Vlasnik tvornice dizajnerskog namještaja u Svetom Križu Začretju i brenda Prostoria Tomislav Knezović u intervjuu za Poslovni dnevnik govori o svom poslovnom uspjehu okrunjenom i time da je upravo namještaj s njihovim potpisom odabran za opremanje ureda francuskog premijera Edouarda Philippea, te govori o stanju u hrvatskoj industriji namještaja, potencijalima, ali i preprekama njezinu bržem razvoju. 

Knezović je za takvu ocjenu itekako kompetentan, budući da je riječ o poduzetniku koji je svoj brend, samo 6,5 godina od pokretanja proizvodnje, uspio vinuti daleko izvan hrvatskih granica. Dizajnerski komadi iz njegove tvornice krase interijere nebrojenih luksuznih objekata u gotovo svakom kutku svijeta, a nerijetko su i sastavnice projekata koji osvajaju globalne dizajnerske nagrade.  

Koji su, prema vašem mišljenju, razlozi što je u Hrvatskoj za drvni sektor karakterističniji izvoz trupaca nego proizvodnja gotovog namještaja?
Drvna industrija stagnira desetljećima. Odgovor nije jednostavan, no svakako kao jedan od razloga možemo navesti prejednostavni dolazak do jeftine sirovine bez kvalitetnih dokaza o upotrebi te iste sirovine.  Praktički, država motivira proizvođača da se ne muči previše ako već na niskoj razini finalizacije proizvoda ili čak bez proizvodnje može nešto zaraditi. Strožim kontrolama i korekcijom cijena sirovina sigurno bi se motivirala proizvodnja finalnih proizvoda. Čini mi se da sadašnji ministar, sudeći prema njegovim aktivnostima, zaista ima želju promijeniti tu tradiciju, i to me veseli. Mnoge su tvornice s dugogodišnjom tradicijom proizvodnje prihvatile da danas rade za druge europske proizvođače jer je to jednostavnije – dobijete nacrt proizvoda, garantirane količine i ne trebate trošiti vrijeme, energiju i sredstva na razvoj i promociju svojih proizvoda. Jasno je da glavni dio profita u tom slučaju ostaje kod kupca izvan Hrvatske.

Što bi strategija razvoja drvne industrije u Hrvatskoj po vama trebala uključivati, koji su segmenti najproblematičniji, a što biste pak  izdvojili kao dobro?
Kao što sam već rekao, godinama se pogodovalo proizvođačima s niskim cijenama sirovina i time ih motiviralo na trgovinu, a ne proizvodnju. Ako je proizvodnja posložena kako treba, vaš profit mora rasti proporcionalno stupnju finalizacije proizvoda, mi smo svjedoci da su se pojedini proizvođači žalili da – što im je stupanj finalizacije proizvoda viši da im je zarada manja. Klasifikacija finalizacije proizvoda pokrenuta je u Ministarstvu poljoprivrede što je dosta kvalitetno napravljeno, iako nedostaje razlika između finalnog proizvoda s identitetom i onog koji se radi za drugog proizvođača pod njegovim imenom. Država mora razumjeti razliku – da način proizvodnje koji Prostoria koristi zapravo mijenja percepciju svijeta o našoj zemlji jer odjednom postoji hrvatska proizvodnja i dizajn. Strategija razvoja drvne industrije mora biti usko povezana s dizajnom, on jednostavno mora biti dio proizvoda, iako je i ta tvrdnja podložna špekulacijama. Znate, kao što imate svakakvih proizvođača, tako imate i svakakvih dizajnera, pa opet moramo imati stroge kontrole i težiti kompetentnim ljudima. 

Za kvalitetne je promjene potrebno vrijeme, no govoreći iz trenutne perspektive kako biste ocijenili hrvatsko tržište namještaja? 
Hrvatsko tržište namještaja ne smije biti tema, već moramo biti fokusirani globalno. Uz kvalitetnu strategiju zasigurno bi bilo dovoljno 15 godina da bi se otvorilo dvadesetak jako dobrih tvornica visokokvalitetnog namještaja, pri čemu nam država i njezina politika ne smiju biti dežurni krivci. Mi gospodarstvenici moramo biti glavni pokretači te motivirati jedni druge svojim uspjesima. Klima u Hrvatskoj se mijenja barem utoliko da vas danas više pojedini činovnici ne koče u razvoju jer postoje potpore i EU fondovi. Na građevinsku dozvolu u Zagorju se čeka vrlo kratko, važno je da je projekt pripremljen kako treba. Dakle, ne treba još čekati i da nam netko donosi posao u tvornicu.

Kakvi su Prostorijini dosadašnji financijski rezultati, a kakva su očekivanja za ovu godinu? 
Uzmemo li u obzir da smo s proizvodnjom namještaja počeli prije šest i pol godina bez ijednog proizvoda i bez iti jednog kupca, onda smo s rezultatima više no zadovoljni. Godinu 2016. završili smo s 50 milijuna kuna prihoda, a ovu očekujemo završiti sa 65 milijuna kuna. Poslovanje je zdravo i sve što zaradimo, pa čak i više od toga, ulažemo u nove pogone i tehnologiju. Trenutno zapošljavamo 162 radnika.

Prisutni ste na gotovo svim kontinentima. Kako nastaje tako razgranata mreža i kako funkcionira distribucija? 
Sajmovi su naše glavno oružje za osvajanje tržišta i ta vrsta promocije nema kraja. Zasad smo prisutni u više od 50 zemalja, na svim kontinentima i što me posebno veseli naš namještaj nalazi se u izuzetno važnim projektima, bilo da se radi o luksuznim hotelima, bankama, poslovnim zgradama. Potencijalni kupci, dakle, dolaze k nama i dijelimo ih na dvije vrste – saloni namještaja specijalizirani za dizajnirane i brendirane proizvode te tvrtke koje se bave opremanjima objekata raznih djelatnosti. Na nekim tržištima imamo zaposlene agente koji obilaze kupce i brinu se o njima, a brinu se i o tome da je naša roba u salonima prezentirana na ispravan način. U našem poslu veliku ulogu imaju i arhitekti koji educiraju investiture te uređuju prostore. 

Što smatrate najvećim uspjehom Prostorije, koje nagrade i priznanja biste izdvojili?
Dosad smo nakupili dosta nagrada za najbolji dizajn, a gotovo da i nema godine u kojoj ne primimo barem jednu nagradu za najbolji dizajn proizvoda. Ipak, postoje vijesti koje nam daju dodatnu energiju kao što prošlogodišnje opremanje ureda francuskog premijera našim namještajem ili kada arhitekti negdje na drugom kraju svijeta za opremanje prestižnog hotela između našeg i namještaja naših idola izaberu naš. 

Niz godina surađujete s mladim i talentiranim dizajnerima, koji su benefiti takvih odnosa?
Dizajneri nas educiraju svakodnevno, sam sebe lovim kako mi je dizajn gotovo važniji nego trenutni financijski uspjeh. S druge strane, mi u Prostoriji pokušavamo, a dobrim dijelom uspijevamo, na njih prenijeti zakone tržišta, proizvodnje i mišljenja kupaca. S našim smo dizajnerima partneri, ako ne i prijatelji. Da bi bio dobar proizvođač originalnog namještaja, moraš moći razumjeti dizajnera i vrijednost dizajna kao dijela proizvoda, ali isto vrijedi i za njih.

Koliko komada pokućstva na godišnjoj razini Prostoria može proizvesti? 
U ovih 6,5 godina razvili smo više od 50 različitih proizvoda koji su dosad svi bili i još uvijek su uspješni. S obzirom na to da se radi o namještaju visokog cjenovnog razreda količine nisu velike, svodi se na nekoliko tisuća komada godišnje po proizvodu. K tome, svake godine uložimo puno vremena, energije i novca u razvoju novih proizvoda. Ulažemo stalno, trenutno radimo dva nova pogona za drvo i metal. 

Što mislite o trendovima u proizvodnji namještaja? 
Trendovi se mijenjaju jako brzo kako bi se povećala potrošnja, to je prisutno svugdje, pa tako i u namještaju. Moram priznati da sam netalentiran za trendove, vjerojatno jer me ne zanimaju ni kao potrošača, ni proizvođača. Ako pogledate naše proizvode, nećete ih moći svrstati u bilo kakav trend. Trend je nešto što se ne spominje niti u jednom našem briefingu za novi zadatak. Ono što sam siguran da svaki dobar proizvođač mora raditi je – kvalitetan, originalan, inovativan proizvod s dobrim omjerom cijene i kvalitete. Ikone dizajniranog namještaja traju gotovo jedno stoljeće baš zato što se nisu proizvedene prema trendovima.

Drama s pronalaskom radnika

Pitanje nedostatka dobre radne snage postaje rak-rana domaćeg gospodarstva. Imate li i vi problema s pronalaskom dobrih radnika?
Što se tiče radne snage, radi se o velikom problemu hrvatske industrije. Uglavnom svoju ljude obučavamo u našoj tvrtki jer gotov kadar na tržištu ne postoji. Jako sam zadovoljan time kakve djelatnike imamo i mislim da je tu Zagorje prvak svijeta. Ljudi su odgovorni prema poslu, nije im teško ni kad treba zapeti, a trudimo se i mi da im osiguramo što bolje uvjete rada. Što se tiče visokoobrazovnog kadra, tu je katastrofalna situacija. Moramo jasno reći da se praksa shvaća krajnje neozbiljno. Siguran sam da bi i srednjoškolci i studenti morali barem trećinu vremena provesti u proizvodnji ili drugim dijelovima procesa za koje se odlučuju obrazovati. Naravno, uz kvalitetne mentore koji za njih trebaju odvojiti svoje vrijeme. Tako bi ljudi već u ranijoj dobi svog života počeli shvaćati što je rad i što mogu očekivati od zanimanja za koje se opredjeljuju. Proizvođači bi s druge strane, otkrivali talente i vrijedne ljude koje bi mogli stipendirati i izgraditi ih u prave majstore, inženjere koji će nositi tu istu kompaniju za nekoliko godina i u njoj biti sretni, umjesto da razmišljaju o iseljavanju.