poduzimanje drukčijih mjera za provrdbu restrukturiranja. U današnje vrijeme teško je planirati godinu dana unaprijed, a još teže za idućih  pet. Stoga je posve razumljivo da novi vlasnici žele izmijeniti i poboljšati programe restrukturiranja, sve sa svrhom da to restrukturiranje 
uspije.

Promjena ugovora u Splitu

Poznato je da se pregovara o promjenama ugovora za Brodosplit, što je s Brodotrogirom i s 3. majem?

Iako je bilo najava izmjene programa restrukturiranja i u Brodotrogiru i u 3. maju, zasad je samo Brodosplit pristupio izmjeni svog programa. Kada će i hoće li ostala brodogradilišta početi s promjenom svojih programa, ovisi o novim vlasnicima.