Kod osoba s invaliditetom često se pravi razlika koja isključuje njihove mogućnosti, a uključuje sve ono što one ne mogu i tome se daje određena važnost”, kazala je suradnica na programu Saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom ‘’Zajedno kroz izazove’’ Albina Žnidar.

Pozitivna diskriminacija

Takav čin razdvajanja vodi u diskriminaciju, a u posljednje vrijeme, prema riječima naše sugovornice, sve je češća i pozitivna diskriminacija. Kako napominje Žnidar, ni takvo što nije dobro.

Osobu treba promatrati holistički, a pozitivan predznak i na mane i na vrline nije dobar način. Suvremeni modeli zapošljavanja diktiraju realne uvjete za praktičan rad osoba s invaliditetom, a bilo kakva diskriminacija najčešće je rezultat neznanja.

Savez udruga za mlade i studente s invaliditetom (SUMSI) svojim programima nastojati utjecati na destigmatizaciju osoba s invaliditetom, a jedan od njih je i spomenuti ‘Zajedno kroz izazove’. Aktivnosti projekta su mnogobrojne, a cilj je potaknuti što ravnopravnije zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom.

“Aktivnosti koje obuhvaća program zapošljavanja i samozapošljavanja osoba s invaliditetom su opserviranje i procjena tržišta rada i mogućnosti uključivanja osoba s invaliditetom u realni poslovni sektor, edukacija i priprema za praktičan rad s osobama s invaliditetom za potencijalne poslodavce te edukacija i priprema za rad na otvorenom tržištu rada s osobama s invaliditetom (posloprimcima i mogućim samozaposlenim osobama s invaliditetom).

S druge strane, sustavna podrška svim dionicima ovog programa, uređivanje i tisak brošure koja će pružati primarnu tiskanu podršku poslodavcima zaposlenih osoba s invaliditetom kroz davanje odgovora na sva ona pitanja koja se nameću u praktičnom smislu pristupa, komunikacije i rada s osobom s invaliditetom”, dodala je naša sugovornica.

Naglasak na validitet, to je ono gdje bi se stvari trebale zakotrljati. Iako ne možemo reći da diskriminacija ne postoji, postoje parametri koji jasno pokazuju da pomaka ipak ima.

U prethodno promatranom vremenskom razdoblju, ističe Žnidar, osobe s invaliditetom su znatno manje sudjelovale u svakodnevnom sadržaju obrazovanja, rada i društvenog života. Danas se to uvelike promijenilo i već tu je učinjena velika razlika prihvaćanja i shvaćanja osoba s invaliditetom.

Kako bi se takve promjene dešavale potrebno je educirati javnost o sveukupnom funkcioniranju osoba s invaliditetom te upravo tako utjecati na barijeru neznanja.

“Neznanje se ‘na prvu loptu’ može činiti kao pravilan kut gledanja. No, kada ga promatramo s razine znanja, možemo ga ‘okrivit’ za neadekvatne stavove i koristiti ga kao dio procesa prema učenju, novim spoznajama i znanju generalno.

Također, stereotipni stavovi i odnosi prema osobama s invaliditetom, pa bili oni u kontekstu pozitivne ili negativne diskriminacije, uvijek su prvenstveno stvar neznanja.

Naš aktualni program koji potiče zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom, također ima ulogu educirati i podići razinu suživota, odnošenja i funkcioniranja osoba s i bez invaliditeta na brojnim segmentima života’’, rekla je Žnidar.

Kako smo spomenuli, poticanje zapošljavanja jedna je od odrednica programa, a ideja je, između ostalog, utjecati i na otpor koji poslodavci pružaju kada je riječ o zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Uspjeh će biti mjerljiv, a metrika će biti praćenje broja zapošljavanja i samozapošljavanja osoba s invaliditetom tijekom provedenog programskog razdoblja, odnosno nakon provođenja, ako su vezani uz modele učenja na navedenom programu.

Rad za vrijeme pandemije

Posljednjih godina poslodavci su sve otvoreniji, a jedna od mogućnosti koja se pruža osobama s invaliditetom je i mogućnost samozapošljavanja.

“Kao i svaka druga osoba sa svim svojim različitostima, tako i osobe s invaliditetom imaju svoje talente, interese, želje i hobije. Samozapošljavanje je kompleksan proces i traži vjerojatno sve nabrojano u smislu osobnog odabira.

Dakle, ako osoba želi biti samozaposlena, posjeduje stručne kompetencije i adekvatnu podršku, invaliditet nije ograničenje ili prepreka na tom putu i ne smije biti ‘kamen spoticanja’, odnosno dovoditi u pitanje mogućnost samozapošljavanja osobe koja ga posjeduje”, istaknula je Žnidar.

Iako se čini da je pandemija pokosila sve, iz SUMSI-ja smatraju da je aktualna situacija potaknula jednakost.

Sve prepreke koje se stavljaju pred zaposlene osobe bez invaliditeta, za osobu s invaliditetom, ako u obzir uzmemo težinu svladavanja puta do radnog mjesta i arhitektonske barijere s kojima se suočavaju, mogu biti svojevrsno olakšanje.

“Ovim primjerom se ne zalažemo za trajni model aktualnog rada izazvanog pandemijskom situacijom, već želimo naglasiti zanimljive specifičnosti koje su se javile u ovom vremenu, i na sasvim neočekivani način rezultirale jednakijim pristupom radnog okružja za osobe s i bez invaliditeta”, zaključila je Albina Žnidar.