Energetska tranzicija prema budućnosti bez emisija izuzetno je složen, dugotrajan i skup proces. Današnje poimanje energetike bit će korjenito promijenjeno; energetska tranzicija prije svega će se ogledati kroz pomak prema elektrifikaciji u svim sektorima potrošnje te kroz značajno povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora (OIE).

Povijesno, obnovljivi izvori energije (OIE) dugo su se koprcali u statusu “alternative u povojima”. Tehnološki nezrele, skupe, nepouzdane, tržišno neprilagođene, istovremeno neprepoznate i neprihvaćene od većine energetskog establishmenta, investicije u OIE su bile neprivlačne i visokorizične “ozbiljnoj” investicijskoj zajednici. No, organizirani napori EU kroz prve strateške dokumente i ciljeve s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća doveli su do promjena.

Uvođenjem sustava potpora u svim zemljama EU i šire, pretežno zasnovanih na poticajnim cijenama (Feed-in Tariffs – FIT) te stvaranjem okvira za “regulirano” poduzetništvo, situacija se postepeno mijenja i OIE stidljivo prelaze iz zapećka zbivanja u fokus, istovremeno demonstrirajući svoj dugoročni i održivi potencijal, ali i tehnološki sazrijevajući.

Danas, 20-ak godina nakon stidljivog početka (na iole zamjetnijoj skali), slika se mijenja; OIE postaju business case za sve – od građana do velikih multinacionalnih kompanija, u rasponima investicija od nekoliko tisuća kuna do milijarde i više kuna.

Rasprave o OIE prožimaju javni prostor (u pozitivnom, ali i negativnom tonu!). Pod motorom nužne i sveprisutne tranzicije prema društvu bez emisija stakleničkih plinova posve je jasno da OIE predstavljaju ključnu kariku u dekarbonizaciji budućeg energetskog sustava.

OIE su upravo tako pozicionirani i u ključnim strateškim EU dokumentima, poput Europskog zelenog plana. No, treba reći da je ozbiljan proces tranzicije još u povojima.

Traženje daljnjeg puta

Ključni imperativ za sve sudionike sektora OIE biti će smanjenje financijskog tereta za konačne kupce energije. Mnoge zemlje “grcaju” pod teretom dodijeljenih potpora u prošlosti i traže daljnji put kroz kompromis između ekonomske i klimatsko-okolišne održivosti.

Uz sve prednosti OIE dosadašnji teret potpora je visok te je vrlo izvjesno da daljnji put razvoja OIE ne može koristiti iste paradigme kao do sada. Iako u pravim uvjetima neke OIE tehnologije već danas imaju potencijal biti komercijalno održive, poput velikih sunčanih i vjetroelektrana, većina OIE tehnologija – a posebice manji projekti – neće moći biti realizirani na održiv način bez nekog oblika potpore.

Sustav potpora za OIE, verzija 2, sustav je zasnovan na konkurentnim javnim natječajima koji za primarni cilj imaju smanjenje troškova potpore na nužni minimum. Do verzije 3 (sustav potpune tržne integracije za većinu energije iz OIE) takav oblik poticanja je tranzicijski oblik koji s jedne strane ublažava rizike za investitore, a s druge minimizira troškove za zajednicu.

U Republici Hrvatskoj ovaj je sustav reguliran Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, a prvi puta je implementiran Javnim natječajem za dodjelu operativne državne potpore projektima koji koriste OIE provedenom krajem 2020. U idućih nekoliko godina sustav potpora zasnovan na tržnoj premiji za veće projekte i zajamčenoj otkupnoj cijeni za projekte do 500 kW biti će dominantan sustav potpora za električnu energiju iz OIE u Hrvatskoj.

Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) krajem 2020. proveo je prvi javni natječaj (JN) za dodjelu tržišne premije i zajamčene otkupne cijene za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj.

JN je proveden samo za dio OIE tržnih segmenata („grupa postrojenja“) odobrenih Programom potpore za 2020.g. Za ostale tržne segmente, posebno one koji uključuju velike projekte, dodjela potpora putem JN planirana je za 2021. i 2022.Da bi to bilo moguće Programi potpore moraju dobiti odobrenja (Europske komisije za veća postrojenja i Ministarstva financija za manja) kroz postupke koji su u tijeku i čiji završetak se očekuje u prvoj polovici ove godine.

Tablice 1 i 2 pokazuju glavne rezultate provedenog natječaja. Uredba o poticanju električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije omogućila je prijavu projekata u relativno ranoj fazi razvoja, što je razumljivo iz aspekta rizika razvoja projekata u Hrvatskoj.

Za potporu su se mogli javiti i zreli projekti u kasnoj fazi ili pred početak gradnje, ali ne i ako su započeli gradnju postrojenja. Naime, sukladno smjernicama o državnim potporama projekti koji započnu gradnju mogu se smatrati projektima za koje je donijeta neopoziva odluka o investiranju (bez dodijeljene potpore) pa im potpora nije ni potrebna.

Stoga će ovaj bitan uvjet zasigurno ostati kao preduvjet, iako u realnom životu njegova doslovna primjena može donijeti određene kontraverze. Da li zaista u Hrvatskoj, uz ograničeno trajanje dozvola, projekti koji započnu neke radove na terenu u svim slučajevima imaju zatvorene financijske konstrukcije, pitanje je na koje Europsku komisiju ne brine odgovor.

Kriteriji za bioplin i biomasu

Od bitnih uvjeta za pojedine tehnologije, tu je i ispunjavanje kriterija održivosti i ušteda stakleničkih plinova, sukladno Direktivi 2018/2001 za bioplinska postrojenja iznad 500 kW bez kojih potpora ne smije biti dodijeljena. Konačno, tu je i poseban kriterij za elektrane na biomasu budući da nije donesena Uredba o korištenju OIE koja bi regulirala uvjete učinkovitosti odnosno korištenja toplinske energije za kogeneracijska postrojenja koja koriste obnovljive izvore.

Drvo i drvni ostaci su visokovrijedni resursi koje treba koristiti sa što većom primarnom učinkovitosti pa je primjerice upravo drvoprerađivačka industrija, s velikim potrebama za procesnom toplinom upravo idealan partner, odnosno korisnik potpora za proizvodnju električne energije iz OIE.

Valja naglasiti ključno – dobitne ponude određuju se između onih koje udovoljavaju svim natječajnim uvjetima i zahtjevima, na temelju ponuđene referentne vrijednosti ili zajamčene otkupne cijene.

Nakon evaluacije valjanosti ponuda postupak određivanja dobitnih ponuda je izravan: ponude se sortiraju po rastućem nizu ponuđenih referentnih vrijednosti ili zajamčenih otkupnih cijena te se odabir vrši do ispunjavanja raspoložive kvote raspisane JN.

Dobitnici potom sklapaju ugovor na 12 godina po načelu pay-as-bid. Kao što ilustrira tablica 1, provedeni JN rezultirao je sa 107 pristiglih ponuda sa zbirnom snagom od 41,4 MW (oko 47% raspisane kvote od 88 MW) te je nakon evaluacije pristiglih ponuda i rangiranja odobreno za potporu ukupno 25,5 MW projekata (29% raspisane kvote).

Dobitno je proglašeno 61,6% od prijavljene snage iz pristiglih ponuda. Valjanih ponuda je bilo i više ali su morale biti odbačene zbog natječajnih propozicija ili zato što su bile skuplje od drugih.

Odmah upada u oči relativno mala ukupna prijavljena snaga (47% raspisane kvote). Samo kod većih bioplinskih elektrana iskazani interes je bio veći od ponuđene kvote (121% ponuđene kvote). Iznenađenje je relativno mali postotak prijavljene snage sunčanih elektrana (19,3 MW ili 39% ponuđene kvote), tehnologije od koje Republika Hrvatska u budućnosti puno očekuje.

Vjerojatno je tome razlog što u segmentu malih sunčanih elektrana, u trenutku raspisivanja JN, nije bilo puno projekata u razvoju s namjerom javljanja za operativne potpore, kao i zbog dostupnih investicijskih potpora koje projekti mogu ostvariti iz drugih izvora (primjerice Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost).

Dok se kod drugih tehnologija može špekulirati da je ponuđena maksimalna referentna vrijednost ili otkupna cijena (maksimalna cijena do koje su se mogle formirati ponude) granična ili preniska, kod sunčanih elektrana to zasigurno nije budući da su najniže ponude za solarne elektrane čak 26% niže od maksimalno moguće a prosječna cijena kod solarnih elektrana oko 10% niža od maksimalne.

Nadamo se da je provedbom prvog javnog natječaja odaslana pozitivna poruka i da će se do idućeg javnog natječaja pojaviti veći broj novih projekata.

Nedovoljan broj projekata spremnih za prijavu na natječaj može biti problem i kod drugih tehnologija. Nedostatak projekata koji mogu demonstrirati određenu razinu projektne zrelosti u osnovi derogira ključnu premisu važećeg sustava državne potpore da se natječajnim postupkom potiču konkurentniji projekti pa o tome valja voditi računa.

Hrvatska u pogledu korištenja OIE ima prilično ambiciozne planove do 2030. za koju je potreban adekvatan i dovoljno širok portfelj projekata u pripremi kako bi se u konačnici dio njih realizirao i time ostvarili zacrtani ciljevi.

Dakako, ozbiljnih projekata u uznapredovalim fazama, a ne samo projektnih ideja koje mogu biti dobre, ali koje same po sebi još nisu spremne za prijavu na natječaj za dodjelu državne potpore.

Kvantifikacija dodijeljenih potpora na JN iz 2020., očekivano, pokazuje i velike razlike u specifičnoj potpori za različite tehnologije OIE. Najmanja specifična potpora po kWh – poticaj iznad tržišne vrijednosti električne energije – potrebna je za sunčane elektrane koja u prosjeku iznosi oko 0,15 kn/kWh.

Kod velikih sunčanih elektrana očekuje se da će specifična potpora po kWh biti još i manja. A možda za neke projekte – u financijskom smislu – neće biti ni potrebna. Specifična potpora veća je kod malih hidroelektrana i elektrana na bioplin (oko 0,48 kn/kWh) a najveća kod elektrana na biomasu (0,54 kn/kWh kod većih odnosno 0,70 kn/kWh kod manjih postrojenja).

U ukupnom iznosu, za dobitna postrojenja na ovom prvom JN – ako budu izgrađena i puštena u trajni pogon u propisanim rokovima (4 godine od sklapanja ugovora) – ukupan iznos same potpore kroz 12 godina trajanja ugovora procjenjuje se na oko 601,5 milijuna kuna.

Pri tom, HROTE isplaćuje i potporu i tržišnu vrijednost energije za projekte u sustavu zajamčene otkupne cijene pa će ukupno isplaćeni iznos od strane HROTE iznositi, procijenjeno, oko 1,04 milijarde kuna. Dio isplaćenog iznosa, dakle, HROTE će nadoknaditi prodajom energije na tržištu električne energije, dok će preostali dio (onaj za potporu) biti prikupljen iz drugih izvora financiranja sustava poticanja OIE (prije svega naknade za poticanje OIEVUK ali i drugih izvora).

Odnos potpore i ukupno isplaćenih sredstava ilustrira i krivulja specifičnih troškova energije iz dobitnih postrojenja, slika 1. Svi dobitni projekti u sustavu zajamčene otkupne cijene će za proizvedeni kWh električne energije ostvariti prihod u iznosu ponuđene cijene na natječaju.

Isto je i u slučaju dobitnih projekata u sustavu tržišne premije, ukoliko proizvođači uspiju na tržištu osigurati prihod po kWh barem u visini referentne tržišne cijene (sukladno definiciji iz Uredbe o poticanju). U takvom (idealnom) slučaju moguće je konstruirati tzv. krivulju specifičnih troškova energije (engl. supply cost curve) kao na slici gore.

Projekti su poredani od najjeftinijeg prema najskupljima pri čemu je njihova proizvodnja sumirana (na apscisi). Svaka točka na krivulji predstavlja jedan dobitni projekt a njihova ukupna proizvodnja procijenjena je na oko 115 GWh/god.

Na slici je također ucrtana i prosječna ostvarena spot cijena na CROPEX-u u veljači 2021. koja je iznosila 52,2 EUR/MWh (oko 0,39 kn/kWh). Razlika između krivulje specifičnih troškova isporuke energije iz dobitnih ponuda i tržišne cijene (uz primjenu korekcijskih koeficijenata iz Uredbe o poticanju) predstavlja ukupan društveni trošak potpore za prosječni kWh iz dobitnih projekata na provedenom JN.

Visina potpore u veljači 2021.g. reprezentirana je šrafiranom površinom (površina A). Iz slike je vidljivo da visina potpore jako varira od projekta do projekta, od tehnologije do tehnologije. Gledajući cijeli portfelj dobitnih projekata, odnos potpore najskupljeg i najjeftinijeg dobitnog projekta bi u veljači 2021. iznosio preko 10. Drugim riječima, najskuplji kWh obnovljive energije primit će 10 puta veću potporu od najjeftinijeg dobitnog kWh na ovome natječaju.

Zaključno, provedbom prvog javnog natječaja za dodjelu državne potpore putem tržišne premije ili zajamčene otkupne cijene pokrenut je novi ciklus poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u Republici Hrvatskoj.

Rezultati natječaja pokazali su širok raspon ostvarenih cijena ali i određenu dozu nezrelosti u smislu raspoloživog broja projekata koji bi se javljali za potporu, posebno malih sunčanih elektrana i malih hidroelektrana.

Prvi se javni natječaj, ipak, može smatrati određenim “zagrijavanjem” budući da je sustav nov za sve sudionike.

Očekivano, tijekom ove i iduće godine HROTE će provesti minimalno jedan godišnje a po mogućnosti i više javnih natječaja, i to za sve tehnologije OIE za koje su predviđene kvote za poticanje. Red je na nositeljima projekata da pripreme projekte do visokih standarda, uz maksimalno tehno-ekonomsko optimiranje kako bi bili kompetitivni i realizirali svoje projekte.