Proizvodi iz akvakulture i autohtona  vina veliki su adut hrvatskog turizma, ali i sveukupnog gospodarstva, no nedovoljno su iskorišteni zbog nesređenog tržišta, male potrošnje u Hrvatskoj ali i sve žešće konkurencije, zaključak je okruglog stola "Snaga hrvatske hrane: riba i vino" održanog u srijedu u organizaciji Poslovnog dnevnika u zagrebačkom restoranu Bon Appetit.

• 'Žalosno je da smo mediteranska zemlja koja uvozi suhu smokvu, maslinovo ulje, vino i ribu'

• Vino se prodaje 'na crno' u rinfuzi, zašto država to ne rješava?

• Od 20-ak milijuna konzervi Eva čak 70 posto njih završi u izvozu

 Koliki su problemi u hrvatskoj vinarskoj industriji pokazuje i činjenica da se zapravo ne zna s koliko hektara vinograda naša zemlja raspolaže niti koliko se vina godišnje proizvede i proda. Kako pojašnjava Ivica Kovačević, predsjednik Grupacije vinarstva Hrvatske gospodarske komore, barata se s podacima od 18.000 do 29.000 hektara površina pod vinogradima. "Još veći je problem s proizvedenim vinom. Podaci govore da Hrvatska godišnje proizvede 1,4 milijuna hektolitara vina (oko 140 milijuna litara), od čega na tržištu u legalnoj prodaji završi svega 530 do 570 tisuća hektolitara. Što je s ostalim vinom? Statistika ga vodi kao 'vino na zalihama', no zvuči nevjerojatno da bi netko godinama na zalihama ostavljao gotovo 100 milijuna litara vina. Gdje je to vino ako je negdje uskladišteno? Nema ga! To vino se najčešće proda 'na crno' kroz ugostiteljski sektor u rinfuzi. Zašto nadležne državne institucije i agencije ne žele to riješti, ja ne mogu dokučiti," govori Kovačević.

Juraj Orenda, voditelj Službe za poljoprivredu i prehrambenu industriju u Ministarstvu poljoprivrede, pojašnjava da se razlika u statistici pokazuje zbog različitih načina na koje se prikupljaju podaci. Naime, kaže Orenda, Državni zavod za statistiku prikuplja podatke prema anketnom izvoru, a Agencija za plaćanje bazira svoje činjenice na zračnim snimkama i sustavu Arkod. "U Hrvatskoj imamo veliki broj malih vinogradara koji ne dobivaju nikakve poticaje, a samim tim nisu uneseni niti u evidencije. Agencija za plaćanje pak ima standarde što može ući u poljoprivredne površine, a što ne te se događa da dijelovi ili rubovi određenih vinograda nisu evidentirani kao takvi. Činjenica je da se pojavljuje razlika u veličini površina, ali ona nije veća od 3000 hektara i očekujem da će se to brzo riješiti", navodi Orenda. No, niti on nije mogao reći pravi razlog zašto je dvije trećine ukupno proizvedenog vina izvan službenog tržišta, i kako taj problem riješti. 

Četiri vinske regije
Dubravko Ćuk, direktor razvoja vinogradarstva i vinarstva u Badelu1862 ističe da sivo tržište, ne samo kvantitetom, nego i kvalitetom ruši ukupan biznis s vinom. "U Hrvatskoj je potrošnja vina na razini od 28 litara po stanovniku godišnje, a piva i više od 80 litara. Osim moćnog marketinga međunarodnih pivarskih industrija, veliki problem je kvaliteta vina. Mnogi ugostitelji prodaju vino u rinfuzi sumnjive kvalitete. Kada netko dobije takvo vino velika je vjerojatnost da više neće naručivati vino nego pivo koje je ujednačenije kvalitete.

Veliki problem je i pitanje geografskog porijekla jer je Hrvatska danas podijeljena na 16 vinogradarskih regije čime se gubi prepoznatljivost". Kovačević upozorava da stranci mogu percipirati vino kao hrvatsko, a onda možda i kao dalmatinsko, ali sve više od toga (s koje je padine ili tko je proizvođač) u pravilu je irelevantno. Zato predlaže da se vinogradarstvo podijeli na četiri vinarske regije: Slavonija, Bregovita Hrvatska, Istra i Kvarner te Dalmacija. Iz Ministarstva poljoprivrede su pojasnili da je podjela na 16 regija napravljena temeljem povijesnih znamenitosti i regija i vina te da je kao takva ušla u pristupni ugovor s Europskom unijom. Orenda naglašava da je nakon 1. srpnja moguće pokrenuti reviziju, no da se to mora najprije uskladiti na razini Hrvatske. Domaće tržište vina bilo je prekomplicirano i za malu vinariju Bibich iz Skradina koja se  orijentirala na Sjedinjene Američke Države.

Kako pojašnjava Darko Petrović iz Bibich vina, ova tvrtka je prije osam godina zamalo propala zbog nelikvidnosti u Hrvatskoj. Nakon toga su se okrenuli američkom tržištu organiziranjem živih susreta vinoljubaca u najvećim tamošnjim gastronomskim središtima – New Yorku, Chicagu, San Franciscu itd. Poslije samo dva mjeseca su stvorili brend i potražnju koja je s početnih 80.000 butelja godišnje narasla na 150.000. Plan je da u narednih nekoliko godina dostignu količinu od 500.000 butelja, što bi trebao biti i maksimalni kapacitet ove male vinarije. Za razliku od vinarske industrije koju obilježava hiperprodukcija i velika konkurencija na europskom tržištu, situacija s ribarstvom potpuno je drukčija. Naime, kako je pojasnio Milan Božić, predsjednik Grupacije ribnjačarstva pri HGK, potražnja za ribom u Europi stalno jača, a to se niti približno ne može zadovoljiti iz vlastitih kapaciteta.

"U EU se godišnje konzumira 13,6 milijuna tona ribe, a od toga zemlje Unije mogu proizvesti svega 35 posto. Dakle, čak 65 posto ribe i proizvoda iz akvakulture uvozi se što je velika prilika za razvoj i hrvatskih ribnjačara", kaže Božić, inače direktor Ribnjačarstva Poljana. Hrvatska je do 1990. proizvodila samo 12 tisuća tona šarana, a danas je ukupna proizvodnja ribe, morske i slatkvodne, oko 13,9 tisuća tona. Plan je da se do 2020. to podigne na 50-ak tisuća tona. Dražen Knežević iz Hrvatske agencije za hranu naglasio je da treba povećati percepciju Hrvata da prihvate ribu kao zdrav domaći proizvod. U našoj se zemlji konzumira oko devet kilograma ribe po stanovniku, morske svega 0,5 kilograma, u svijetu 16, a u EU 26 kilograma. Analize koje rade u HAH-u, iznio je, nedvojbeno potvrđuju da ribe izlovljene ili uzgojene u Hrvatskoj imaju veću kvalitetu nego one iz uvoza. Knežević smatra da se više prostora i pozornosti mora dati i promidžbenim kampanjama o nutritivnim vrijednostima ribljeg asortimana, poput svojedobnog projekta HGK – "Hrvatska riba – jedi što vrijedi". 

Veliki planovi za ribe
Petar Baranović, predsjednik Nacionalnog savjeta za ribarstvo, upozorio je da se mora izgraditi cjelokupna gospodarska strategija koja bi omogućila da se poveća proizvodnja i vina i riba, ali da se  sve količine mogu plasirati na tržište – kroz turističku ponudu i kroz maloprodaju. On je podsjetio da u Hrvatskoj postoje svega četiri tvornice za preradu ribe, od čega su Adria i Mirna u velikim problemima.  Velike planove s preradom ribe imaju i u Podravci koja je još 2006. od zadarske Adrie preuzela brend Eva. Karmen Šifkorn, voditeljica grupe proizvoda u Podravci, kaže da oni proizvode 20-ak milijuna konzervi Eva od čega čak 70 posto završi u izvozu, dio na europskom, a dio na tržištu SAD-a.

U Podravci kroje ozbiljne planove da proizvodnju povećaju ali i prošire broj zemalja sa sadašnjih deset u koje se Eva plasira. Krstina Mišlov Jelavić, čija je specijalizacija marikultura te posebno uzgoj tune, govorila je o problematici investitora koji žele ulagati u nova uzgajališta. U instaliranim kapacitetima godišnje je moguće proizvesti oko 7,5 tisuća tune, a rekord nešto iznad šest tisuća tona ostvaren je prije nekoliko godina kada je izlovna kvota za Hrvastku iznosila oko 1300 tona. Ta je kvota za prošlu i ovu godinu smanjena na po 390 tona pa je prošle godine uzgojeno manje od 2000 tona tune. Uzgoj tune je dohodovan, godinama se bilježi visok suficit, a čak 99 posto uzgojene tune završi u Japanu. Na jesen bi trebalo doći do povećanja izlovnih kvota s obzirom da se prirodni stok tuna obnovio. Međutim, tunouzgajivačima uz niske izlovne kvote problem je i negodovanje lokalnih samouprava oko ribogojilišta. Dok su u prostornim planovima ucrtana uzgajališta i predviđene koncesije, u općinama i gradovima, radi manjka informacija, javlja se otpor iz bojazni da će im ona zagaditi more i ugroziti turizam. 

Suvremena tehnologija

IT rješenja u uzgoju hrane 

Ribarstvo i vinarstvo su danas ozbiljni biznisi koji se teško mogu uspješno razvijati bez primjene suvremene tehnologije. Na to je upozorio Goran Arambašić, izvršni diretkor IN2 grupe, koji je govorio o svojim iskustvima s instalacijom takve tehnologije u zemljama zapadne Europe. Implementacijom suvremenih IT rješenja u prehrambenoj industriji, pa time i vinarstvu i akvakulturi, moguće je smanjiti troškove poslovanje i biti konkurentniji na tržištu, kaže Arambašić.  

Izjave sudionika:

Osim moćnog marketinga svjetskih pivarskih industrija, problem je kvaliteta vina
Dubravko Ćuk, Badel 1862

Gospodarska strategija omogućila bi povećanje proizvodnja i vina i riba
Petar Baranović, predsjednik Nacionalnog vijeća za ribarstvo

Ribe izlovljene ili uzgojene u Hrvatskoj imaju veću kvalitetu nego one iz uvoza
Dražen Knežević, Hrvatska agencija za hranu

Suvremena IT rješenja u prehrambenoj industriji mogu smanjiti troškove poslovanja
Goran Arambašić, IN2

Vino se najčešće proda 'na crno' kroz ugostiteljski sektor u rinfuzi
Ivica Kovačević, predsjednik grupacije vinara pri HGK

Krojimo planove da proširimo broj zemalja sa sadašnjih deset u koje se Eva plasira
Karmen Šifkorn, Podravka

Okrenuli smo američkom tržištu i u dva mjeseca stvorili brend i potražnju
Darko Petrović, Bibich vina

U EU se godišnje konzumira 13,6 mil. tona ribe, a zemlje Unije mogu proizvesti 35%
Milan Božić, predsjednik grupacije ribnjačarstva pri HGK

Imamo veliki broj malih vinogradara koji ne dobivaju nikakve poticaje
Juraj Orenda, Ministarstvo poljoprivrede