Iako je jasno već duže od desetljeća da je Hrvatskoj nužan LNG terminal na Krku, taj projekt je nužno pažljivo razvijati u skladu s potrebama tržišta te u fazama, kazao je ministar poduzetništva i obrta Darko Horvat na panelu 'Ima li tržišta za LNG', a koji se održao u sklopu 4. regionalne energetske konferencije Energy Market Forum.

"Ovaj projekt ima tržišnu, ali i stratešku važnost za Hrvatsku i Europu. No, isto tako se, kao i bilo koji drugi projekt, čak i u slučaju da se i 100 posto financira iz EU fondova, mora imati tržišni smisao jer je u protivnom besmislen", kazao je Horvat. Mladen Antunović, direktor LNG-a Hrvatska, pojasnio je da je dokumentacija za projekt na Krku u visokoj fazi realizacije te da je, u slučaju donošenja političke odluke o njegovu pokretanju, potrebno mjesec dana do zahtjeva za ishođenje građevinske dozvole. Sam projekt bi se pak gradio u tri naredne godine, odnosno dvije godine ako bi se radilo o prijelaznom rješenju plutajućih spremnika. Marin Zovko, čelnik Plinacroa, istaknuo je da Hrvatska trenutno nema svu potrebnu infrastrukturu za prijenos plina iz budućeg LNG terminala, no da se ona može u slučaju potrebe izgraditi u roku od dvije godine. Radi se, prije svega, o povezivanju Omišlja na Krku s glavnim plinskim vodovima u Hrvatskoj te izgradnja interkonekcije sa Slovenijom i Mađarskom. U slučaju potrebe, u planu su i konekcije sa susjednim zemljama – Srbijom i Bosnom i Hercegovinom. 

Pratiti potražnju na tržištu
"Tržište će odrediti koliki kapaciteti transporta nam trebaju, da li se radi o dvije, pet ili osam milijardi kubnih metara plina. Procjene govore da bi za kapacitet od pet milijardi kubika LNG plina trebala investicija od 300 milijuna eura. Da bi se krenulo u takvu investiciju potrebni su dugoročni ugovori s kupcima koji će zakupiti kapacitete LNG-a", pojasnio je Zovko. Ministar Horvat, koji iako je trenutno na čelu resora koji se bavi malim poduzetništvom ima veliko iskustvo u energetici, dodaje da su trenutni kapaciteti transporta plina na hrvatskom tržištu oko 1,7 milijardi kubnih metara plina iz LNG-a i da bi se u prvoj fazi razvoja projekta na Krku trebalo razmišljati o kapacitetu od dvije milijarde kubnih metara. Za potencijalni kapacitet od 7-8 milijardi bi trebalo osluškivati situaciju na izvoznim tržištima.

"Ako ima potražnje na tržištu, onda je kapital najmanji problem", kaže Horvat. Ivica Jakić iz tvrtke Alpiq SE pojašnjava da se velike promjene na energetskom tržištu događaju svakih 15-ak godina i da je sada jedna od takvih promjena te da je zbog toga projekt LNG terminala na Krku došao u dobro vrijeme. "Iz Rusije u Europu dolazi 170 milijardi kubnih metara plina godišnje. Od 2018. godine zatvara se transport plina preko Ukrajine i već su sad počele promjene dobavnih pravaca preko Sjevernog toka i njegovog planiranog brata blizanca. U sve su se uključile i skandinavske države sa svojim kapacitetima i dobavnim pravcima. Treba gledati globalno jer sve zemlje bivše Jugoslavije, na koje se trenutno primarno računa kao korisnike LNG-a na Krku, zajedno ne troše više od 5-6 milijardi kubnih metara plina godišnje", kazao je Jakić. Boštjan Napast iz slovenskog Geoplina istaknuo je da će njegova tvrtka, a i svi ostali igrači na plinskom tržištu, plin kupovati tamo gdje je najpovoljniji.

"Ako će plin iz LNG-a biti najkonkurentniji, naravno da ćemo kupovati od njih", kazao je Napast. Panelisti su podsjetili da su gotovo sve zemlje srednje i jugoistočne Europe istaknule interes za benefite koje bi im donio LNG na Krku, no da istodobno nitko od njih nije spreman participirati u troškovima njegove izgradnje, odnosno u riziku tog projekta. Zbog toga se očekuje da će barem 50 posto cijene ovog projekta biti financirano iz EU fondova. Mladen Antunović je i ovom prigodom istaknuo da je Hrvatska kao država spremna sudjelovati u ovom projektu s maksimalno 25 posto udjela dok bi ostatak trebao doći od drugih investitora. 

Plinifikacija Istre i Dalmacije
Hrvatska je zadnjih godina ima velike investicije u razvoj plinske mreže, prije svega u plinifikaciju Istre i Dalmacije, ali i modernizaciju cjevovoda u ostalim dijelovima zemlje. Zbog toga je cijena transporta plina u Hrvatskoj opterećena teretom vraćanja kredita za te investicije. Ministar Horvat je spomenuo mogućnost da se napravi različita tarifa za plin koji se distribuira hrvatskim proizvođačima od onog koji se transferira, npr. iz LNG terminala, u izvoz. Tako bi hrvatski plin, da li iz vlastitih plinskih polja ili iz LNG-a, bio puno konkurentniji na europskom tržištu.