Više od desetljeća star projekt Znanstveno-učilišnog kampusa Borongaj opet je aktiviran. Intenziviranje aktivnosti oko projekta čija se vrijednost još procjenjuje, a mogla bi u konačnici iznositi oko dvije milijarde eura, već je počelo, i to sastankom rektora Sveučilišta u Zagrebu i zagrebačkog gradonačelnika održanom prije nekoliko tjedana.

Stvari su se tako napokon pomaknule s mrtve točke, jer vrijedan zemljišni potencijal bivše vojarne koji je država darova Sveučilištu stoji neiskorišten sve od davne 2007. godine. Tada je, naime, završena prva faza projekta i na lokaciji na istoku Zagreba uređeni prostori za tri fakulteta.

U međuvremenu je dio prostorija uređen za Ekonomski fakultet, podatkovni centar Sveučilišnog računskoga centra (SRCA) te studentski restoran. Izgrađen je Biocentar te pripremljena dokumentacija i dobivena građevinska dozvola za projekt Građevinskog fakulteta “Centra za istraživanje i razvoj sigurnog i održivog okoliša”.

‘Ogromni potencijali’
To je praktički to od kampusa koji je trebao biti jedan od ključnih projekata i najveća investicija u obrazovanje u Hrvatskoj u posljednjih 150 godina.

“Vrlo skromno, a potencijali su ogromni”, kaže za dosad realizirano na Borongaju Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, kojem je mandat počeo nedavno, u listopadu. A on ima velike planove – realizirati projekt o kojem su sve Uprave Sveučilišta u Zagrebu puno pričale, a malo radile. To je, uostalom, jedan od strateških ciljeva njegovog i programa nove Uprave.

“Sveučilište u Zagrebu na tom prostoru planira razvijati suvremenu znanstveno-istraživačku i visokoobrazovnu infrastrukturu koja podrazumijeva najvišu razinu kvalitete za potrebe održavanja djelatnosti sastavnica Sveučilišta, smještaja studenata, transfera tehnologije prema gospodarstvu i inkubacije novih tvrtki, održavanja različitih društvenih i sportsko-rekreativnih sadržaja”, ističe Lakušić. Prioritet je, kaže, što prije pokrenuti pripremnu fazu projekta.

Hodogram novog plana
“U prvom redu ono što se odnosi na uređenje prostora kako bi ga se privelo društvenoj namjeni i pripremilo za daljnji razvoj. Gotovo istovremeno s tim aktivnostima počelo bi se s gradnjom prijeko potrebne komunalne i prometne infrastrukture kampusa, odnosno proširenje tramvajske mreže na sveučilišni kampus Borongaj i rekonstrukcija i dogradnja željezničkog stajališta Borongaj.

Nakon toga uslijedila bi izgradnja više od 90 tisuća četvornih metara površine koja uključuje studentski dom s 1500 do 2000 ležajeva, rekonstruiran i osuvremenjen studentski restoran, tehnološki-inovacijski park, odnosno novi prostor za Zicer, nove zgrade pojedinih fakulteta te njihovih zajedničkih sadržaja.

Stjepan Lakusic/ Sanjin Strukic/PIXSELL

Isto tako, za sve fakultete koji iskažu potrebu, pokrenuli bi se projekti gradnje dodatnih prostora za različite sadržaje znanstveno-istraživačkog i obrazovnog rada te pratećih sadržaja”, navodi hodogram aktivnosti Lakušić.

Oko pokretanja dijela ovih aktivnosti održan je sastanak sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, koji je dao podršku projektu. No, veliki planovi Sveučilišta na Borongaju neće moći biti realizirani bez podrške još dva važna subjekta – države i gospodarstva.

“Ta podrška mora biti koncipirana na održivom kvalitetnom konceptu i za to smo odabrali takozvani Triple Helix model zasnovan na suradnji između tri glavna društvena aktera – države i Grada Zagreba, poslovnoga sektora i Sveučilišta. Cilj Triple Helix modela je da se povezivanjem znanja i inovacija triju glavnih društvenih aktera postigne društveni i ekonomski razvoj.

U tom će smislu unutar istih postavljenih ciljeva sva četiri dionika osiguravati materijalne, financijske i ljudske resurse po projektima u unaprijed dogovorenim udjelima Unutar modela vlada velika međuovisnost i sam model neće zaživjeti ako samo jedan od aktera ne pokaže spremnost na suradnju”, objašnjava Lakušić.

Što se same vrijednosti projekta tiče Lakušić napominje da se analize rade, a procjene govore da bi mogao stajati oko dvije milijarde eura. ”Naša je procjena da će samo za nultu i za veliki dio prve faze ovoga projekta trebati otprilike 200 milijuna eura”, ističe.

Računaju na NPOO
No financiranje, kaže, ne bi trebalo biti problem jer, ako će projekt kampusa na Borongaju biti realiziran prema modelu Triple Helix, na raspolaganju će imati sredstva iz NPOO-a te europskih fondova, posebno onih fokusiranih na znanost, istraživanja i transfer tehnologije. Usto, veliki se potencijal nalazi u zajedničkim projektima istraživanja i razvoja s domaćim gospodarstvom.

“Pravi je trenutak da se s ovim strateškim projektom Sveučilišta u Zagrebu napokon ozbiljno krene, ali na sustavan i održiv način”, zaključuje Lakušić. U tome čini se, osim Grada Zagreba, ima podršku i države jer kako odgovaraju iz Ministarstva znanosti i obrazovanja “podržavamo svaku inicijativu i napore za unaprjeđenjem sustava i infrastrukture na kampusu Borongaj”.

Ne treba smetnuti s uma da Znanstveno-učilišni kampus Borongaj nije tek infrastrukturni projekt Sveučilišta u Zagrebu. To je projekt koji bi trebao pridonijeti boljoj suradnji znanosti i gospodarstva te ulaganjima u istraživanje, razvoj i inovacije. Onome u čemu Hrvatska
stoji jako loše, a bez čega ne možemo računati na jači gospodarski rast.