Hrvatska se među prvima u EU uhvatila u koštac s regulacijom rada putem digitalnih platformi koje o radnim pravima vozača i dostavljača, koji putem njih rade, slabo misle. Algoritam za to ne brine. Njega zanima samo profitabilnost.

O posljedicama takvog rada svjedočili smo bezbroj puta, što kroz neprijavljen rad, lažnu samozaposlenost, iskorištavanje stranih radnika… Više od pola godine od kada je na snagu stupila regulativa koja uređuje rad putem digitalnih radnih platformi (sadržana u odredbama Zakona o radu) zakonodavac malo toga otkriva pa je zaključke o tome imamo li red na prilično kaotičnom tržištu još uvijek nemoguće izvući.

No, podaci Državnog inspektorata o nadzoru i povredama u ovoj domeni otkrivaju da situacija i dalje nije dobra te da je pred nadležnima još mnogo posla. Pretpostavljalo se, naime, da u Hrvatskoj putem digitalnih platformi radi oko 40 tisuća vozača i dostavljača.

Međutim, podaci iz Jedinstvene elektroničke evidencije rada, informatičkog rješenja koje je osmislilo nadležno ministarstvo da bi pratilo stanje na ovom tržištu, pokazuju daleko manje brojke. Od početka godine za četiri digitalne radne platforme radilo je, ili radi, tek 17.092 osobe.

Ministarstvo ne navodi o kojim se točno platformama radi, no zna se da u Hrvatskoj posluju Wolt, kao najveća platforma, Glovo, Uber i Bolt. U odnosu na broj radnika broj agregatora (posrednici između radnika i platforme) s kojima digitalne platforme imaju poslovnu suradnju prilično je impresivan – registrirano ih je čak 1712. Putem njih, kažu podaci, sklopljeno je oko 19 tisuća ugovora o radu. Sa samozaposlenim osobama evidentirano je 4457 ugovora o poslovnoj suradnji.

Veći broj ugovora u odnosu na broj platformskih radnika iz Ministarstva objašnjavaju činjenicom da radnik može imati sklopljene ugovore o radu s više agregatora, a samozaposlena osoba poslovati s više platformi. Zaključiti možemo da u Hrvatskoj imamo mali broj digitalnih platformi, mali broj platformski radnika te “poplavu” posrednika.

Broj platformskih radnika iznenađuje i sindikate i znanstvenike. “Taj mi se broj čini premali. Logika, matematika i zdrav razum nalažu da te brojke treba provjeriti”, kaže glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš, jednog od rijetkih, ako ne i jedinog, sindikata koji u svom članstvu ima radnike koji rade putem platformi – njih tek oko 30.

Nastavak nereda
Hrvoje Butković, znanstveni savjetnik u Institutu za razvoj i međunarodne odnose, koji dugo prati i proučava područje platformskog i prekarnog rada, kaže da je i on očekivao veće brojke.

“Dio problema vjerojatno je u tome da neki platformski radnici dobrovoljno rade na crno jer smatraju da im ništa drugo ne preostaje s obzirom na to da su im bankovni računi u blokadi. Platforme i agregatori iskorištavaju njihovu tešku socijalnu situaciju. Posao pred inspekcijom rada u tom smislu je ogroman i pitanje je ima li ona dovoljno kapaciteta da se uhvati u koštac s tim kompleksnim sektorom nove ekonomije u kojem je jako puno sivih zona”, upozorava Butković.

Da će inspektori imati pune ruke posla govore i podaci o povredama u području rada putem digitalnih radnih platformi koji su utvrđeni u prvih šest mjeseci ove godine. Iz Državnog inspektorata kažu da su u tom periodu obavili 95 inspekcijskih nadzora te utvrdili čak 75 prekršaja.

U istom periodu 2023., kada na snazi nisu bile odredbe zakona koje reguliraju tu vrstu rada, inspektori su u 259 obavljenih nadzora utvrdili 84 prekršaja. Ti podaci nedvosmisleno govore da se nastavio nered u segmentu u kojem su najčešće zaposleni strani radnici u Hrvatskoj.

Primjerice, u prvih pola godine 2023. kod samo jednog poslodavca utvrđeno je da je za njega radio strani radnik bez dozvole za boravak i rad. Usmenim rješenjem zabranjen mu je rad na 30 dana.

U istom periodu ove godine doneseno je pet upravnih mjera kojima je poslodavcima zabranjen rad na 30 dana jer je za njih radilo 13 stranih radnih, od kojih 11 iz Nepala, kažu iz Inspektorata. Navode da su u prvih šest mjeseci ove godine donijeli četiri rješenja jer platformski radnici nisu bili prijavljeni na mirovinsko osiguranje.

Ti podaci daju samo djelomičnu sliku stanja na tržištu rada koji se odvija putem platformi. Pravu sliku imat ćemo tek kada dobijemo podatke o tome koliko u prosjeku tjedno, odnosno mjesečno platformski radnici zarađuju i koliko sati u prosjeku rade. Iz nadležnog Ministarstva kažu da će oni biti poznati kada se izradi godišnje izvješće o radu korištenjem digitalne radne platforme, što bi trebalo biti u siječnju 2025.

U rukama sudova
Sa svim podacima koje imaju na raspolaganju iz Ministarstva rada smatraju da će zakonsko rješenje koje su donijeli “polučiti željeni cilj osiguravanja dostojanstvenih uvjeta rada platformskih radnika uz istovremeno podupiranje održivog rasta digitalni radnih platformi”.

Sindikalist Kiš u to ne vjeruje. “Platforma određuje cijenu i količinu rada. Sva organizacijska i financijska moć u rukama je platforme. A kome one odgovaraju”, pita se Kiš. Teza da digitalne platforme nikome ne odgovaraju ipak nije posve točna. Butković navodi da direktiva EU-a pa onda i domaći Zakon o radu, prepoznaju instrument solidarne odgovornosti između platforme i agregatora što je, kaže, jako dobro.

“Platforma se može smatrati poslodavcem ako agregator, koji u njezino ime radi, ima porezni dug, ne prijavljuje radnike na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje te ako im redovito ne isplaćuje plaće”, navodi Butković ističući da je broj agregatora koji trenutno posluju u Hrvatskoj prevelik. “Trebalo bi ga smanjiti, po mogućnosti kroz akreditacijski postupak”, kaže.

Rješavanje nagomilanih problema, dodaje, u velikoj će mjeri ovisiti i sudovima. “Bit će potrebno pokrenuti i dobiti sudske sporove vezano uz nepoštivanje odredbi Zakona o radu koje se odnose na rad putem digitalnih platformi. Kad to budemo imali stvari će biti jednostavnije, kako za inspekciju rada, tako i za sve druge uključene aktere”, ističe.