Upravni ugovor (za porezni dug) donosi novu mogućnost poreznim dužnicima za podmirenje poreznog duga.

Naime, upravni ugovor je uveden izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona NN 26/15 koji je stupio na snagu 17.3.2015., dakle prije desetak dana. Radi se o još jednom obliku „nagodbe“ sa poreznim tijelom, suštinski sličan već viđenim oblicima.

Ovo rješenje omogućava podmirenje poreznog duga u najdulje 24 mjesečna anuiteta uz obračun pripadajuće zakonske zatezne kamate od 12 % na iznos reprogramirane glavnice duga.

Uočljivo je kako je ovaj model namjenjen osobama koje isključivo imaju porezni dug, jer se upravni ugovor nemože sklopiti sa osobama čiji je račun blokiran od strane drugih vjerovnika i/ili protiv kojega se provodi postupak utvrđivanja zlouporabe prava u porezno – dužničkom odnosu. Također, upravni ugovor ne može se sklopiti za porezni dug koji je već bio predmetom raskinutog upravnog ugovora, te za dug za koji je sklopljen upravni ugovor ili za dug koji je obuhvaćen reprogramom.

Gledajući isključivo iz kuta malog poreznog obveznika, moglo bi se pretpostaviti kako ovaj model može biti pogodan za osobe čiji je porezni dug relativno mali, kako bi iznos anuiteta relativno prihvatljiv u odnosu na primanja, jer dužnici često, uz svu borbu, nisu u mogućnosti platiti visoke iznose anuiteta u odnosu na primanja, što je bilo moguće vidjeti iz dosadašnjih modela „nagodbi“.

Pri rješavanju problema poreznih dugova, možda bi trebalo pristupiti individualno, bez obzira na veliki broj dužnika, jer kada bi se u određivanju broja anuiteta pristupilo individualno (a ne kolektivno), tada bi vjerojatno učinak bio i bolji od postojećeg.

Osim toga, treba reći kako porezni dužnici uz porezni dug, imaju i nove tekuće porezne obveze, kao i tekuće troškove poslovanja, te ostale životne troškove.

Dali je, za porezne dužnike koji još nisu pristupili niti jednom modelu nagodbi, rješenje u smanjenju visine anuiteta odnosno produljelju roka otplate, te u jednostavnijoj proceduri, to tek ostaje da eventualno vidimo.