Ivan Galović karijeru je počeo u Podravki 1982., kao tehnolog, potom napreduje i mijenja pozicije.

Kratko je izbivao iz koprivničke kompanije, kojoj se vraća 2013. i preuzima poslove direktora Lanca opskrbe, da bi u ožujku 2015. bio promaknut za starijeg potpredsjednika za Lanac opskrbe. Iza sebe ima bogato domaće i međunarodno iskustvo (poslovni izazovi odveli su ga čak u Malavi, gdje je bio direktor lanca opskrbe za Calsberg) na vodećim pozicijama u proizvodnji te lancu opskrbe, o čemu govori za Poslovni dnevnik. 

Vaša je rečenica "Potrošač ne plaća za naše nemogućnosti nego za naše proizvode". No, brojni poduzetnici češće traže krivce negoli priznaju vlastite pogreške. 
U krajnosti za sve dobro i loše što nam se događa moramo preuzeti najveći dio odgovornosti. To nas dovodi do toga da na sve događaje u kojima sudjelujemo možemo (i moramo) utjecati. Pod utjecanjem podrazumijevam nastavak djelovanja na uhodan način ako stvari idu dobro i kako mi želimo, ili promjenu načina djelovanja ako se ne događa kako mi želimo. Oni koji imaju ljude koji su im odgovorni odgovorni su i za djelovanje tih ljudi. Samo tako ćemo postići očekivane rezultate, da se to prepozna na tržištu i da nas kupci žele vidjeti na policama, a potrošaći staviti u svoj tanjur. Taj proces nije izvan naše moći i odgovornosti. Nemamo pravo odgovornost tražiti predaleko (vlast, sustav, viša sila, Zapad, Istok). Opća poslovna klima i vlast mogu pomoći, ali svakako nisu najodgovorniji. Najodgovorniji su menadžment, zaposlenici i vlasnici.

U ožujku ste promovirani u starijeg potpredsjednika za Lanac opskrbe, čime ste preuzeli obvezu osiguranja daljnjeg rasta poslovanja i povećanja efikasnosti kompanije. Tržišna je utakmica žestoka, mnogi kažu da je samo izvoz jamstvo opstanka, jesu li u pravu?  
Na žalost, 4,3 milijuna vjernih potrošača nisu dovoljni za iole veće i ambicioznije kompanije. Podravka je pak bila perjanica izvoza (i stvaratelj snažnih brendova) prije 30 godina, dok tržište nije bilo tako globalno i otvoreno, a sada je otvorenost prema europskom i svjetskom tržištu još značajnija. Prodaja u 26 zemalja Europe i nije izvoz već domaća prodaja, gdje samo treba poštovati jezik teksta deklaracije. U glavama moramo promijeniti pojam "izvoza", fokus kompanije s hrvatskog tržišta pretvoriti na fokus na tržište Europe. Moramo tražiti potencijale u ostalim dijelovima svijeta gdje možemo biti konkurentni cijenom, tipom proizvoda, kvalitetom, gdje nas prihvaćaju zbog povijesnih, kulturnih ili nekih drugih razloga.

Nerijetko se tvrdi da je domaća prehrambena industrija lokalnim proizvođačima okrenula leđa te sirovinu nabavlja vani. Kako Podravka rješava nabavu sirovina?  
Sve što govorimo o efikasnosti u prehrambenoj industriji vrijedi i za poljoprivredu. Podravka kupuje više od 70 posto primarnih sirovina za svoje potrebe na hrvatskom tržištu i ti proizvodi proizvedeni su na hrvatskim poljima. Normalno je da je naša želja osigurati 100 posto tih sirovina (voće i povrće) sa hrvatskih polja. Jako je loša situacija sa sušenim povrćem: te proizvodnje nema u Hrvatskoj. Na žalost, nema tradicije, kvalitete i efikasnosti. Postoji jedna incijativa tu blizu nas i to podržavamo, i stručnim znanjem, komunikacijom očekivanih cijena i garancijom, ako cijena i kvaliteta budu na prihvatljivoj razini, da ćemo otkupiti 100 posto proizvodnje. Ovdje govorimo o proizvodima tipa suha mrkva, suhi luk, suhi celer, suhi pastrnjak i ostalo suho povrće.

S konferencije Poslovnog dnevnika Snaga hrvatske hrane pozvali ste poljoprivrednike neka se okrenu proizvodnji rajčica ili krastavaca jer je Podravka spremna sve otkupiti. Što je sve zanimljivo za otkup? 
Podravka ima velike potrebe za rajčicom, spremni smo preraditi 100 posto više nego što sada prerađujemo, odnosno potreba nam je 15.000 tona, a sadašnja prerada je do 8000 tona. Cijena je atraktivna i omogućuje prihod veći od 50.000 kuna po hektaru. Slična je situacija i s krastavcima, posebno s prvom klasom, gdje nam je također limit u proizvodnji mogućnost nabave krastavaca. Oni zahtijevaju više radne snage, ali je zato i cijena visoka.  U urgentnom poljoprivrednom portfoliu je i crvena paprika kao baza za naš poznati ajvar. Podravka je sama razvila i u Europskoj uniji zaštitila i certificirala dvije visokokvalitetne i visokorodne sorte paprike čije sjeme je na raspolaganju našim kooperantima, uključujući i svu pomoć naših agronoma o uzgoju, zaštiti, navodnjavanju, branju. Redovito plaćamo, znamo unaprijed godišnje potrebe za povrćem, ali očekujemo da se i proizvođači drže rasporeda dopreme, da nam isporučuju specificiranu kvalitetu i da se ne prekoračuju propisane doze zaštite.  

Brendovima dodajemo vrijednost

Hoće li robne marke potisnuti brendove?

Dobro je imati snažne brandove poput Podravkinih, ali to nije dovoljno da bi se održala razina prodaje ili raslo. Svojim brendovima dodajemo nove vrijednosti podizanjem efikasnosti u svim segmentima, što pridonosi smanjenju troškova i cijena. Robne marke neće nikada posve potisnuti brendove. Moglo bi se dogoditi da neke robne marke i same postanu brendovi, sami za sebe u manjem broju kategorija. Naša efikasnost i fer odnos prema trgovcima omogućavaju nam da i sami imamo ulogu u proizvodnji privatnih marki, što u slučaju dogovora i radimo.