Iako trenutno nema mnogo dostupnih statističkih pokazatelja ekonomske aktivnosti u prvom tromjesečju, analitičari mahom računaju da će se nakon usporavanja na kraju 2017. stopa rasta BDP-a u prvom ovogodišnjem kvartalu ponovno ubrzati. U posljednja tri mjeseca lani rast je prema izvornim podacima usporio na dva posto (2,2% sezonski prilagođeno), a očekivanja za prvi kvartal vrte se ponovno oko tri posto.

Uporišta za to svakako nisu prve statističke objave za industriju i robnu razmjenu (slab siječanj), već u prvom redu nova potvrda potrošačkog sentimenta koja je stigla s posljednjim podacima o rastu maloprodajnog prometa. Koliko god je samo jedan mjesec premali uzorak jer odražava i kratkoročne oscilacije poput npr. utjecaja prebacivanja kupnje auta s kraja prošle na početak ove godine, solidnu dinamiku osobne potrošnje danas sugerira više faktora, od rasta plaća do ubrzanja rasta gotovinskih kredita. Uz to, ove će se godine zbog ranijeg Uskrsa već na prvom kvartalu osjetiti pojačana blagdanska potrošnja. No, i mimo toga u većini ekonomskih prognoza ističe se da će utjecaj te komponente BDP-a ove godine dodatno ojačati.

Na tom tragu su i prvi signali punjenja državnog proračuna koji ujedno podupiru i očekivanja blagog ubrzanja rasta BDP-a u prvom kvartalu. To naročito vrijedi za prihode od poreza na dodanu vrijednost kao najizdašnije porezne stavke.  Prema neslužbenim saznanjima Poslovnog dnevnika, u prva dva mjeseca u državnu se blagajnu slilo 7,5 milijardi kuna PDV-a, što je oko 910 milijuna kuna ili nepunih 14 posto više nego u istom razdoblju lani. Tempo iz prva dva mjeseca sa svim kratkoročnim oscilacijama, dakako, nije nešto na čemu bi se radile projekcije prihoda od PDV-a za ostatak godine, ali prvi kvartal očito će PDV-om biti osjetno izdašniji nego lani.  Na tom su putu i prihodi od poreza na dobit, kojega se u prva dva mjeseca slilo 1,25 milijardi kuna, što je nepunih desetak posto ili oko 110 milijuna kuna više nego lani.

Rast prihoda bilježi se i kod socijalnih doprinosa (ne računajući zdravstvene koji nisu dio riznice). Do kraja veljače naplaćeno ih je četiri milijarde kuna ili oko 320 milijuna više nego u istom razdoblju lani. S naplaćenih 2,1 milijardu kuna trošarine su u prva dva mjeseca zabilježile povećanje od tri posto. Spomenute kategorije prihoda ukupno su se pokazale 1,4 milijarde kuna izdašnijim nego lani, s tim da ove godine u državnom proračunu uopće nema poreza na dohodak. Manji dio oporezivanja dohodaka koji donedavno nije išao 'lokalcima' središnjem je proračunu lani u prva dva mjeseca  donio 377 milijuna kuna, a od ove godine on se u cijelosti skreće lokalnim proračunima. Sve u svemu, punjenje proračuna ni ove godine zacijelo neće podbaciti, uvjereni su ekonomski analitičari.

Kao i ministar financija, oni uporno pozivaju na oprez i potrebu da se eventualni prebačaj plana na strani prihoda proračuna ne zlorabi za popuštanje kontrole rashodne strane, jer nam je ekonomija i dalje nedovoljno konkurentna i otporna na manje poticajno vanjsko okruženje nego što je to proteklih nekoliko godina. Uostalom, i u takvim povoljnim uvjetima Hrvatska ostvaruje sporiji rast od usporedivih zemalja. Poput većine drugih analitičara, i Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta kaže kako bi prema prvim ekonomskim indikatorima koji pristižu rast BDP-a u prvom kvartalu mogao biti blizu tri posto, odnosno oko 2,8 posto.

A ne dogodi li se neki udar, poput prijetnje koju bi za proračun mogla izazvati situacija u Uljaniku ili Petrokemiji (eventualno preuzimanje njihovih obveza u javni dug), ove bismo godine mogli zabilježiti i suficit na razini opće države od oko jedan posto BDP-a, a moguće i više, smatra Lovrinčević. Već ovoga petka pokazat će se koliko rejting agencija S&P računa s takvim scenarijem i hoće li podići ocjenu kreditnog rejtinga Hrvatske.

No, koliki god ispadne rast kvartalnog, pa i cjelogodišnjeg BDP-a, ekonomisti uglavnom ponavljaju kako sve jače oslanjanje na rast osobne potrošnje dugoročno nije baš neka sreća. Ističu to i Zrinska Živković Matijević iz Raiffeisen banke i Zdeslav Šantić iz Splitske. Nije svejedno otkuda dolazi rast i koliko rast potrošnje prati domaća industrija, kao ni koliko se rast BDP-a oslanja na investicije, poručuju. A tu se opet vraćamo na provedbu odnosno neprovedbu reformi.