Nije dugo prošlo od kada se smirila situacija, provela promjena većinskog vlasnika i pokrenula proizvodnja, a Petrokemija ponovno dolazi u žižu javnosti. Proizvodnja je nakon dva mjeseca ponovno obustavljena, što u Kutini neminovno izaziva strah i nevjericu u objašnjenja Uprave da su razlozi tehnički kvar i redoviti remont proizvodnih pogona.

To više što je remont dugo slovio kao krivac ranije 15-mjesečne obustave proizvodnje, naravno uz nepodnošljivu cijenu plina. No, svima je bilo jasno da se čekalo rješavanje vlasničkih odnosa, budući da su se dotadašnji većinski vlasnici, Ina i PPD, odlučili povući iz Petrokemije.

Da će se remont provoditi mjesecima i proizvodnja ponovno pokrenuti tek u siječnju iduće godine čulo se i na sjednici saborskog odbora za poljoprivredu prije desetak dana. Iz Ministarstva poljoprivrede pritom su dali informaciju da iz kutinske kompanije uvjeravaju da su proizveli dovoljne količine mineralnih gnojiva za jesensku i proljetnu sjetvu, te su time osigurali vrijeme za remont.

Iz Ministarstva gospodarstva su, pak, kazali da još uvijek čekaju plan ulaganja novog vlasnika, turske kompanije Yildirim i razgovore o nastavku poslovanja tvrtke, u kojoj država još uvijek ima oko 45% dionica. Ovih dana, kako doznaje Poslovni dnevnik, Yildirimov plan ulaganja stigao je do resornog Ministarstva gospodarstva i CERP-a, točnije prijedlog oko uređenja daljnjih odnosa u Petrokemiji.

Službenih informacija o detaljima zasad nema, no kako se iz više izvora čuje, grupacija Yildirim dostavila je informacije o projektima i vremenskom okviru ulaganja, ali i prijedlog državi s nekoliko opcija, točnije njih tri, kojima se definiraju njihovi odnosi. Naime, Yildirim i dalje ustrajava da bude jedini vlasnik kutinskog industrijalca.

Kako se već čuje, odluka o državnom udjelu u Petrokemiji neće biti donijeta u ovom mandatu Vlade, već se ostavlja za postizborno vrijeme/P. Macek/PIXSELL

Jedno od rješenja podrazumijeva da svoju dominaciju u vlasničkoj strukturi Yildirim postigne dokapitalizacijom, pa bi državni udjel postao de facto beznačajan. Druga opcija podrazumijeva prodaju svih državnih dionica.

Tim bi rješenjem turska grupacija postala 100-postotni vlasnik, budući da je udjel malih dioničara simboličan (0,3%), te će ih potom istisnuti. Treće rješenje jest da, kao suvlasnici, Yildirim i država zajednički ulože i dokapitaliziraju Petrokemiju srazmjerno vlasničkim udjelima.

Nedozvoljena potpora
Kako se iz državnih redova doznaje, o prijedlozima će se prvi interni razgovori između nadležnih ministara i CERP-a voditi već ovaj tjedan. No, već sada se opciju zajedničke dokapitalizacije smatra nerealnom, budući da bi se ona smatrala nedozvoljenom državnom potporom i podrazumijevala bi izradu programa restrukturiranja i ishođenja odobrenja Europske komisije.

A Petrokemija za sada nije tvrtka u teškoćama. S druge strane, kada je proljetos Yildirim preuzimao Petrokemiju, prihvatio je na sebe i provedbu ugovorenih obveza prethodnih vlasnika iz ugovora iz 2018., a koja uključuje i provođenje dokapitalizacije.

To bi trebalo učiniti do 2028., no već bi sada Petrokemiji, prema stavu Yildirima, dobro došlo kapitalno jačanje i zbog obveza ispunjenja uvjeta za okolišne dozvole i poslovanje u skladu sa standardima u očuvanju okoliša.

Prve dozvole ističu već iduće godine, a koliko je poznato, ulaganja se ne provode. U Ministarstvu gospodarstva uvjereni su da nema razloga da tvrtka ne ulaže u modernizaciju. Osim toga, smatraju da postoji dovoljno prostora u programima europskih “zelenih” fondova iz kojih bi Petrokemija mogli povući sredstva.

Za sada, čini se, najviše šansi Yildirimu se otvara kroz opciju kupnje državnih dionica. U CERP-u su već izradili novu procjenu vrijednosti dionica koje posjeduju, oko 18%, koje su inače već prošle godine nudili po cijeni iznad nominalne vrijednosti, ali nije bilo zainteresiranih. Istina, objava natječaja otvara i mogućnost pojave konkurencije, no CERP-u takav način prodaje određuje zakon.

Voljne prodati
Ostale dionice Petrokemije posjeduju državne tvrtke i institucije, koje same donose odluke o prodaji. Kako se iz njihovih redova čuje, uglavnom su raspoložene prodati ih, ali uz uvjet da cijena ne bude manja od one koja je vrijedila za Inu i PPD. Njima je Yildirim za 54,5% udjela platio oko 55 milijuna eura, odnosno jedan milijun eura po postotku udjela.

Tu skupinu državnih dioničara čine Fond za financiranje razgradnje NEK, Janaf i Plinacro, koji zajedno posjeduju 27% dionica. No, kao i CERP, i oni će čekati zeleno svjetlo iz Vlade, a kako se već čuje, takva odluka neće biti donijeta u ovom mandatu, već se ostavlja za postizborno vrijeme. S druge strane, u Yildirimu, premda imaju sve poluge upravljanja, žele biti jedini vlasnik i uz to vežu i svoj angažman, a jasniji odgovor očekuju do kraja godine.

Pitanje je što to sve znači za Petrokemiju, u kojoj je do kraja godine status 1300 radnika osiguran produljenim kolektivnim ugovorom, te su pokriveni troškovi tekućeg poslovanja tvrtke. Od ulaska novog vlasnika očekivanja su velika, a ponajviše da se nastavi s proizvodnjom i da ju se u svakom pogledu podigne na višu razinu.