Odluku o prodaji 23 posto dionica Končara putem javne dražbe Vlada je prije nepunih mjesec dana donijela uvrstivši je na sjednicu kao dopunsku točku pa su mnogi  očekivali da će se u ad hoc stilu i realizirati. No, nakon iznađujuće objave uslijedilo je zatišje. Do danas nema naznaka da se ubrzano priprema dražba dionica koje bi, prema trenutnim tržišnim cijenama, državi donijele oko 400 milijuna kuna. Jedan od mogućih razloga za to mogla bi biti špica sezone godišnjih odmora. To nije optimalno vrijeme za veće tržišne operacije. Međutim, izglednije je da je pravi razlog to što obvezni mirovinski fondovi tek trebaju početi raditi prema ustroju definiranom novim zakonom o obveznim mirovinskim fondovima.

Taj je zakon na snagu stupio u veljači, a za tjedan dana, 20. kolovoza, istječe rok od šest mjeseci nakon kojih postojeći OMF-ovi postaju fondovi kategorije B, a usporedo s radom počinju i fondovi A i C kategorije. To je ujedno bio i rok za Hanfu za za izradu većine provedbenih akata. Ukratko, i mogućnost da ubuduće stječu do 20 posto kapitala kompanija, umjesto dosadašnjih 10, za mirovince se de facto otvara tek sada.

Istina je da prilikom donošenja odluke o prodaji dijela dionica Končara u Vladi nisu ‘adresirali’ potencijalne kupce. Pa tako ni mirovinske fondove. No ta je operacija usko povezana s novom nasušno potrebnom dokapitalizacijom Petrokemije, a OMF-ovi koji su već ubrizgavali novac u nju, očito su na kraju bili skloniji posrednom angažmanu, kroz neko manje dubiozno ulaganje. Vladi je ponajprije važno da spašavanje Petrokemije ne optereti proračun koji je ionako prenapregnut. Iako će mnogi reći da je prodaja 23 posto Končara zasluživala malo strateškiji pristup i vaganje modela prodaje (npr. većinski paket uz premiju, opcija izdvajanja i prodaje nekog od biznisa), očito se plan osmišljavao naprečac.

Vlada je pritom zacijelo računala na mirovince kao aktere javne dražbe koji bi mogli u nekoliko blok transakcija ‘riješiti’ ponuđene dionice. Nekima od fondova koji već imaju Končar u portfelju, međutim, tek se uskoro otvara mogućnost dokupljivanja dionica. Primjerice, PBZ-CO fond već ima 10 posto, a i Erste Plavi bi uz (do)sadašnja ograničenja mogao kupiti tek nešto više od 2% dionica. Slična je situacija i kod Luke Ploče, čijih bi 20 posto dionica (plus još 3,5 posto HT-a) također trebalo poslužiti za namicanje dijela novca za Petrokemiju. AZ i PBZ-CO fond već drže blizu deset posto (9,82 i 8,22 posto).

Komotniji zakonski okvir za mirovince, dakako, ne znači da će oni krenuti u masovniji šoping. Neće to vjerojatno ni u svim poduzećima u kojima su otprije blizu ‘zida’ 10-postotnog vlasništva. U dogledno vrijeme ta bi se pogodnost u prvom redu mogla efektuirati u slučaju Podravke, pogotovo s obzirom na apetite prema Ledu. Želi li equityijem financirati čak i manju akviziciju od te, Podravka se na mirovinske fondove u financiranju može osloniti samo uz povećane limite mirovinaca. Jer, tri od njih četiri u Podravci su već dugo nadomak 10 posto.