Dok nije stigao u pratnji policije, riječki odvjetnik Alein Khan nije uspio kročiti u posrnulo brodogradilište Nautu Lamjanu na Ugljanu. To je najgore što je do sada doživio u svojoj karijeri stečajnog upravitelja. U tvrtku je stigao uz uvrede i pogrde. Situacija je sada, reći će, pod kontrolom.

“Lamjana kao vjerojatno trenutno najsloženiji stečaj u Hrvatskoj zbog svoje je kompleksnosti profesionalni izazov. Lijepo se osjećate na kraju stečaja, kada nešto možete unovčiti, a strane budu namirene. Tada sam zadovoljan”, rezimira sada Khan, tek jedan s liste na kojoj je više od 200 stečajnih upravitelja u Hrvatskoj.

Dok za radnike stečaj najčešće predstavlja kraj, za upravitelje koji dolaze u posrnule tvrtke to je tek početak posla. Oni se hvataju u koštac s dugovima “osmišljavajući” najbolji scenarij za prezaduženu tvrtku. Jedinstvene formule za uspjeh nema.

Dok su s jedne strane na meti radnika, s druge svaki njihov potez prati stečajni sudac, odbor i skupština vjerovnika. “Puno je stresa. Nije to nimalo lak i jednostavan posao, a pogotovo je teško kada  nekome moraš potpisati otkaz”, složit će se Boja Stanković iz Osijeka iza koje je 14-godišnje iskustvo stečajnog upravitelja, a na popisu njezinih predmeta trenutno se nalazi i onaj posrnulog trgovačkog maloprodajnog lanca Biljemerkant. Kaže da je svaki predmet koji je do sada vodila, priča je za sebe. Posao je to koji se može završiti u svega nekoliko mjeseci, ali se može protegnuti i na nekoliko godina.

Osječki odvjetnik Duško Zec može odahnuti. Ono što nije pošlo za rukom nekadašnjem Hrvatskom fondu za privatizaciju, uspijelo mu je kao stečajnom upravitelju. Za manje od godine dana od otvaranja stečaja, iz sedmog pokušaja prodao je Bizovačke toplice, najveći hotelsko-zdravstveno-turistički kompleks na istoku Hrvatske. Time su spašena radna mjesta i pokrenut investicijski ciklus uz novoga vlasnika, koncer Sunce.

“U stečaju nisu važne nekretnine, nego kako spasiti tvrtku, riješiti je dugova, kamata, kredita, a zadržati njezinu suštinsku proizvodnju. Stečaj nije kraj priče. Gdje god postoji neka proizvodnja, treba pokušati. Davanje u zakup moj je način da privučem potencijalne kupce”, kaže Zec koji je od propasti spasio i tvornicu stolica u Donjem Miholjcu u kojoj je nastavilo raditi 50 ljudi.

“U javnosti je stvorena percepcija kako su stečajni upravitelji uzrok stečaja”, požalio se  Miroslav Mikić, stečajnog upravitelja iz Slavonskog Broda koji je zbog stečajnog postupka u Sušionici u Vrpolju, ali i u Đuri Đakoviću nailazio ne toliko na nerazumijevanje radnika koliko, kako nam kaže, sindikalnih aktivista.

“U slučaju Lamjana nema toga novca kojim bi se moglo platiti ono što sam prošao. Ne vjerujem da se ljudi ovim poslom bave zbog zarade, nego profesionalnog izazova”, dodaje Khan tumačeći kako maksimalna nagrada stečajnom upravitelju može iznositi 300.000 kuna.

“To nije velik novac kada se stavi u korelaciju s odvjetništvom, ali je razlika velika jer u odvjetništvu zastupate drugoga, a u stečaju ste vi sami uključeni u problematiku i pritom odgovarate za svoje odluke”, zaključuje  Khan.

Puno je stresa. To nije lak i jednostavan posao,  pogotovo kada nekome moraš potpisati otkaz
Boja Stanković, vodila stečaj Biljemerkanta

U stečaju nisu važne nekretnine, nego kako spasiti tvrtku, riješiti dugove, kamate, kredite…
Duško Zec, vodio stečaj Bizovačkih toplica

Maksimalna nagrada stečajnom upravitelju je 300.000 kuna, Što nije velik novac u odnosu na odvjetništvo
Alein Khan, vodi stečaj Naute Lamjana