Ispred sudske zgrade je bivši radnik Ivo Antunović novinarima potvrdio da je u utorak deložiran iz prostorije od 20 četvornih metara u odmaralištu u kojem je stanovao i radio 46 godina. Svoje stvari je, kaže, skupio u crne kese i ostavio ih kod bivše kolegice koja će biti deložirana u četvrtak. Tamo je i spavao, a gdje će nakon što i ona ostane na cesti ne zna jer nema gdje.

“Postao sam beskućnik nakon toliko godina. Tijekom deložacije nisam potpisao nikakav dokument niti je to tko od mene tražio. Danas smo došli na sud da, ako je to moguće, predsjednik Županijskog suda privremenom mjerom zaustavi daljnju deložaciju preostalih radnika”, rekao je Antunović.

Nisu imali novac za odvjetnika

Majku i kćer u Zagrebu deložirali zbog duga od 10 tisuća kuna, a prodali njihov stan za čak 520 tisuća kuna

Podsjetio je da su prije četiri godine tužbom na sudu tražili ostvarivanje prava na dom, a nedavno izuzeće sudaca koji vode naše postupke. “Nije nam jasno kako se stanari iz Baškog Polja deložiraju, a istovremeno se u rad ne uzima naš zahtjev za pravo na dom koji stoji u nekoj ladici suda u Makarskoj”, upitao se te poručio da će pravdu tražiti i na međunarodnim sudovima.

Pejković: Očekivali smo kompromis

Smiljka Pejković kaže da su “očekivali kompromis” nakon godina sudovanja i desetljeća rada i stanovanja u neprikladnim prostorijama. Deložacija nje i njene obitelji je zakazana za sedam dana koje očekuje u strepnji i boli, a najviše strahu gdje će nakon što bude izbačena na ulicu.

Potporu im je pred sudom došao dati općinski i županijski vijećnik Matejas Jozipović koji je rekao da jedino privremena mjera može zaustaviti ovrhu nad radnicima i njihovim deložacijama. Kazao je da ima zainteresiranih ljudi koji žive i rade izvan Hrvatske da deložiranom Antunoviću daju na privremeno korištenje svoju kuću.

Četvero bivših radnika nekadašnjeg vojnog odmarališta u Baškom Polju godinama vode sudske postupke u kojima traže da im se osigura “krov nad glavom”.​ Radnici su prije 40 godina smješteni u objektu Burin. Od svog su tadašnjeg poslodavca bivše JNA, a kasnije i od MORH-a, dobili rješenja o privremenom smještaju dok im se ne riješi stambeno pitanje. Dobar ih je dio tražeći pravdu kroz prethodna četiri desetljeća umrlo, ostali su tek Zlatko Rudež, Ivo Antunović, Ivan Žarković i Smiljka Pejković koji smatraju da su diskriminirani i da su im ugrožena ljudska prava zbog problema sa stambenim zbrinjavanjem.

Mijenjali se vlasnici kompleksa

Tvrde da su se s godinama mijenjali vlasnici kompleksa i da je, u međuvremenu, država osnovala tvrtku Adriatic Club d.o.o. te na nju prenijela pravo vlasništva bivšeg vojnog odmarališta Burin nakon čega su radnicima stigle tužbe radi iseljenja. Riječ je o ljudima starije životne dobi i u mirovini, s niskim primanjima i bez drugih nekretnina.

Ministarstvo obrane nikada nije osporilo niti opozvalo njihova rješenja. U međuvremenu su došle dvije drugostupanjske presude kojima je usvojena žalba novih vlasnika i ukinuto rješenje o obustavi ovrhe. Pozvali su se na to da je riječ o privatnoj tvrtki i da se tu ne štiti pravo na dom, no tu je tvrtku osnovala država koja je, smatraju radnici, uz prava trebala preuzeti i obveze.​ Od MORH- a su tražili da ih stambeno zbrine, a to je zatražila i pučka pravobraniteljica, no odgovor još nisu dobili.