Nijemci imaju prilično veliko razumijevanje za Hrvatsku, pogotovo za hrvatsko gospodarstvo. To ima veze s velikom hrvatskom dijasporom u Njemačkoj, geografski smo blizu, a tu je i turizam. Ističe to Dino Dogan, novi predsjednik Uprave Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore te član Uprave i glavni financijski direktor Hrvatskog telekoma (HT), na početku razgovora o toj komori koja u Hrvatskoj djeluje od 2003. Da nije riječ o stranom predstavništvu "reda radi", govori i podatak da u njihovu zagrebačkom uredu profesionalno radi 13 ljudi. Direktor Komore Peter Presber, koji je prisustvovao razgovoru s Doganom, nije želio otkrivati koliki im je budžet, ali je priznao da je riječ o "prilično velikom iznosu", iz čega se dalo zaključiti da se Njemačka i te kako brine o svojim investicijama u Hrvatskoj. Djelomice se budžet Komore puni i članarinom, koju plaća 310 njezinih članica u Hrvatskoj i Njemačkoj. Posrijedi su njemačke tvrtke koje posluju na našem tržištu, ali i hrvatske koje izvoze ili posluju na njemačkom tržištu.

Što nudite njemačkim tvrtkama?
Pomoć oko otvaranja tvrtki u Hrvatskoj, usluge istraživanje tržišta i uspostavljanje kontakata od gospodarskih subjekata do državnih institucija.

Rekli ste na početku da je ured uspješan. Zašto tako mislite?
Nedavno sam bio u Londonu na 'road-showu' za svog poslodavca i u Engleskoj možete primijetiti razliku: tu se već vidi mali odmak. Tamošnji ljudi i njihovi investitori zapravo jako malo znaju o potencijalima hrvatskoga gospodarstva. Upravo zbog toga zaključujem da je Komora djelovala vrlo uspješno. Ne mislim samo na investicije njemačkih tvrtki u Hrvatskoj nego i na pomoć koju pružamo našim članicama i drugim hrvatskim poduzećima ako se spremaju poslovati s Njemačkom.

No, statistika nije baš sjajna. Hrvatska je lani izvezla u Njemačku robe i usluga u iznosu od 986 milijuna eura, a dosad nije bilo većih hrvatskih investicija na njemačkom tržištu. Njemačka je dosad u Hrvatsku uložila blizu tri milijarde eura, što i nije neki iznos ako govorimo o moćnoj gospodarskoj velesili u razdoblju od 20 godina. Kako popraviti tu sliku?
Prvi je korak da Hrvatska ima konkurentan proizvod. Možemo diskutirati koji bi to brendovi bili, ali i u Hrvatskoj i u regiji ima nekoliko prepoznatljivih proizvoda, prikrivenih šampiona koji mogu uspjeti i na njemačkom i na drugim stranim tržištima. Navest ću dva primjera: u Hrvatskoj posluje tvrtka Harburg-Freudenberger Belišće, koja proizvodi prešu za automobilske gume. Kako Hrvatska nema automobilsku industriju, logično je da sve ono što proizvedu odmah i izvezu. Proizvođač obuće Haix, tvrtka iz Male Subotice, pak, proizvodi specijalne cipele za vatrogasce, vojsku i geologe. Nedavno sam razgovarao s vlasnikom te tvrtke, oduševljen je jer je dobio kompetitivnu radnu snagu i odličnu infrastrukturu te podršku lokalne vlasti. To su primjeri kako su se njemačka poduzeća vrlo upješno pozicionirala u Hrvatskoj.

Da, ali moje pitanje je kako se hrvatske tvrtke mogu pozicionirati u Njemačkoj?
Istaknuo sam te dvije tvrtke jer pokazuju da se i u Hrvatskoj može proizvesti konkurentan proizvod. No, zato nam trebaju i reforme o kojima se govori svakodnevno.

Dobro, ali da sam vlasnik male ili srednje tvrtke i da proizvodim  nešto tržištu zanimljivo, kako da plasiram proizvod u Njemačkoj? Bih li se mogla obratiti vama?
Mi smo jedna od adresa, ali u Hrvatskoj sigurno prva jer imamo mnogobrojne kontakte svih relevantnih institucija u Njemačkoj i poznajemo tržišna kretanja. Usto, naši djelatnici govore i njemački i hrvatski. No, opet se vraćam na to da je preduvjet za tako što konkurentan i dobar proizvod.  Mnoge se tvrtke u Hrvatskoj, posebno one prehrambene, plaše ulaska u EU. Svaka promjena je i šansa. Kako ćete proći u Uniji, ovisi o vašem samopouzdanju te o tome koliko vjerujete u svoj proizvod i u vlastite sposobnosti. Tu se hrvatsko gospodarstvo malo podcjenjuje i trebalo bi više raditi na vlastitom marketingu. No, to je nadgradnja, jer morate imati stvarno dobar proizvod iza toga. Dobar primjer je tvrtka Lipik Glas, koja je dobavljač vjetrobranskih stakala za Ferrari i Bentley. Prije nekoliko godina Michael Porter, profesor s Harvarda, gostujući u Zagrebu rekao je kako je Hrvatska među 10 zemalja svijeta što se tiče TK infrastrukture i tehnologije. Dakle, potencijal postoji i u high-tech industrijama. Neke studije koje kažu da će regiju obilježiti ICT, komunikacije, energetika i farmaceutika, tu Hrvatska nije loše pozicionirana. Zatim, kako Hrvatska zadovoljava visoke ekološke standarde, poljoprivredni proizvodi i ekološki certificirani prehrambeni artikli mogu biti jedna grana rasta. To više što za takvim proizvodima na zapadnim tržištima postoji odgovarajuća potražnja. Važan preduvjet je i razvoj školstva i obrazovanja. Hrvatska još ima dovoljno kvalificirane radne snage, no kako se industrije mijenjaju, obrazovni sustav to bi morao slijediti.

Od tri milijarde eura, koliko je Njemačka investirala dosad u Hrvatskoj, više od trećine odnosi se upravo na vašu kompaniju. Je li to dovoljno? Govorimo o sentimentu, ali čini mi se da to i nije tako puno.
Tu ulogu ima tržišni meahnizam. Hrvatska se na svjetskom tržištu, na kojem se svi bore u privlačenju investicija, plasirala tako kako jest. Prošlost ne možemo mijenjati, ali možemo nešto učiniti da Hrvatska bude interesantnija stranim ulagačima. Treba poraditi na investicijskom okviru, koji ulagačima mora biti predvidljiv, da se ne mijenja. Za investitora nema ništa gore nego da mu mijenjate pravila usred utakmice. Tu su provedba važnih gospodarskih mjera i reformi, učinkovitija javna uprava, poboljšanje pravnog sustava i pravna sigurnost. Troškovi rada u osnovi su prihvatljivi, ali parafiskalni nameti čine radnu snagu relativno skupom. Treba i povećati disciplinu plaćanja. Već ima naznaka da će novi Zakon o financijskom poslovanju to riješiti i on je važan signal svim čimbenicima, ne samo privatnom sektoru nego i državi. Hrvatska ima jako puno prednosti koje nije iskoristila…

Koje su to prednosti?
Geostrateški položaj. Tu su dvije najdublje luke na Jadranskom moru, nizinska pruga Rijeka-Zagreb prema Budimpešti, zbog čega Rijeka može postati logistički "hub" za Srednjoistočnu Europu. Zašto bi brodovi s Dalekog istoka plovili do Hamburga ili Rotterdama kad mogu doći u Rijeku, što im je kraće i jeftinije? Tu je dobro obrazovana i kvalificirana radna snaga te cestovna infrastruktura, sedam međunarodnih zračnih luka, odlična TK infrastruktura. Hrvatska je treća prema resursima pitke vode u Europi. No, svi su ti potencijali bezvrijedni ako ih se ne zna iskoristiti.

Zašto Nijemci dosad nisu došli s greenfield ili proizvodnom investicijom? Preuzeli su superprofitabilni telekom, razvijaju poslove osiguranja, no što je s proizvodnjom?
Nije bilo velikih investicija u proizvodnji, ali ulaganja je bilo dosta. No, proizvodnih investicija bit će više jer je Njemačka izuzetno fokusirana na projekte obnovljivih izvora energije poput vjetroelektrana. Za Hrvatsku tu vidim veliku šansu jer ima predispozicije, i to na osnovi već izrađenih studija. Još nešto želim naglasiti. Katkad se, naime, može čuti da Hrvatska treba četiri, pet megaulagačkih projekata i da će to rješiti problem. S tim se ne bih složio jer ako pogledate strukturu njemačkoga gospodarstva, možete vidjeti da su nositelji rasta i inovacija velikim dijelom upravo male i srednje tvrtke. U Hrvatskoj bi se stoga malo više trebali pozabaviti upravo njima. Usto, pogledajte samo koliko domaći inovatori pokupe nagrada u svijetu, a Hrvatska nema isto toliko novih dobrih proizvoda.

Za Plomin 3 interes je kao investitor bio iskazao njemački RWE. Zašto su odustali?
To ne mogu komentirati, to morate pitati njih.

I premijer Milanović za posjeta Berlinu kancelarki Merkel rekao je da priželjkuje proizvodne investicije i know-how iz Njemačke? Koliko politika može pomoći?
Jedna od uloga svake politike je gospodarska diplomacija. Politika je u jednom dobrom dijelu veleposlanik svog gospodarstva.

Neuslišene ulagačke želje

Na što se žale njemački investitori koji posluju u Hrvatskoj?

Žele stabiliniji okvir za poslovanje, nastavak borbe protiv korupcije, predvidljivost… Nisam posve siguran da je u Hrvatskoj postignut društveni konsenzus o tome trebaju li nam strane investicije. Strani ulagači dođu i onda se ipak postavlja pitanje čije je vlasništvo i slično. Ono što je duboko ukorijenjen problem jest "pozitivna selekcija kadra". Napokon, u svim segmentima treba stavljati na funkcije ljude gledajući njihovu stručnost. Jer samo će se iz toga stvoriti konkurentno gospodarstvo.

Realni sektor i prioriteti

Dolazite iz privatnog sektora, iz jedne od najvećih kompanija. Smeta li vam što se u Vladi stalno bave brodogradilištima, poljoprivredom, i to više na socijalni nego na razvojni način, javnim sektorom? A pritom nitko ne misli na mjere koje bi pogurale realni sektor koji puni proračun.

Potrebni su jasna vizija i strategija za hrvatsko gospodarstvo te odlučnost i ustrajnost u provedbi svih odgovarajućih mjera. To podrazumijeva da neka neriješena pitanja iz prošlosti treba riješiti što prije. To je nešto što svakako teba odraditi, no to Hrvatsku ne bi trebalo sprječavati da se bavi novim mjerama za gospodarski prosperitet. Treba rješavati oba problema paralelno.