Danima se nagađalo o namjerama i planovima luksemburške Gasfin Grupe na otoku Krku, no iz tvrtke se sve više otvaraju prema javnosti i na postavljeni upit njihovi hrvatski predstavnici poručuju – radimo na realizaciji zakonskih prava te u smjeru da se ponovno pokrene zaustavljena proizvodnja na industrijskoj lokaciji Dine Petrokemije. Za to je, dodaju, potreban sinergijski efekt energetike, dobave sirovina i industrijskih kapaciteta.

"LNG terminal ima širi značaj te njegovu realizaciju u potpunosti podržavamo, dapače LNG terminal s obnovom proizvodnje Dine Petrokemije dobivu novu dimenziju, jer se pojavljuje potrošač jednog dijela prirodnog plina iz LNG terminala na samoj lokaciji", kaže direktor hrvatske članice grupacije, Adria Polymersa, Marko Martinović. Za realizaciju projekta presudan je dijalog s predstavnicima javne vlasti u RH, i državne i lokalne. Suradnja je Gasfinu kao vlasniku Dinina zemljišta bitna karika za razvoj projekta, pa doznajemo da su već uspostavljeni kontakti na najvišim razinama državne vlasti.

Tvrde i da je dijalog otvoren "prema izboru optimalnog modela za tu lokaciju", dok stajališta lokalnih vlasti po njima očito traže razumijevanje i uvažavanje, kako od Gasfina kao investitora, tako i od ostalih čimbenika. Što se mogućnosti za suradnju tiče, po njihovom iskustvu u sličnim projektima u EU ili Americi, presudna je harmonizacija svih nivoa vlasti oko primijene zakona i normi. Ako se to postigne, kaže on, moguća je realizacija strateški važnog energetskog projekta RH i EU i poslovnih interesa industrijskog razvoja lokacije.

"Mi smatramo da obnova industrije na lokaciji nije zapreka izgradnji LNG terminala. O modelu se može odlučiti relativno brzo. Očekujemo da prednosti i sinergije budu prepoznati", ističe Martinović. Pojašnjava kako industrijsko iskustvo u LNG projektima ne razlikuje kopneni i plutajući terminal kao 'bolje ili lošije rješenje'.

To je, kaže, pitanje izbora investitora prema kriterijima – razvoj proizvodnje polimera zahtjeva određenu količinu struje, dio se može proizvesti kroz visokoučinkoviti kogeneracijski zatvoreni ciklus s procesom toplinskog uplinjavanja ukapljenog prirodnog plina.  "Nedvojbeno je da to predstavlja optimizacijski tehnološki iskorak i za sam LNG terminal, koji ne stvara suvišnu tj. nepotrebnu hladnoću i dobiva toplinu povratno iz kogeneracijskog ciklusa plinske elektrane, ali i iz petrokemijskih postrojenja.

Ne razmatramo plinsku elektranu isključivo u smislu isplativosti, to danas nije primarna funkcija, a na lokaciji Dine kogeneracijska elektrana nije velik objekt da bi pitanje njene isplativosti bilo ključno za ukupan projekt", kaže Martinović. Kako dodaje, 90% sirovine dolazi morem, a i dio proizvoda može biti na isti način biti isporučen kupcima, što je funkcioniralo, ali ne optimalno. Komercijalna isplativost traži optimizaciju dobave i morski pristup je, po njemu, nezamjenjiv.

No, postoje rezerve oko pitanja kako najbolje urediti dobavu LNG-a, sirovine za polimere i ukrcajne mogućnosti za isporuke proizvoda. Uvjeren je, pak, da je bolje da su ti procesi integrirani i tehnološki kvalitetno riješeni. Što se tiče sanacije potencijalno opasnog otpada, Martinović ističe da je potrebna analiza svake kemikalije i poseban tretman pri preuzimanju, transporta i predaje na posebno pohranjivanje ili reciklažu.  "Radi se o stotinama tona kemikalija i preliminarni troškovi ne mogu biti poznati nikome tko nije utvrdio činjenično stanje.

Ipak, ne radi se o zahvatu koji nije uobičajen u industriji, rokovi od 2-3 mjeseca su najvjerojatniji da se to završi", izričit je Martinović.  U Gasfinu završavaju dubinsku analizu stanja imovinsko-pravnih odnosa na svim lokacijama, uz tvrdnje da su im temeljna prava zakonski osigurana prema svim važećim zakonima i normama RH i EU. Angažirali su odvjetnike i pravne stručnjake iz Hrvatske i EU, te će uskoro završiti due diligence oko izbora pravnog puta kojim će zaokružiti svoje vlasništvo na Dininoj lokaciji.