Iako je podzemno skladište plina (PSP) Okoli već 35 godina strateški objekt koji zemlji osigurava ovaj važan energent u kriznim situacijama, novom regulativom je ono svedeno na komercijalno objekt u kojem zakupci mogu bez ikakvih ograničenja skladištiti i povlačiti plin prema svojim interesima, a što Hrvatsku potencijalno dovodi do zamislivog scenarija hladnih radijatora u slučaju neke političke krize na relaciji EU-Rusija ili tehničkog incidenta u okruženju.

Naime, iako nesavršen po tom pitanju, Zakon o tržištu plina iz 2018. je, kao i svi ove vrste dotad, imao odredbu kojom su korisnici skladišta bili dužni na dan 1. studenoga raspolagati zalihom plina na skladištu u iznosu od najmanje 90% ugovorenih skladišnih kapaciteta.

No, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu plina od lani je tu obvezu ograničio samo do 31. ožujka ove godine što znači da ovog trenutka u skladištu, ukupnog kapaciteta oko 550 milijuna kubnih metara, može biti plina, ali isto tako i ne treba.

U trenutku značajnih političkih i gospodarskih previranja na ruskim granicama, a koja je glavni dobavljač plina u Europu, nije nezamislivo da dođe do ozbiljnih poremećaja u opskrbi plinom koje su vidljive zadnjih mjeseci kad je cijena plina na europskim burzama skočila s 14 na 116 dolara po megavat satu (MWh).

Iz resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, koje je i bilo predlagač ovih zakona, nisu do zaključenja ovog članka htjeli komentirati situaciju oko promjene regulative oko plina i strateških energetskih rezervi Hrvatske.

Iz samog PSP-a ističu da je njihovo skladište na dan 11. studenoga zapunjeno s oko 79% ugovorenog kapaciteta. U odnosu prema istom danu 2020. u skladištu je oko 55 milijuna m3 plina manje.

Davor Štern; Igor Dekanić/Sandra Šimunović; Davorin Višnjić/PIXSELL

“S obzirom na to da je tvrtka PSP operator skladišnog sustava koji obavlja reguliranu djelatnost, to ne utječe na naše poslovanje, no svakako valja istaknuti da utječe na stanje zaliha plina u skladištu tijekom sezone grijanja, a time neposredno i na stabilnost hrvatskoga plinskog sustava”, naglašavaju iz PSP-a.

Sličnog stava su i u operateru Plinacrou gdje kažu da su im količine transportiranog plina na lanjskim raznima s većim udjelom LNG plina u odnosu na ruski plin iz plinovoda.

Zanimljivo je da i eminentni energetski analitičari, od kojih neki imaju i veliko iskustvo u biznisu i politici, nisu upućeni u novu energetsku politiku države po ovom pitanju koja se tiče ukidanja strateškog skladišta plina i možebitnog novog modela koji će moći odgovoriti na nestašicu energenata u kriznim situacijama.

Energetski analitičar Davor Štern, koji je u svojoj bogatoj karijeri bio i generalni direktor Ine te ministar gospodarstva, kaže da država mora imati strateške zalihe energenata i hrane, a na Vladi je da to organizira kako bi zemlja imala sigurnost, a sami operateri ne bi bili na gubitku.

“Strateške zalihe su oduvijek u Hrvatskoj bile pomalo siva zona. Dok sam ja bio ministar i odgovoran za to, bio sam, kao i čitava zemlja, uvjeren da imamo strateške zalihe žita, pa se ispostavilo da su ga “pojeli miševi”. Isto tako je bilo i sa zalihama riba pa je ispalo da su ih “pojeli kormorani”, u polušali nam kaže Štern.

Zakoni u koliziji

O samoj zakonskoj regulativi, Zakonu o plinskom tržištu te njegovim Izmjenama i dopunama, kaže da ne zna detalje zašto bi se ukinula obveza da operateri u podzemnom skladištu plina, naravno uz kompenzaciju, drže zalihe kojima mogu opskrbljivati, barem zaštićene, kupce.

Nagađa da bi se moglo raditi o koliziji dva zakona, gore spomenutog i onog o Strateškim zalihama. No, isto tako bi se moglo raditi o nekom novom modelu strateških zaliha, o kojima Vlada nije javno komunicirala, a koje idu u smjeru da LNG terminal bude stavljen na neki način u funkciju strateškog skladišta.

Energetski stručnjak i bivši profesor Geološko-rudarskog fakulteta u Zagrebu, Igor Dekanić, ne vidi poseban problem u micanju odredbe o obveznim zalihama iz regulative.

“Hrvatska zapravo nema Strateške zalihe, od zemalja u okruženju to ima jedino Mađarska. Mi imamo obvezu držanja rezerve, a što je puno drukčiji model. Ja sam se godinama zalagao za proglašenje strateških rezervi plina, no to nikad nije bilo prihvaćeno”, kaže Dekanić.

Iako niti on nije upoznat s namjerama zakonodavca, procjenjuje da se radi o trendu i praksi koja zadnjih godina postoji u EU gdje se deregulacijom sve više stvari prepušta samom tržištu. “Interes operatera i trgovca plinom je da isporuče plin i zarade i za to im ne treba neka državna norma. Energije, pa tako i plina, uvijek ima i bit će ga te je samo pitanje cijene po kojoj ćemo ga kupovati.

Korona je poremetila mnoge stvari, pa tako i na tržištu plina jer je zbog pada gospodarskih aktivnosti pala i potrošnja energije te su s jedne strane stvorene velike zalihe, a s druge je to utjecalo na pad cijena.

S novosagrađenom infrastrukturom – prije svega tu mislim na Sjeverni tok 2 te Turski tok kao i projekte LNG-a, Europa je danas puno spremnija amortizirati svaku krizu koja bi se mogla pojaviti i poremetiti opskrbu plinom nego što je to bio slučaj prije samo pet godina”, navodi Dekanić.

Promet s LNG-a

Kao dodatni čimbenik hrvatske energetske sigurnosti vidi i LNG terminal na Krku koji je, kako ističe, po samim svojim tehničkim karakteristikama strateška rezerva jer mu spremnik uvijek mora biti pun. Kako se radi o kapacitetu od nekih 2,7 milijardi kubnih metara plina, a što odgovara godišnjoj potrošnji Hrvatske, jasno je, smatra Dekanić, da bi se u slučaju neke krize dio tog plina mogao pod nekim uvjetima interventno pustiti u hrvatski plinski sustav.

Iz Plinacroa ističu kako se transport plina odvija u skladu s nominacijama korisnika i potrebama tržišta, bez odstupanja koja bi ukazivala na povezanost s poremećajem cijena plina. “Do sredine listopada ove godine Plinacro je prema krajnjim kupcima i distributivnim sustavima transportirao približno 20,5 mlrd kWh plina, što je gotovo istovjetno transportiranim količinama u istom razdoblju lani.

Promet s LNG terminala je od početka ove godine najznačajniji dobavni pravac plina s udjelom većim od 50% ukupnih preuzetih količina plina u transportnom sustavu”, navode iz Plinacroa.