Kada je imao 21 godinu Pero Vuković svoje radove s fakulteta i natječaja poslao je u ured Rema Koolhaasa. Odmah je dobio posao. On je dečko kojeg ćete već pri prvom kontaktu svrstati u priču o ljepšoj strani Hrvatske. Pero Vuković (26), mladi je hrvatski arhitekt, a zanimljivo je da arhitektura nije bila Vukovićev prvi izbor, tenis je igrao od šeste do 18. godine, pa je gotovo otišao drugim putem.

"Dugo sam mislio da ću studirati pravo, no 2004. godine majka, koja je također arhitektica, odvela me na Venecijanski bijenale. Bilo je to dvije godine prije nego što sam upisao fakultet. Tamo sam vidio što sve arhitektura može, makete, sva ta vizualizacija i prikazi… Onda samo odlučio da se želim baviti tim poslom. Obitelj sam obavijestio o tome neposredno prije upisa na fakultet 2007. godine, sjećam se da im je to bio šok", prisjeća se Vuković u razgovoru za Večernji list.

"Već na prvoj godini počeo sam sudjelovati na natječajima, a na trećoj godini, 2010. godine, za projekt osnovne škole dobio sam rektorovu nagradu. Na drugoj godini počeo sam dobivati nagrade u konkurenciji već ozbiljnijih arhitekata", priča Vuković.
 

Vrlo brzo, 2011. godine, uslijedila je suradnja s Remom Koolhaasom, jednim od najcjenjenijih svjetskih arhitekata.

"Radove s fakulteta i natječaja poslao sam u ured Rema Koolhaasa. Kod njega se godišnje prijavi 18 tisuća ljudi za 100 radnih mjesta. Odmah sam dobio priliku za rad u tom najprestižnijem arhitektonskom uredu u svijetu. U njegovu uredu proveo sam godinu dana. Da pitate 100 arhitekata, njih 99 bi vam reklo da je Koolhaas najbolji na svijetu. Njegov ured promijenio je arhitektonsku scenu u svijetu. Kada je on u uredu, potpuno je drukčije ozračje, ljudi trče… Nevjerojatan je i izuzetan autoritet. Nešto fenomenalno, bez premca… To je čovjek koji postavlja prava pitanja. To je osoba koja će iz vas izvući maksimum, ono što niste svjesni da možete. Nevjerojatno je utjecajan i na svakoj njegovoj kući ili zgradi osjetite razliku", istaknuo je mladi arhitekt te ispričao kako izgleda radni dan u prestižnom uredu.

" To je danonoćan rad i posvećenost milijun posto. Na posao se dolazi najkasnije do deset sati. Oko 13 sati je pauza za ručak, odnosno sendvič. Malo je ljudi odlazilo prije pola noći. Ja sam redovito radio do 4-5 ujutro, otišao doma, odspavao dva sata i potom već u devet ujutro bio opet u uredu. Nerijetko smo kod bitnih projekata ostajali i po dvije-tri noći zaredom, čak i duže. Sada ja u uredu pokušavam selektirati ljude na takav način. Važan je taj odnos prema klijentu koji vam zapravo nije klijent nego partner", kaže Vuković koji je imao ponudu da ostane u Koolhaasovu uredu, za plaću koja je daleko iznad hrvatskog prosjeka. No, to je odbio i odlučio se okušati u Hrvatskoj.

"Prvi motiv mi je bio da završim fakultet do kraja. Prava je istina da su roditelji došli po mene automobilom. Nisam zažalio, jer da sam ostao tamo, nakon nekog vremena ne bih imao motiva vratiti se i završiti fakultet. Paralelno s time, 2014. godine osnovao sam svoj današnji ured ARHIV. No, moj je stav da društvo možemo promijeniti djelovanjem, radom i naporom. Vjerujem da je to, uz iskustvo koje sam stekao i u Koolhaasovu uredu, dovoljno da nešto postignemo", zaključio je.

Cijeli članak pročitajte ovdje.