Najava djelomične mobilizacije, kao i zlokobna prijetnja nuklearnim oružjem, koju je jučer nanovo istaknuo ruski predsjednik Putin, imali su očekivani učinak na financijska tržišta, provocirajući već uobičajeni bijeg kapitala ka sigurnijim utočištima.

Prema već toliko puta viđenom obrascu, najveća žrtva povišenih geopolitičkih tenzija bio je – euro. Erozija vrijednosti europske valute logična je cijena neizvjesnosti koju mogućnost daljnje eskalacije ratnog sukoba nedvojbeno pojačava.

A onda opet, europska valuta ionako već mjesecima trpi posljedice ratnog sukoba na istoku kontinenta, te je svježa provala panike zapravo tek intenzivirala negativan trend čiji korijeni sežu puno dalje u prošlost.

Kao i do sada, među najvećim dobitnicima takvog razvoja događaja u prvom je redu bio američki dolar, a onda u nešto manjoj mjeri japanski jen i švicarski franak.

U odnosu na početak godine, tečaj EUR/USD već bilježi dvoznamenkasti pad vrijednosti i plijeni najviše pozornosti aktera na deviznom tržištu, te se odlično uklapa u rasprostranjenu dominaciju američke valute (koju zapravo podgrijava restriktivna monetarna politika američke središnje banke).

Gledamo li, međutim, stvari u nešto širem (ili vremenski duljem) kontekstu, švicarski franak je valuta koja na krilima ruske invazije na Ukrajinu niže nove rekorde; i dok je tečaj EUR/USD još uvijek relativno daleko od rekordno niskih 0,82 dolara (zabilježenih krajem 2000. godine), ali se zato tečaj EUR/CHF, skliznuvši još krajem lipnja ispod paritetne razine (po prvi puta od početka 2015. godine), jučer spustio na najnižu razinu povijesti (ispod 0,96 eura).

Putin je tek donekle uspio destabilizirati tržišta na Starom kontinentu, isprovociravši rast premije za rizik/F. Brala/PIXSELL

Opisanu konstelaciju snaga na deviznom tržištu teško da može promijeniti čak i nekakav radikalan preokret na političkom planu jer se zemlje Europske monetarne unije suočavaju s visokom inflacijom i vrlo ozbiljnom prijetnjom recesije.

Sličan rezon investitori primjenjuju i na tržištima roba, uvažavajući činjenicu da je Rusija jedan od najvećih svjetskih izvoznika sirovina.

Stoga malo koga iznenađuju pozitivne reakcije na tržištima roba, iako je, barem u prvim satima trgovine (neposredno nakon Putinova televizijskog obraćanja), drama mahom izostala.

Tržišta ni dosad nisu davala previše šanse miroljubivijem scenariju koji podrazumijeva relativno brz završetak krize, fokusirajući se, umjesto toga, na vrlo zategnut odnos ponude i
potražnje, odnosno činjenicu da Rusija predstavlja vrlo bitnu kariku u lancu globalne opskrbe sirovinama.

Stoga podaci o rastu cijena sirove nafte i prirodnog plina zapravo i nisu neka vijest, jer u ovim okolnostima već i najmanji incident može inicirati paniku.

S druge strane, ni zveckanje ruskim nuklearnim arsenalom već odavno više nije nikakva novost, i vjerojatno u toj činjenici valja tražiti objašnjenje vrlo umjerene korekcije na tržištima kapitala. Štoviše, nekolicina europskih burzovnih indeksa uspjela se provući s blagim rastom vrijednosti, napeto iščekujući ishod redovitog sastanka kreatora američke monetarne politike.

Dramatičan rast
Nekoliko sati nakon dramatične objave iz Moskve, situacija se uvelike stabilizirala; ako su inicijalne reakcije ulagača i odavale nekakve znakove panike, zbog kojih su azijske burze kraja dana dočekale na negativnom teritoriju, strasti su se vrlo brzo smirile, do te mjere da su čak i obveznice europskih zemalja uspjele uknjižiti blagi rast cijene.

A to je, barem iz europske perspektive, vjerojatno najznačajnija vijest dana. Jer na krilima visoke inflacije rastu dugoročne kamatne stope bilježe dramatičan rast, i počesto je za nastavak uzlaznog trenda dovoljan tek skroman impuls koji bi gurnuo nova iskušenja pred Europsku središnju banku i testirao njenu načelnu spremnost da izravnim intervencijama spriječi značajniji rast prinosa na državne obveznice.

Putin je tek donekle uspio destabilizirati tržišta na Starom kontinentu, isprovociravši rast premije za rizik (materijaliziran ponajprije kroz rasta cijena credit default spreadova), ali nije uspio natjerati ulagače u masovan bijeg.

O tome najbolje svjedoči kretanje prinosa na talijanske državne obveznice koji uoči predstojećih parlamentarnih izbora ionako rastu, i to uz vrlo dramatične oscilacije na dnevnoj razini.

Povećanje uloga
Naime, u samo tri mjeseca, otkako je svima postalo jasno da Europa više ne može računati na značajnije količine ruskog plina, stopa prinosa na desetogodišnje talijanske državne obveznice najprije je porasla iznad 4% (po prvi puta još od kraja 2013. godine), potom se spustila na 3%, a onda ponovo vratila iznad 4%.

U usporedbi s time, značajnijih pomaka tijekom jučerašnje trgovine nije bilo; spoznaja da se Rusija i dalje ne odriče teritorijalnih pretenzija na dijelove Ukrajine (te ih i formalno namjerava pripojiti) tek je motivirala prebacivanje kapitala iz (nominalno rizičnijih) dionica u (manje rizične) obveznice.

Putin je očito odlučio povećati ulog u svojoj igri, ali na to su, čini se, ulagači bili spremni. To, naravno, nipošto ne znači da Rusija više nije bitan faktor na financijskim tržištima, no ako je jedan od ciljeva jučerašnjeg istupa bio isprovocirati panične reakcije tržišta, pokušaj očito nije polučio željeni uspjeh, jer deprecijacija europske valute ne predstavlja nikakav odmak od aktualnog trenda.