Optuženi u slučaju Piramida, koji se u medijima nazivao i trećim krakom afere Remorker, danas su se nagodili s tužiteljstvom te su u zamjenu za priznanje sporazumno osuđeni za uvjetne kazne i rad za opće dobro te novčane kazne i do pola milijuna kuna.

Najtežu, uvjetnu kaznu dobio je splitski poduzetnik Zvonimir Radić kojega se povezivalo s dugogodišnjim predsjednikom Hrvatske gospodarske komore (HGK) i glavnim osumnjičenikom u slučaju Remorker Nadanom Vidoševićem. Radić je od 2006. do 2012. bio na čelu tvrtke Piramida koja proizvodi ambalažu, a najveći su joj klijenti farmaceutske tvornice.

Radić je osuđen na uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora s petogodišnjim rokom kušnje te novčanu kaznu od pola milijuna kuna. Na istu je novčanu kaznu, uz osam mjeseci zatvora koje je zamijenio radom za opće dobro, osuđen i član uprave Piramide Krešimir Hledi, dok se još jedan čelnik te tvrtke, Vedran Vilović, nagodio na kaznu od 300 tisuća kuna i dobrotvorni rad kojim je zamijenio 10 mjeseci zatvora.

Unatoč bliskim odnosima Radića i Vidoševića poveznica Piramide i Remorkera nisu njih dvojica nego krunski svjedok Igor Premilovac čiji su iskazi o izvlačenju novca i vraćanju gotovine u Hrvatsku ranije otvorili istrage u Komori i Hrvatskim autocestama (HAC).

Premilovac se danas također nagodio na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora, u koji neće ići ako u godinu dana ne ponovi kazneni djelo, a osuđen je i na oduzimanje imovinske koristi od gotovo pola milijuna kuna.

Neslužbeno se doznaje da je Premilovac istražiteljima ispričao da je preko njegove češke tvrtke Remorker, po kojoj je nazvana afera, iz Piramide izvučeno čak pet milijuna eura. Kriminalni obrazac navodno je bio isti kao u izvlačenju novca iz Komore i HAC-a. Piramida je s Premilovcem potpisivala fiktivne ugovore preko kojih bi mu uplaćivala novac, on bi ga podizao na svom inozemnom računu i umanjen za proviziju u gotovini vraćao u Hrvatsku.

Radićev odvjetnik Krešimir Gulišija izjavio je Hini da je nepobitno utvrđeno da nitko od trojice čelnika Piramide "nije uzeo niti jednu lipu za sebe".

"Bio sam protiv nagodbe jer sam smatrao da bi se mogao upotrijebiti institut krajnje nužde i da bi na sudu moglo doći do oslobađajuće presude. No, s obzirom na zdravstveno stanje mog branjenika došlo je do nagodbe", kazao je Gulišija.