Jedanaest godina imali smo za pripremu programa ruralnog razvoja kroz koji godišnje možemo dobiti gotovo 300 milijuna eura. Mnoge članice EU zasigurno bi nam rado pomogle svojim iskustvima, no kod nas za takvo što nije bilo sluha. Program smo skrojili bez ikakve strategije i vizije, kao da nitko nikada nije vidio u kakvom je stanju selo i kakva nam je produktivnost u poljoprivredi”, tvrdi voćar Robert Hadžić, član Izvršnog odbora Udruge OPG-a Život.

Kreatorima programa zamjera što su za jedan od najvećih problema hrvatske poljoprivrede, a to je golemi manjak znanja, budući da samo četiri posto poljoprivrednika ima neku strukovnu izobrazbu, izdvojili samo jedan posto raspoloživih sredstava, i to uračunavši i trošak javne savjetodavne službe, koja će poljoprivrednike educirati tijekom trajanja programa do 2020. 
godine.

Motiv za Hadžićevu žestoku kritiku su upravo objavljeni natječaji za Mjeru 4 nazvanu Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, s pozivom zainteresiranim poljoprivrednicima da ponude za investicijske projekte mogu dostaviti od 11. veljače do 10. travnja. Za Mjeru 4 do 2020. Hrvatskoj na raspolaganju stoji 667 milijuna eura. Objavljena su tri natječaja, koja otvaraju mogućnost investiranja u projekte namijenjene za restrukturiranje, modernizaciju i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, za zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva te za ulaganja koja jamče povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima.

“Sustav Agronet Agencije za plaćanja u poljoprivredi opet je zatrpan prijavama za nabavu mehanizacije, nismo izvukli pouku iz prošlosti”, upozorava Hadžić i navodi da na razini Unije 30 posto poljoprivrednika ima stručnu osposobljenost za proizvodnju kojom se bavi na svom gospodarstvu, dok 96 posto hrvatskih poljoprivrednika ima tek praktično iskustvo.

Premda je u Mjeri 4 planirana mogućnost dobivanja potpore, i to do 90 posto od prihvatljivih troškova ako je investitor poljoprivrednik mlađi od 40 godina, a realizira ulaganje u objekte, infrastrukturu i opremu za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, konkretno iz otpadne biomase, taj natječaj, međutim, još nije objavljen. Prema propozicijama ipak je poznato da maksimalna potpora za tu vrstu ulaganja može iznositi do milijun eura.

Premda i Hrvatska mora provoditi standarde propisane od Europske komisije o kontinuiranom povećavanju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, taj natječaj nije objavljen. Usto, provedbenim propisima određeno je da poljoprivredno gospodarstvo proizvedenu energiju smije trošiti isključivo za vlastite potrebe, ne može je prodavati.

Hadžić proziva autore programa ruralnog razvoja zbog toga limita. Kako je riječ o velikim ulaganjima, vjeruje da neće biti interesa u onoj mjeri kakav bi bio da se omogući prodaja energije. Posebno dvojbenom smatra ogradu postavljenu u provedbenim propisima: bude li neusklađenosti uvjeta natječaja i programa ruralnog razvoja koji Komisija još nije usvojio, izostat će potpore, a troškove će snositi investitori.