Među brojnim građanima Hrvatske koji su odlučili sreću potražiti u inozemstvu je i mladi Igor Radanović iz Kutine, koji je svoje iskustvo povodom prve godišnjice selidbe u Irsku opisao na Facebooku.

– Prije točno godinu dana spakirali smo svoje stvari i krenuli u avanturu života. Krenuli u daleku i nepoznatu nam Irsku s velikim suzama u očima i s knedlom u grlu zato što napuštaš sve svoje i zato što napuštaš zemlju u kojoj si se rodio, kojoj pripadaš i koju voliš. U glavi imaš tisuću pitanja kao što su: da li je dobro to što činiš, hoćeš li uspjeti pronaći posao, hoćeš li pronaći stan, kako će ti biti? U isto to vrijeme želiš što prije otići iz zemlje kojoj pripadaš i u kojoj si od rođenja zato što ne možeš normalno živjeti od svoga poštenoga i teškoga rada – objašnjava Igor razloge svog odlaska.

Kaže da mu je prvo ugodno iznenađenje bilo kad ih je vozač autobusa pitao je li im udobno. – S tim se nikada nisam susreo u Hrvatskoj, da vozač pita je li mi udobno. Nadalje, Irci se zahvaljuju vozaču autobusa na vožnji kada izlaze iz njega. Osjećao sam se kao da sam došao u sasvim neki novi svijet, svijet pun ljubaznosti – kaže Igor.

Lošije iskustvo bilo mu je dolazak u hostel, "u malu zagušljivu sobicu u kojoj je bilo šestero ljudi".  – Došlo nam je da se okrenemo i vratimo nazad u Hrvatsku, ali odlučili smo da nas ništa neće spriječiti u naumu i da nećemo tako lako odustati jer bitno je biti strpljiv i jak – rekao je Igor.

Dokumente su, nastavlja, dosta brzo izvadili, a raditi je počeo nakon tri tjedna, preko agencije. Bio je to težak i prljav posao u reciklaži na minimalcu, nakon čega je našao drugi posao u praonici posteljine za hotele, no ni tamo se nije dugoročno vidio.  – Nakon par dana potrage našao sam posao u jednoj tvrtki koja izrađuje plastične cijevi za odvode, koljena, žljebove…

Radim samo prve smjene od ponedjeljka do petka, vikendom sam slobodan. Zadovoljan sam s poslom i s uvjetima – kaže Igor, koji također objašnjava da je Irska puna stranaca te da je lijepo živjeti u okruženju gdje se ljudi različitih rasa i vjera poštuju. Ponuda stanova, kaže, jako je mala, a cijene su "da zaboli glava", no uspjeli su nakon samo 16 dana od odlaska naći predivan stan blizu centra.

Cijena hrane je pak kao u Hrvatskoj, a odjeće i manja nego u Hrvatskoj te se može za tri eura kupiti cipele ili vestu. Cijene režija su prihvatljive, a voda se ne plaća. Cijena auta također je manja nego u Hrvatskoj, ali je osiguranje jako skupo.

– Plaće su većinom tjedne. Znaš da će ti svaki četvrtak ili petak sjesti plaća. Ne moraš strahovati da je neće biti. 9,80 eura bruto je minimalac i plaća se u većini slučajeva po satu – navodi Igor.

– Kada se osvrnem i sjetim se što smo sve uspjeli napraviti i ostvariti u godini dana vidim da je to bila dobra odluka. Radi se ali od rada možeš puno lakše živjeti. Da još napomenem da nigdje nije med i mlijeko i da je svaki početak težak. Sve ovisi o tome tko što želi i koliko jako to želi. Nadam se da će ovaj post pomoći nekome tko se premišlja da li ići u Irsku ili ne. Ovo je naše iskustvo što ne znači da svi imaju takva iskustva i da će proći što i mi. Zaključak za kraj: malo lakši život, ali fale dragi ljudi – poručuje Igor.