Hrvatska je na kraju prošle godine, prvi put u više od deset godina, zabilježila rast broja stanovnika. Procjene stanovništva Državnog zavoda za statistiku sredinom godine kažu da smo na kraju 2023., u odnosu na kraj 2022., u demografskom plus od 11.073 građana (ukupno 3.861.967 stanovnika).

Ipak, te brojke ne mogu veseliti jer su rezultat uvoza radne snage, a ne pozitivnih demografskih trendova, kažu demografi. Osim što nemamo demografske, nemamo niti imigracijske politike pa je upitno hoćemo li one koji se u Hrvatsku usele zbog posla uspjeti i zadržati.

Pitanje je tko će nam za nekoliko desetljeća raditi i kako ćemo bez radne snage ostvarivati rast. Ukratko, bez ozbiljnih multiresornih politika i aktivnijih demografskih mjera na lokalnoj razini, crno nam se piše.

Pred relativno novim ministrom demografije Ivanom Šipićem vrlo je izazovna zadaća – uvjeriti kolege da o uspjehu njegova resora ovisi uspjeh države. Ali i još jedna – kreiranje kvalitetnih demografskih mjera.

Prema prvim najavama, one se zasad svode na podizanje iznosa potpora za novorođeno dijete (s 300 na 600 eura), podizanje naknade za roditeljski dopust te iznosa doplatka za djecu (ne navodi koliko). Demografi Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Ivo Turk s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, pozdravljaju najavljene mjere jer je, s obzirom na situaciju u kojoj smo se našli, svaka dobrodošla. Iznose i što će biti ključno za uspjeh.

Profesor Akrap naglašava da mora postojati zaista snažna politička odluka o jakoj državnoj intervenciji u populacijsku politiku. “Koliko sam mogao zaključiti, ministar Šipić ima snažnu volju zaustaviti i postupno preokrenuti tekuće demografske trendove. No, valja imati u vidu da se bez aktivne uloge drugih ministarstava ne mogu očekivati baš nikakvi rezultati”, ističe.

Prazni prostori
Demograf Turk, pak, upozorava: “Problem je kod mjera što se osmisle ali ih se malo provede. Također, mjere treba kontinuirano provoditi, i to narednih 50 i više godina da bi se situacija popravila”, ističe Turk napominjući da je dodatan problem činjenica da su Hrvatsku u posljednjim migracijskim valovima (’90-ih te nakon ulaska u EU) napustili uglavnom mladi u najpovoljnijoj reproduktivnoj dobi. “Zato je Hrvatska među zemljama najstarijeg stanovništva”, upozorava Turk koji se osim općom bavi i demografijom ruralnih prostora.

A tu je situacija posebno problematična. Hrvatska je zemlja u kojoj ruralne sredine postaju sve neprivlačnije za život. U njihovu oživljavanju posebnu ulogu imaju čelnici općina, gradova i županija, no njihove se demografske mjere uglavnom svode na novčane potpore za rođenje djeteta i dostupnost vrtića. Izvješće o mjerama koje se provode na lokalnoj i regionalnoj razini pokazuje da njih čak 258 ne nudi niti jednu mjeru stambenog zbrinjavanja za mlade obitelji, jednog od vodećih problema mladih u Hrvatskoj. Kupnju prve nekretnine sufinancira tek 11% gradova, 25% općina i 15% županija.

Mjere lokalnih čelnika u zaustavljanju negativnih demografskih trendova kritiziraju oba demografa. “I one općine i gradovi koji bi to mogli, s obzirom na financijsku moć, ne poduzimaju mjere koje su u njihovoj nadležnosti. Pa pogledajmo što u tom pogledu rade veliki gradovi u Hrvatskoj – ništa, još postojeće ukidaju. To je više nego žalosno. Pa jesu li oni koji obnašaju političku vlast toga svjesni?”, pita se Akrap dodajući da nerazvijeni dijelovi Hrvatske više nisu svojevrsne rezerve radne snage. “To su sada prazni prostori”, kaže.

Pridružuje mu se i Turk koji već neko vrijeme istražuje demografsku problematiku Žumberka. Turk objašnjava da je prije sto godina na tom prostoru živjelo 10 puta više stanovnika nego danas, kada ih je tek oko 1000. Prekrasan planinski prostor, udaljen svega 60 kilometara od Zagreba, danas užurbano propada. “Problem je dostupnosti jer je prometna infrastruktura jako loša. Treba vam traktor da dođete do tamo. A Sošice, veće mjestu u Žumberku, danas ima vodovod s vodom koja je muljevita”, objašnjava demograf Turk.

Jedno ministarstvo – malo
Da bi se ljudi vratili u Žumberak, ali i druge “opustošene” dijelove Hrvatske poput Like, Gorskog kotara, a sve više i Slavonije, ključna će biti radna mjesta, ističe Turk. Radna mjesta bit će ključna i da bi se vratili oni koji su iselili iz Hrvatske. “Stanovnike koji su iselili, posebno one koji su otišli nakon ulaska Hrvatske u EU, moguće je vratiti. Ta priča nije izgubljena”, smatra. No da bi se vratili potrebno im je ponuditi adekvatno plaćene poslove, sigurnost i sređenu državu bez gotovo svakodnevnih korupcijskih skandala”, poručuje.

Jasno je dakle, da bez suradnje svih sektora, nećemo uspjeti demografski revitalizirati zemlju. Na to upozorava i demograf Akrap. “Kako, primjerice, riješiti priuštivost stana mladima bez aktivne uloge Ministarstva graditeljstva? Kako omogućiti što bolju mogućnost spajanja zaposlenosti i podizanja djeca bez aktivne uloge ministarstva gospodarstva, ali i poslodavaca?”, pita se Akrap dodajući da je nekoliko tisuća više useljenih zaista beznačajno i gotovo nije vrijedno spomena, posebno kada se u obzir uzme gotovo 400.000 iseljenih iz Hrvatske od 2013. do danas.

“Da je doseljavanje u Hrvatsku rezultat mjera koje se provode u tu svrhu onda bi to nešto značilo i osiguravalo bi kontinuitet pozitivnih demografskih trendova. Međutim, Hrvatska za sada ne provodi pronatalitetnu i imigracijsku politiku. Sve mjere koje se provode spadaju u socijalnu politiku, kao što su rodiljine naknade, dopusti i slično. Od 2013., godišnji broj rođenih u RH svake godine pada, da bi u 2023. bio manji za oko 10.000 u odnosu na 2013. Mi gubimo potencijalnu vlastitu buduću radnu snagu”, upozorava Akrap.