Što se događa s projektom “velikog državnog interneta”, hoće li i kada biti izgrađen ili će novac koje nam je odobrila Europska unija ne bi li smanjili jaz između ruralnih, te teško dostupnih područja Lijepe naše i urbanih dijelova, neslavno propasti?

Radi se o projektu gradnje agregacijske optičke mreže koja je preduvjet za daljnju gradnju i razvoj kako fiksnog, tako i mobilnog interneta. Agregacijsku infrastrukturu najlakše je razumjeti, kako često pojašnjavaju stručnjaci, kao autocestu, s izlazima koji predstavljaju pristupnu fiksnu mrežu koja dolaze do kućanstava. Agregacijska mreža u arhitekturi povezivosti iznimno je bitna i ključna za kvalitetnu povezivost.

Posao izgradnje agregacijske mreže dogovoren je prije šest godina. Istoga dana kada je EU odobrila novac za gradnju Pelješkog mosta, odobren je i novac za gradnju infrastrukture brzog interneta.

Ukupna odobrena financijska sredstva za agregacijsku mrežu iznose 101,4 milijuna eura, od čega je 85 posto iz fondova EU, a preostalih 15 posto treba osigurati kroz nacionalnu komponentu. Prvi postavljeni rok za dovršetak projekta bio je kraj ove godine.

Na polovici 2023. stvari nisu odmakle mnogo dalje od početka, a kako stvari sada stoje, do kraja ove godine neće se zabiti ni prva lopata koja bi označila početak izgradnje mreže. Naime, od početka se kaska sa svim procedurama, odlukama, odobrenjima i potrebnim strategijama. Kad je početna birokracija prevladana, uslijedila je faza javne nabave i natječaja. A tu se sad ozbiljno zapinje.

Kad smo prije dva mjeseca provjeravali stanje s projektom u tijeku je bio natječaj za izvođača radova, s rokom za predaju ponuda 12. lipnja, sada smo htjeli doznati ima li novosti. Odgovoreno nam je da je “postupak javne nabave za Projektiranje i izgradnju NGN agregacijske mreže završio poništenjem postupka za sve grupe predmeta nabave s obzirom na činjenicu da pristigle ponude nisu bile valjane, odnosno vrijednost ponuda je bila iznad procijenjene vrijednosti grupe predmeta nabave”.

U prijevodu, izvođači radova voljni su raditi, no traže više novca od procijenjenih, jer su u međuvremenu cijene porasle, te nekadašnje procjene više ne vrijede, a posljednja je bila da cjelokupan projekt vrijedi 104.422.069,60 eura.

Šime Erlić, ministar regionalnog razvoja i fondova EU/P. Macek/PIXSELL

I u Ministarstvu su to spoznali te su, odgovaraju, slijedom poništenja natječaja, “održani sastanci s relevantnim dionicima projekta (OiV, JASPERS, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU) radi utvrđivanja daljnjih koraka provedbe predmetnog projekta”.

Iz ministarstva dodaju da je “s obzirom na utvrđeno povećanje vrijednosti radova, izrađena nova analiza troškova i koristi kojom se potvrđuje ekonomska prihvatljivost provedbe projekta sukladno novoutvrđenim parametrima, a sve kako bi se osigurala sva potrebna financijska sredstva tijekom provedbe faziranja projekta. Na temelju svega navedenog, ponovljen je postupak javne nabave s rokom za dostavu ponuda do 11. kolovoza 2023. godine”.

Čeka se kolovoz
Nakon toga će, kazuju u ministarstvu, ponude biti javno otvorene, bit će proveden postupak pregleda i ocjene ponuda, te kako navode iz ministarstva, “namjerava se sklopiti ugovor s ponuditeljima (po grupama predmeta nabave) čija će ponuda biti ocijenjena kao prihvatljiva i ekonomski najpovoljnija, a sve sukladno odluci koju će tijekom kolovoza 2023. donijeti Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture u pogledu utvrđivanja gornje granice prihvatljivosti iznosa vrijednosti zahvata neovisno o trenutačnoj procijenjenoj vrijednosti radova”.

Ukratko, novi natječaj je u tijeku, a koja je novčana granica prihvatljivosti tek će se odlučivati, s obzirom na ponude koje pristignu. Iz odgovora se može iščitati da s obzirom na porast cijena gradnje, neće biti dovoljno novca za prvobitne planove, ali i da novac EU ne bi trebao biti prokockan. Gradit će se po fazama, pa dokle se stigne. Neslužbeno doznajemo da bi prioritet trebala biti gradnja mreže na otocima.

Inače, Hrvatska ima izgrađenu većinu agregacijske mreže ili “autoceste”, ali je ona u vlasništvu Hrvatskog Telekoma koji ju je stekao u privatizacijskom procesu davnih dana. Od tada do danas HT je održavao, gradio i nadograđivao mrežu.

Dio optičke infrastrukture u rukama je države, točnije u vlasništvu tvrtki poput Hrvatske elektroprivrede i Hrvatskih željeznica koje su je gradile zbog vlastitih potreba, a dio su posljednjih nekoliko godina stavile i na tržište pod upravljanjem Odašiljača i veza. HT je svojedobno lobirao da uz pomoć novca EU i dijela vlastitih investicija dovrši kompletnu agregaciju koja bi prema reguliranim uvjetima bila korisna i dostupna svim igračima na tržištu.

Još ni metra
Argument HT-a bilo je iskustvo, znanje, brzina gradnje, uz uvjet povlaštenog položaja u dogovorenom razdoblju na ime investicija i odrađenog posla. Dogovor nije postignut, iako je neko vrijeme bio na stolu te je odlučeno da će taj posao odraditi država.

Država je trebala negdje “proširiti” mrežu, a na dijelovima gdje nedostaje graditi potpuno novu. Rezultat je trebala biti državna svjetlovodna mreža koja će bi bila dostupna svima kojima je potrebna i koji na njoj žele poslovati pod istim uvjetima. Nažalost, još nema ni metra izgrađene državne agregacijske optike.

A prema informacijama iz ministarstva, rok za tu prvu djelomičnu fazu svojedobno velebnog projekta koji su pompozno najavljivali i ministar i premijer, je 46 mjeseci od sklapanja ugovora s izvođačima radova. Pod uvjetom da ništa ne pođe po zlu s natječajem koji je u tijeku, to bi se moglo u optimističnom scenariju, dogoditi negdje krajem 2026. godine.