Turizam je s klimatskim promjenama povezan dvojako, s jedne strane emisijom stakleničkih plinova pridonosi globalnom zatopljenju, a s druge snažno ovisi baš o stabilnim vremenskim prilikama. U kojoj su mjeri i kako brzo klimatske promjene prijetnja za hrvatski turizam, što treba poduzeti i koliko je turistička branša svjesna tog velikog izazova, razgovaramo s dr. sc. Izidorom Marković Vukadin, profesoricom geografije i inženjerkom geologije, znanstvenom suradnicom na Institutu za turizam. Naša je sugovornica kao stručnjakinja za održivi turizam sudjelovala, među ostalim, u nizu europskih projekata koji se tiču te teme, a i njezin je istraživački rad usmjeren upravo na održivi razvoj i upravljanje turizmom, utjecaje turizma na zaštićena područja, mjerenje pokazatelja održivosti turizma itd. Trenutačno vodi tri projekta povezana s odnosom klimatskih promjena i turizma.

– Klimatske promjene predstavljaju ozbiljan sigurnosni rizik globalno, pa tako i za Hrvatsku i naš sezonalni turizam, koji je usko povezan s klimatskim uvjetima. Turizam pridonosi emisijama stakleničkih plinova kroz promet, smještaj i druge aktivnosti turista, što je u suprotnosti s globalnim naporima za smanjenje emisija. Istovremeno, turizam trpi od toplinskih valova, suša, rizika od požara i promjene u obrascima padalina.

Iskorištavanje krize

Smrdljive štetne alge uništile im turizam, sad su im našli drugu namjenu. Otkriće je to koje bi moglo koristiti svima

Hrvatska bi se trebala zabrinuti

Britanci objavili dramatično upozorenje: Ovo je početak kraja ljetovanja na Mediteranu

Sve to utječe na duljinu i kvalitetu turističke sezone, ali i na percepciju destinacije kao ugodne za boravak. Već sada vidimo promjene u turističkim obrascima – sve veći interes za sjevernije destinacije tijekom ljeta, poput Skandinavije ili Baltika, u kojima su temperature ugodnije. Hrvatska mora biti spremna na prilagodbu, razvijati turizam izvan tradicionalne ljetne sezone kako bi ublažila učinke sve toplijih ljeta, ali i ulagati u infrastrukturu koja će uspjeti pomoći prilagodbi ekstremima s kojima se moramo suočiti.

Naša je zemlja prepoznata kao tzv. sunce – more destinacija, a ljeta su sve vrelija. Što će se sa sezonom događati u nadolazećim godinama?

Hrvatska, kao i ostatak Mediterana, suočit će se sa sve više toplinskih valova, dugotrajnih suša i obilnih oborina, što će smanjiti atraktivnost ljeta pa se očekuje pomicanje turističke potražnje na proljetne i jesenske mjesece. To bi moglo ravnomjernije raspodijeliti posjetitelje tijekom godine, smanjiti pritisak na infrastrukturu i prirodne resurse u vrhuncu ljeta, što i jest dugoročni cilj našeg turizma. Sve su mediteranske destinacije podjednako izložene, a ključnu će razliku činiti spremnost pojedinih zemalja da provedu strategije prilagodbe. Bez prilagodbe, opasnosti će postati izraženije, a turistički sektor sve ranjiviji.

Turistički sektor paralelno će morati iznjedriti neke sasvim nove sadržaje…

Apsolutno, morat će diversificirati ponudu. Kreativni i kulturni turizam, didaktičke radionice i pokazni vrtovi na OPG-ima, avanturistički turizam ili kulturne ture mogu smanjiti pritisak na obalna područja i pridonijeti jačanju lokalne ekonomije. Nadalje, zatvoreni trgovački centri i šoping-iskustva sa zabavnim parkovima, restoranima i kulturnim događanjima idealni su za vruće ljetne dane, baš kao i wellness i zdravstvene usluge u turizmu.

Jesu li turistički čelnici svjesni klimatskih izazova?

Svijest o klimatskim promjenama u hrvatskom turizmu raste, što se vidi i kroz pokazatelje održivosti definirane Zakonom o turizmu, ali i kroz strateške dokumente. No moramo biti svjesni, do sada je prioritet bio saniranje šteta od pandemije, a sada se sve više govori o klimatskoj otpornosti i prilagodbi, posebno na nacionalnoj razini. Vrijeme je da to postane aktivna tema i na razini općina i gradova. Privatni sektor već je počeo s implementacijom mjera, prije svega povećanjem energetske učinkovitosti i racionalnim raspolaganjem resursa. Na Institutu smo u posljednje dvije godine počeli aktivnije sagledavati temu kroz nekoliko znanstvenih projekata. Ali, time smo se bavili i prije dvadesetak godina u sklopu projekta Svjetske banke usmjerenog na zaštitu i unapređenje obalnih šuma, posebice u obliku smanjenja požara povezanih s turizmom, što je jedan od temeljnih klimatskih rizika za naše priobalje.

U posljednjih 20 godina zemlje EU imale su zbog ekstremnih vremenskih prilika 500 milijardi dolara štete i 150.000 izgubljenih života, ali štete zbog tzv. nečinjenja ubuduće mogu biti samo veće?

Da, štete koje klimatske promjene već sada uzrokuju – poput poplava, oluja i požara – ogroman su financijski teret. Ako se ne poduzmu konkretne mjere, dugoročni troškovi za gospodarstvo i društvo bit će daleko veći. Štoviše, troškovi nečinjenja bit će znatno veći od troškova prilagodbe. S druge strane, ulaganja u održive prakse i zelenu infrastrukturu donose višestruke koristi: očuvanje okoliša, privlačenje ekološki osviještenih turista i dugoročnu ekonomsku stabilnost.

Za hvatanje ukoštac s temom klimatskih promjena posla ima za sve, od nacionalne do lokalnih vlasti i samih turističkih kompanija, a uz skupa postoje i relativno jednostavna rješenja?

Svakako, rješavanje klimatskih izazova u turizmu zahtijeva sustavni pristup, ali i inovativna, brza i pristupačna rješenja koja mogu odmah donijeti pozitivne promjene. Kombinacija infrastrukturnih ulaganja i mekih mjera, poput edukacije i planiranja, omogućuje djelovanje na kratki i dugi rok. Među najočitijima su sadnja drveća otpornog na oluje duž ulica i javnih prostora za osiguranje hlada i smanjenje toplinskih otoka.

Iako drveću treba vremena da naraste, dugoročno poboljšava klimu i kvalitetu života. Dobar primjer je i postavljanje nadstrešnica od rastezljivih membrana na javnim površinama i šetnicama za zaštitu od sunca. Svakako pomaže i unapređenje javnog prometa te poticanje biciklističkog i pješačkog prometa. Postoje i brojna kreativna rješenja za energetsku učinkovitost, poput zasjenjivanja parkirališta solarnim panelima, što istovremeno smanjuje temperaturu vozila i proizvodi energiju, a bilo je prepoznato još u socijalizmu kao pametno rješenje. No kao najvažniju jeftinu mjeru s dugoročnim učincima istaknula bih edukaciju svih, od lokalnih vlasti i turističkih kompanija do lokalnog stanovništva i posjetitelja, s time da je nužno da počne već u vrtiću.

Što je klimatski otporna destinacija?

Destinacija koja se uspješno prilagodila promjenama okoliša i klimatskim rizicima, osiguravajući dugoročnu održivost, sigurnost i atraktivnost za lokalne zajednice i posjetitelje. To znači da ima prilagođene urbanističke planove i infrastrukturne mjere koje smanjuju rizike od toplinskih valova, poplava ili oluja. Visoka kvaliteta održavanja javnih površina još je jedan od faktora, jer redovito održavanje i obnova zelenila smanjuju rizike od pada drveća za nevremena. Nadalje, uz raznolikost turističke ponude i višesezonske turističke proizvode, poželjno je da ima i visoku kvalitetu javne infrastrukture, što uključuje stabilnu opskrbu vodom, energetsku neovisnost kroz obnovljive izvore energije i sustave za odvodnju oborinskih voda koji štite od suša i poplava.

Što “mali čovjek” može napraviti?

Svatko može pridonijeti. Turisti odabirom održivih smještajnih kapaciteta, korištenjem javnog prijevoza, smanjenjem potrošnje vode i energije, kao, uostalom, i svaki član lokalne zajednice. Također, pomažemo i sadnjom biljaka koje trebaju manje vode, ali, recimo, i izgradnjom s mjerom koja neće uništiti jaruge čija je funkcija u odvodnji poplavnih voda prepoznata stoljećima.

Možete li neku zemlju istaknuti kao pozitivan primjer?

Postoje brojni primjeri, a jedan od najboljih je Švedska, koja integrira održive prakse u cjelovitu turističku ponudu – od ekoloških smještaja do promocije vlakova umjesto aviona. Na Mediteranu, Slovenija je predvodnik u održivom turizmu zahvaljujući naglasku na očuvanju prirode i razvoju ekodestinacija te edukacije cijele zajednice o održivim praksama.