Već duže vrijeme službena statistika pokazuje da rastom prosječnih plaća kod nas prednjače djelatnosti koje se mahom odnose na javni odnosno državni sektor. To su potvrdile i najnovije brojke Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je u isplatama plaća za lipanj za oko 1,48 milijuna zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj prosječna iznosila neto 1315 eura, što je nominalno 14,3, a realno 11,6 posto više od prosjeka za lipanj prošle godine.

U tri skupine djelatnosti s najvećim prosječnim rastom lipanjske plaće, od 22,2 do 26,4 posto, upravo su one koje pretežito predstavljaju javni sektor. Naime, u sektoru zdravstvene zaštite i socijalne skrbi prosječna neto plaća u godinu dana je porasla za 26,4 posto, na 1816 eura u prosjeku. U kategoriji javne uprave i obrane prosjek plaće nominalno je porastao 24,3 posto, na 1687 eura, a u obrazovanju za 22,2 posto, na 1514 eura.

Prije nekoliko mjeseci u tim su djelatnostima godišnje stope rasta plaća bile i nešto više nego u godišnjim usporedbama lipanjskih plaća. To se ponajprije može pripisati tzv. baznom efektu, odnosno činjenici da su se u lanjskom lipnju već bila dogodila podizanja plaća i usklađenja kojima su rezultirali pojačani pritisci pojedinih skupina zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama prema Vladi.

Kolo vode ‘javni’

I unutar tih triju djelatnosti, pak, evidentne su ne male razlike dinamike rasta prosječnih plaća. Prema detaljnijoj slici koju tromjesečno objavljuje DZS, najveće povećanje plaća na godišnjoj razini u lipnju se bilježi u djelatnosti bolnica, s rastom od čak 30,5 posto, dok je npr. u medicinskoj i stomatološkoj praksi prosječna plaća 23,4 posto viša od isplaćene za lanjski lipanj. U sustavu obrazovanja su, primjerice, najviše – za gotovo 25 posto nominalno – porasle plaće zaposlenih u osnovnim školama, dok su u predškolskom odgoju povećane za prosječno 17,2 posto.

Govoreći o prosječnoj plaći na razini ukupno 1,48 milijuna zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj, plaću na razini prosječnih 1315 eura ili više, međutim, ima približno trećina ukupno zaposlenih u pravnim osobama. Preostale približno dvije trećine ili nešto manje od milijun osoba ima plaću manju od prosječne.

U tom smislu valja reći da je medijalna plaća za lipanj iznosila 1106 eura neto, što znači da je polovica zaposlenih imala manje, a drugih 50 posto više od tog iznosa. No, pritom četvrtina najslabije plaćenih zaposlenika ima neto manji od 842 eura.

U odnosu na svibanjsku prosječnu isplaćenu plaću ona za lipanj bila je oko 0,7 posto niža, ali to je posljedica manjeg broja plaćenih sati. Prema DZS-u, u lipnju je bilo prosječno 159 plaćenih sati ili 12,6 posto manje nego u svibnju, pa je prosječna plaća po satu zapravo porasla, i to za gotovo 13 posto, na više od osam eura po satu.

Tekstilci na začelju

Sektor zdravstvene zašttie s prosječnom plaćom od 1981 eura (računajući i socijalnu skrb prosjek je 1816 eura) visinom prosječnog neta prate javna uprava i obrana te djelatnosti Informacija i komunikacija (1664 eura neto) i financijske djelatnosti (1619 eura), u kojima je, međutim, u proteklih godinu dana prosječna plaća povećana samo 5,8 posto nominalno. Istodobno, proizvodnja odjeće je na začelju prema iznosu prosječne plaće od samo 845 eura.

Za prvu polovicu godine prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je nešto manje od 1300 eura (1297 eura), što je nešto jači rast u odnosu na isto razdoblje lani – taj iznos predstavlja nominalno povećanje za 15,5 i realno za 11,5 posto.

Iako je reforma sustava plaća u javnom sektoru krajem prvog kvartala nemalo zaslužna za i dalje dvoznamenkaste godišnje stope ukupnog rasta prosječne plaće, njima su pridonijele i porezne promjene s početka godine. U svakom slučaju, u privatnom sektoru plaće rastu skromnijom dinamikom. Analitičari uglavnom ističu kako osim pritisaka za ublažavanje prethodnog gubitka kupovne moći za vrijeme intenzivnog porasta cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju, rast plaća u gospodarstvu podržava i nastavak solidne gospodarske aktivnosti, ali i dalje prisutan manjak radne snage u pojedinim djelatnostima.