Hrvatsku i Sloveniju ove godine očekuju dva važna zadatka prema Arbitražnom sudu – dostavljanje podnesaka i odgovori na podneske suprotne strane tome sudu koji će odlučiti o graničnom sporu, na moru i kopnu, između dviju država, koji nisu uspjele kako su same potvrdile rješiti u gotovo dva desetljeća diplomatskim sredstvima.

Po postupovnom kalendaru za arbitražu, objavljenom na mrežnim stranicama Stalnoga arbitražnog suda u Haagu (Permanent Court of Arbitration), Hrvatska i Slovenija već 11. veljače 2013. dužne su istodobno podastrijeti argumentirane podneske (memorial) Arbitražnom sudu. Zatim stranke trebaju po procesnim rokovima istodobno 11. studenoga 2013. dostaviti odgovore Arbitražnome sudu na podnesak suprotne strane (counter-memorials), koje će im u međuvremenu dostaviti taj sud.

Kako je već zakazano u proljeće 2014. održat će se usmena rasprava pred Arbitražnim sudom. Postupovni kalendar za arbitražu prema tome već sada je određen do proljeća 2014., a odredio ga je Arbitražni sud u skladu s prijedlozima stranaka u postupku, Hrvatske i Slovenije.

Pravorijek Arbitražnog suda u hrvatsko-slovenskom graničnom sporu stoga ne treba očekivati prije konca 2014. ili početka 2015. godine, dakle najranije za oko dvije godine. Kad bude donesen bit će konačan i bez prava priziva, a Hrvatska i Slovenija bit će dužne odluku Arbitražnog suda provesti, pa čak i uskladiti (ili, prema potrebi, izmijeniti) svoje zakonodavstvo tako da ono bude u skladu s konačnom odlukom Arbitražnog suda. U skladu sa Sporazumom o arbitraži, koji obvezuje Hrvatsku i Sloveniju, Arbitražni sud je dužan riješiti razgraničenje na moru i kopnu između Hrvatske i Slovenije temeljem pravila i načela međunarodnog prava, a ostala sporna pitanja među državama temeljem primjenjivog prava (applicable law), koje, osim međunarodnog prava, uključuje i pravičnost kao i načelo dobrosusjedskih odnosa.

Hrvatski pravni stručnjaci smatraju da je granični spor između Hrvatske i Slovenije nastao verbalnom notom Republici Hrvatskoj, odnosno slovenskim Memorandumom o Piranskom zaljevu od 7. travnja 1993., jer su prethodno tome stranke u sporu pismenim i usmenim izjavama 25. lipnja 1991., a i poslije toga datuma jasno deklarirale da nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija prema susjednoj državi, što je bilo podlogom za Mišljenje Badinterove komisije 1992.

Arbitražni sud čine trojica izabranih arbitara – predsjednik i sudac Gilbert Guillaume, bivši predsjednik Međunarodnog suda u Haagu, sudac Bruno Simma, donedavni sudac Međunarodnog suda u Haagu, te profesor Vaughan Lowe, s Pravnog fakulteta u Oxfordu. Arbitri što su ih imenovale strane u sporu su s hrvatske strane profesor Budislav Vukas, nekadašnji sudac i potpredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu te sa slovenske strane dr. Jernej Sekolec, stručnjak za trgovačku arbitražu. Zastupnica (agent) hrvatske vlade pred Arbitražnim sudom je profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Maja Seršić, a suzastupnica Andreja Metelko-Zgombić, pomoćnica ministrice vanjskih i europskih poslova. Zastupnici (agenti) slovenske vlade su profesorica ljubljanskog Pravnog fakulteta Mirjam Škrk i Simona Drenik, voditeljica Odjela za međunarodno pravo slovenskoga Ministarstva vanjskih poslova.

Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije potpisali su 4. studenoga 2009. u Stockholmu tadašnji predsjednici vlada Jadranka Kosor i Borut Pahor. Sporazum je stupio na snagu 29. studenoga 2010.