Nedavno je na Bloombergu objavljen zanimljiv članak Andersa Aslunda na temu zašto fiskalna štednja funkcionira, a stimulansi ne, pri čemu se autor poslužio usporedbom Latvije i Grčke.

S obzirom na aktualnost teme analitičari PBZ-a odlučili su prenijeti Aslundovu analizu i dodatno je obogatiti podacima za Hrvatsku, kako bi barem donekle ovu tematiku približili domaćoj javnosti. Autori analize su Marko Škreb i Ivana Jović.

Njihovu analizu prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

Aslund svoju analizu započinje konstatacijom da je nakon pet godina financijske krize europski sjever zdrav (zahvaljujući fiskalnoj štednji), dok jug Europe i dalje pati uslijed ili napola provedene štednje ili (još gore) danih fiskalnih stimulansa.

Kao što je vidljivo na gornjim grafikonima, 2009. godine Latvija je zabilježila pad BDP-a od 17,7% i bila je krizom najteže pogođena zemlja Europske unije. Istovremeno Grčka je zabilježila pad od 3,1% i nalazila se na začelju liste (zanimljivo zajedno s Francuskom, Portugalom i Belgijom). Hrvatska je 2009. zabilježila pad od 6,9%. Latvija i Grčka te su se 2009. našle na različitim krajevima ljestvice ostvarenog pada. Hrvatska se tada nalazila bliže Latviji nego Grčkoj. Tri godine kasnije Latvija i Grčka zamijenile su mjesta: Grčka s padom BDP-a od 6,0% predvodi ljestvicu na negativnoj strani, dok Latvija s rastom od 4,3% bježi ostatku Europe. Pozicija Hrvatske na toj ljestvici gotovo da se i nije promijenila … no ovaj put, nažalost, bliži smo Grčkoj nego Latviji.

Prema Aslundu snažan kontrast između Grčke i Latvije danas posljedica je provođenja različitih politika: Latvija je provela snažnu fiskalnu štednju, dok je u slučaju Grčke ta štednja bila zakašnjela i limitirane jačine. Latvija je pad BDP-a bilježila tri uzastopne godine (2008.-2010.) nakon čega se vratila na putanju rasta s prosječnom ostvarenom stopom rasta od oko 5% (2011.-2012.). Grčka već pet godina bilježi pad BDP-a (2008-12) i predstoje joj još  zasigurno dvije godine pada. Iako je 2008/2009 situacija u Latviji bila daleko drastičnija nego u Grčkoj, danas (2012.) se Latvija nalazi na oko 11% nižoj razini BDP-a u odnosu na 2008. godini dok se Grčka nalazi na gotovo 20% nižoj razini2. Ove dvije zemlje izabrale su različite opcije i naučile različite lekcije. Usporedbe radi, Hrvatska se trenutno nalazi na oko 10% nižoj razini BDP-a nego 2008. godine.

Aslund naglašava činjenicu da uspješan stabilizacijski program mora biti i financijski održiv kako bi povratio povjerenje kreditora, poslovnog sektora i stanovništva. Obično zdrav stabilizacijski program može oživjeti ekonomski rast unutar dvije do tri godine, kao što je to bio slučaj u Latviji. Naravno, nekoliko je pravila koja se trebaju slijediti: Latvija je poštovala sva pravila, Grčka samo neka.

Zadobivanje povjerenja zahtijeva provođenje reformi. Tokom 2009. Latvija je provela zahtjevnu fiskalnu prilagodbu od 9,5% BDP-a (60% ukupno potrebne prilagodbe), dok se Grčka (slično kao i Španjolska, Slovenija i Cipar) okrenula stimuliranju ekonomije. Aslund naglašava da je tokom snažne gospodarske krize lakše rezati javne rashode nego povećati prihode – porezni obveznici smatraju da njihovo stezanje remena mora pratiti i država stezanjem remena. Smanjenje javnih rashoda činilo je 2/3 fiskalne prilagodbe Latvije što je dovelo do smanjenja razine rashoda sa 44% (2009) na oko 36% BDP-a 2012. uz istovremeno zadržavanje jednostopnog poreza na dohodak od 21% i niske stope poreza na dobit od 15%. Na drugoj strani Europe, Grčka je radila suprotne stvari: zadržava razinu javnih rashoda na 50% BDP –a (2010.-2011.) u vrijeme kad ju je trebala smanjiti na 40% kako bi
zadržala financijsku stabilnost. Prema Aslundu bio bi to kraj grčke krize. Do danas je fiskalna prilagodba u Grčkoj iznosila 9% BDP-a, premalo i prekasno, tvrdi Aslund s obzirom da je veću prilagodbu Latvija provela u prvoj godini. Niti Hrvatska nije pokazala mnogo na području fiskalne prilagodbe pa udio javnih rashoda tek blago smanjuje na oko 41% BDP-a.

Prednost iznenadnog i snažnog smanjenja javnih rashoda je da ono nije linearno, obzirom da se neke stavke mogu, a neke ne mogu rezati pa stoga potiču reforme. Latvijska vlada snažno je smanjila birokraciju nabujalu za vrijeme razdoblja rasta: otpušteno je 30% službenika, zatvoreno pola državnih agencija, a prosječna plaća državnih službenika smanjena je za 26%. Državnim dužnosnicima zabranjeno je primanje naknada za sjedenje u nadzornim odborima javnih poduzeća (naknade su premašivale iznos plaće). Ministrima su plaće smanjene za 35%. Rezovi su potaknuli deregulaciju i Latvija je doživjela bum otvaranja novih poduzeća u 2011.

Za razliku od Latvije, Grčka je doživjela procvat korupcije i klijentelizma. Tokom navodne štednje za vrijeme premijera Papandreoua broj javnih službenika povećan je za 5 tisuća (2010.-2011.), a Transparency International ocijenio je Grčku najkorumpiranijom zemljom EU. Naravno, ozbiljna je financijska kriza zahtijevala i izvanredno financiranje. Latvija je primila značajne iznose kredita od MMF-a, EU i susjednih zemalja. Ukupno odobrena sredstva iznosila su 37% BDP-a (2008,), no Latvija je povukla svega 60% tih sredstva. Krajem prosinca Latvija je vratila sve kredite MMF-u (tri godine prije roka) s obzirom da se sada jeftinije može zadužiti na tržištu.

Prinos na latvijske šestogodišnje obveznice potonuo je na 1,7%, dok je prinos na desetogodišnje grčke porastao na 11%. U svibnju 2010. Grčka je primila mnogo veću pomoć od Latvije – najveći kredit MMF-a ikad odobren – međutim njen stabilizacijski program nije bio niti kredibilan niti proveden. Grčki dug bio je a i dalje je (nakon dva značajna, ali nedovoljna smanjenja) prekomjeran.

Hrvatska ne treba slijepo slijediti Latviju niti to može. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i o njima se mora voditi računa. No, usporedba Grčke i Latvije jasno pokazuje da se odlučnim reformama može vratiti povjerenje tržišta i zemlja se može okrenuti rastu. Podsjetimo isto tako da Latvija ima valutni odbor, dakle vezani tečaj svoje valute te je ostvarila gospodarski rast bez mijenjanja tečajne politike. Svaka zemlja ima pravo izabrati put kojim želi ići, no isto tako svaki put ima svoje posljedice.