Europski zeleni plan postavio je brojne ambiciozne ciljeve koji bi do 2050. trebali dovesti do klimatske neutralnosti. Plan među ostalim promiče i povećanje stope recikliranja te stvaranje kružnog gospodarskog oporavka. O tome i ostalim pitanjima vezanim uz zbrinjavanje otpada razgovarali smo s Marijom Šćulac Domac, direktoricom sektora za industriju i održivi razvoj pri HGK.

Najveći dio tereta zelene tranzicije nose gospodarstvenici. Kako se oni bore s time?

Plan je izrazito ambiciozan dokument i svakako će biti izazov provesti ga, no tvrtke moraju napraviti zaokret u poslovanju, investirati u nove tehnologije i opremu kako bi ostvarili postavljene ciljeve recikliranja. HGK aktivno radi na informiranju članica o svim segmentima Europskog zelenog plana i pripadajućih strateških i programskih dokumenata te o dostupnim nacionalnim i europskim izvorima financiranja.

U ovom trenutku provodimo analize sektora kako bismo procijenili koliko sredstava će biti potrebno kako bi se postigla zelena transformacija gospodarstva u različitim djelatnostima, no sigurno je da će se raditi o značajnom iznosu. Primjerice, samo za sektor proizvođača laganih plastičnih vrećica procjena doseže i osam milijuna eura. Treba imati na umu da trošak neće biti jednak za sve zemlje EU, no bit će na raspolaganju značajna sredstva iz različitih programa i fondova EU, a u proces programiranje uključila se i HGK. Već sada, u Planu za oporavak i otpornost za projekte transformacije gospodarstva imamo preko 26 milijardi kuna.

Iako je zelena tranzicija veliki trošak, posebno u vrijeme pandemije, skriva li ona i nove prilike za gospodarstvenike?

Tranzicija je prilika i za hrvatsko gospodarstvo. Već je sada vidljivo da će ovaj proces iznjedriti i mnoge inovacije, primarno mislim na dizajn proizvoda, razvoj novih sustava mogućnosti zamjene i popravka onih proizvoda koji se stavljaju na tržište, razvoj ambalaže koja generira minimalnu količinu otpada.

To zahtijeva dodatna ulaganja u edukaciju i razvoj, a inovacije u svim segmentima pomoći će u postizanju željenih ciljeva. Usvajanjem Europskog zelenog plana jasno je kako tranzicija gospodarstva na niskougljično gospodarstvo nema alternativu. Europska unija svjesna svog resursnog siromaštva potaknula je zaokret u postupanju te usmjerila dodatne napore na iskorištavanje vrijednih materijala iz otpada kao sekundarnih sirovina. I tu vidimo priliku.

Zajedničkim djelovanjem možemo iskoristiti sredstva koja su nam na raspolaganju te istovremeno podići konkurentnost gospodarstva i to na održivim temeljima.

Zbog efikasnijeg zbrinjavanja otpada i cilju jačanja tržišta sekundarnim sirovinama, HGK je već 1995. pokrenuo Burzu otpada. Na njoj povezuje pravne i fizičke osobe koje nude ili traže korisne vrste otpada tj. sekundarnih sirovina koje se mogu iskoristiti kao ulazne sirovine za daljnju proizvodnju. Kako danas funkcionira Burza, jeste li zadovoljni njome i kakva je njena uloga u zelenoj tranziciji?

U sklopu digitalne transformacije poslovanja HGK i razvoja platforme za e-usluge Digitalna komora, i Burza otpada je u procesu transformacije i unaprjeđenja. Cilj je da tvrtke mogu na što jednostavniji i pristupačniji način koristiti platformu i na njoj objavljivati oglase ponude ili potražnje za otpadom, odnosno sekundarnim materijalima. U ovom trenutku platforma je u probnom radu, a njezina puna funkcionalnost očekuje se uskoro. Rezultati korištenja Burze otpada moći će se analizirati tek sljedeće godine budući da smo u proteklom razdoblju radili na njezinoj modernizaciji. Svakako očekujemo njezin pozitivan doprinos u smislu transformacije prerađivačke industrije na principima resursne učinkovitosti.

Koji su ciljevi Hrvatske platforme za otpad od plastike?

Zadatak platforme je inicirati i pomagati suradnju u lancima vrijednosti pojedinih grupa otpada od plastike koji nije u sustavu povratne naknade te pomoći u ‘zatvaranju kruga’. Suradnju smo započeli s plastičnim otpadom od deterdženata. Dionici su prihvatili inicijativu.

Problem koji trenutno trebamo riješiti je kako odvojeno prikupljen otpad od plastike razdvojiti po vrsti otpada (plastike) koji bi onda preuzele zainteresirane tvrtke kao sirovinu. Dakle, ključni je problem prikupljeni otpad od plastike razdvojiti na zasebne frakcije kako bi se omogućila njegova daljnja prerada.

HGK je Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja predložila model HGK znaka kao sustava označavanja proizvoda s udjelom recikliranog sadržaja. Kako je prošla ta inicijativa?

Radi se o Nacrtu prijedloga Zakona o gospodarenju otpadom, gdje je u javnoj raspravi HGK Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja predložila alternativu zabrani stavljanja laganih plastičnih vrećica na tržište koja je stavljena u nacrt. Modelom bi se na tržište mogle stavljati samo one lagane plastične vrećice koje bi imale određeni udio reciklata, što je model koji ne ide na štetu ni okoliša ni gospodarstva, a i u potpunosti je u skladu s direktivama EU. Tzv. ‘HGK znak’ predstavljao bi sustav označavanja takvih vrećica koji bi garantirao udio recikliranog sadržaja u njima.

Nažalost, Ministarstvo nije prihvatilo naš prijedlog te smo nastavili proces zagovaranja interesa naših članica u Hrvatskom saboru. U tome imamo potporu i ostalih poslovnih organizacija, odnosno HUP-a i HOK-a. Uz HGK znak, zagovarali smo i duži period prilagodbe u ovom segmentu, odnosno da zabrana nastupi do kraja 2024. godine umjesto 1. siječnja 2022. Ovime bi proizvođači imali dovoljno vremena provesti tranziciju na nove tehnologije i proizvode, a pri tome bi zadržali postojeća radna mjesta i konkurentnost. Sredstva je moguće osigurati iz primjerice Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Na kraju, zagovarali smo izuzimanje biokompostabilnih vrećica iz zabrane budući da se u većini država EU smatraju alternativnim proizvodom.

Koliko je udio industrijskog otpada u ukupnoj količini otpada i kako stojimo s njegovim gospodarenjem, koliko se oporablja ili reciklira?

Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja u 2019. je generirano 2.062.256 tona proizvodnog otpada, što je gotovo 53% ukupno nastalog otpada u Hrvatskoj. Na žalost, još se uvijek velik postotak ovog otpada odlaže.

No, pomak se očekuje se zbog značajnog iznosa koji će nam biti na raspolaganju i u Nacionalnom planu i u novom Operativnom programu za dodatno osnaživanje i izgradnju infrastrukture oporabe i recikliranja otpada. Vjerujem da će nakon tih projekata vaga prevagnuti na drugu stranu.

Tu je čak pandemija donijela pozitivnu promjenu, u promjeni razmišljanja. Više se razmišlja o razvoju lokalne infrastrukture zbog ograničenja za prekogranični promet otpadom i slabije dostupnosti sekundarnih sirovina. HGK u tom smislu svakako podržava usku suradnju privatnog i javnog sektora kako bi se što bolje iskoristili postojeći kapaciteti.

Iako je građevinski otpad količinski najzastupljeniji, u Hrvatskoj je on oko 80% oporabljen ili zbrinut, što je i u europskim okvirima odličan rezultat. Kako se u nadolazećim godinama očekuje povećana građevinska aktivnost zbog obnove šteta nakon potresa, smatrate li da b to moglo dovesti do problema u njegovom zbrinjavanju?

Važno je uzeti u obzir i podatak o količini nastalog otpada. Naime, procjena je da se samo 30% nastalog građevnog otpada prijavljuje. Naravno, količina nastalog građevnog otpada povezana je s brojem izdanih građevinskih dozvola koji raste, a očekuje se dodatan rast zbog obnove. Problem je što taj porast izdanih građevinskih dozvola ne prati porast količine prijavljenog građevnog otpada.

U tom smislu potrebno je raditi na unaprjeđenju sustava kroz edukaciju dionika, digitalizaciju procedura i razvoj infrastrukture. U ovom trenutku imamo 300-tinjak tvrtki s dozvolama za gospodarenje građevnim otpadom. Svjesni smo velikog izazova pred nama, no trebamo snažnije zajedničko djelovanje.

Kod institucija u smislu ubrzavanja administrativnih procesa, zatim povezivanje tvrtki iz javnog i privatnog sektora te korištenje dostupnih kapaciteta privatnog sektora u gospodarenju građevnim otpadom, sve kako bi se iskoristile vrijedne sekundarne sirovine u prerađivačkoj industriji. Niz aktivnosti već je pokrenut, a temelj našeg daljnjega rada bit će suradnja s akademskom zajednicom, koja je ključna za projekte obnove temeljene na visoko učinkovitim i održivim principima.