Koliko god bila detaljna, statistika koju nudi Hrvatski operater tržišta energije (HROTE) u pogledu dobitaka i gubitaka u trgovini plinom i dalje ostavlja puno više pitanja negoli nudi odgovora.

U aferi u kojoj se svi pokušavaju otresti odgovornosti najveća su nepoznanica imena aktera koji sudjeluju na domaćoj platformi za trgovinu plinom, zbog čega je nemoguće potvrditi ili demantirati silnu količinu teza i špekulacija što se provlače eterom.

No, dubinski uvid u statistiku otkriva da je prodaja ispod tržišne cijene bila više pravilo nego iznimka i da je iznad nje bila realizirana samo petina.

Grube konture priče počele su se nazirati još mjesecima uoči ruske agresije na Ukrajinu, ponajprije zahvaljujući činjenici da je Europska unija oko 40% ukupnih potreba za prirodnim plinom namirivala iz – Rusije.

Taj dio je vjerojatno već svima poznat. Zbog toga su se cijene plina diljem kontinenta već tijekom 2021. godine udvostručile (na 36 eura za megavatsat), a rast je kulminirao krajem kolovoza prošle godine, kada je cijena na najvećem europskom plinskom čvorištu (TTF u Nizozemskoj) dosegla nevjerojatnih – 300 eura.

Otprilike tada je, vjerojatno baš zahvaljujući dramatičnom rastu cijena, u Hrvatskoj na površinu isplivala afera Škugor, isprovociravši izravnu intervenciju Vlade, s ciljem stabilizacije opskrbe domaćih potrošača.

Potez se činio posve logičnim, a uredbom je tada definirana cijena od 41 EUR/MWh kojom je plin iz domaće proizvodnje Ina morala prodati HEP-u, na kojega je prethodno prebačen teret popunjavanja podzemnog skladišta plina Okoli (i poveći trošak održavanja socijalnog mira).

U ožujku je cijena fiksirana na 47 eura, no situacija na tržištu se u međuvremenu drastično izmijenila. Jer već u prosincu 2022. cijena plina pala je na ispod 100 eur/MWh, ponajprije zahvaljujući neobičnoj blagoj zimi koja je bitno usporila trošenje zaliha i pomrsila Putinove planove.

Zasad nije poznato kada je HEP shvatio da plin više nije moguće gurati u Okoli/BORIS ščITAR/PIXSELL

Pokušaj Rusije da plinskom ucjenom razvodni podršku EU Ukrajini neslavno je propao. Na kraju listopada 2022., na samom početku sezone grijanja, zalihe u skladištima zemalja EU dosegle su visokih 95% ukupnog kapaciteta, što pak predstavlja nešto više od petine ukupne godišnje potrošnje.

Količina plina koje Okoli može progutati nešto je manja (oko 15% godišnje potrošnje), no hrvatsko skladište plina krajem listopada 2022. bilo je gotovo sasvim popunjeno. I što je još važnije, vrlo se sporo praznilo…

Dok je krajem ožujka u prosjeku potrošena polovica pospremljenih zaliha na razini EU, iz hrvatskog je skladišta ispuštena tek četvrtina zaliha. Razlika u odnosu na prethodne godine uistinu je nevjerojatna: razina od 75% popunjenosti obično bi bila aktualna tek nakon nekoliko mjeseci kontinuiranog utiskivanja zaliha, obično u srpnju ili kolovozu. Uostalom, višegodišnji maksimum za lipanj niži je od 70%, a sada je ta brojka već na 92%.

Cijena padala, ali…
Upravo zahvaljujući tim brojkama, cijena prirodnog plina već se u ožujku ove godine spustila ispod 50 EUR/MWh, da bi već u svibnju skliznula i ispod 30 eura. Cijelom to vrijeme HEP je, tragom Vladinih uredbi, kupovao plin po fiksnoj cijeni.

Zasad nije poznato kada je HEP shvatio da plin više nije moguće gurati u Okoli (niti koliki udio skladišta je HEP uopće zakupio), ali znamo da su se na tržištu zaredale transakcije s cijenom koja je daleko ispod one fiksirane uredbom, ali i aktualne cijene na tržištu.

Prema dostupnoj statistici, HROTE je od početka godine (zaključno sa 5. srpnja) evidentirao ukupno 345 transakcija u kojima su anonimni tržišni akteri razmijenili ukupno 351 tisuću megavatsati (MWh) plina.

Potonja brojka predstavlja otprilike 8% ukupnih kapaciteta skladišta Okoli i obuhvaća prilično šaroliku lepezu transakcija, od 1,1 GWh do 1 MWh, brojke koja se ponovila u više od polovice realiziranih transakcija tijekom prvih pet dana srpnja. Kada dotičnim količinama pridružimo korespondirajuće cijene, dolazimo do brojke od 41 tisuću eura, koliko je teška prosječna transakcija provedena tijekom 2023., dok je medijan samo 18,5 tisuća eura.

Pritom je tek jedna petina transakcija realizirana po cijeni višoj od tržišne (evidentirane na TTF-u), a uvjerljivo najveći je diskont zabilježen u lipnju: prema kriteriju vaganog prosjeka, lipanjska statistika nudi u prosjeku čak 57% nižu cijenu od tržišne.

Određene su količine plina prodane po cijeni nižoj od jednog eura (ukupno 22 transakcije s otprilike 8 gigavatsati), nudeći pregršt materijala za špekulacije. S obzirom da akteri nisu poznati, kao ni nabavne cijene, o opsegu gubitaka možemo samo nagađati, bilo iz perspektive tržišnih cijena, ili pak u kontekstu cijene fiksirane Vladinim uredbama.

Gubici se podebljavaju
Riječ je o kumulativnim gubicima svih aktera na tržištu, čime se barem donekle naziru razmjere štete, no tko je izgubio, a tko profitirao, zna jedino HROTE. Ali zato konkretne brojke jasno pokazuju da je uredbu već odavno trebalo staviti izvan snage, ili barem HEP-u nametnuti obvezu aktivnijeg upravljanja zalihama, bilo terminskom prodajom, swapovima ili čime već.

Ovako se samo podebljavaju ionako veliki gubici, proizašli iz pozicije očajnika koji je u drugoj polovici godine punio skladište plina, ne pitajući pritom za cijenu.