Porezna uprava reagirala je povodom članka objavljenog u Poslovnom dnevniku pod naslovom „Ukidanjem zastare kreće ispitivanje podrijetla imovine“, na naslovnici 28. studenoga 2012. godine. 

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

Zakonom o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona, uvedene su novine u pogledu instituta zastare u porezni sustav. Imajući u vidu postojeću sudsku praksu Upravnog suda i međunarodnu poreznu regulativu, predloženo je rješenje prema kojem, za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata opće pravilo  ne vrijedi ako porezno tijelo nije znalo niti je moglo znati za postojanje obveze poreznog obveznika.

Poredbenopravno gledano, zastarni su rokovi u poreznom pravu različito uređeni. Ono što se svakako može primijetiti jeste da većina zemalja pitanje (zastare) porezne utaje rješava odredbama o isključenju zastare, odnosno s bitno dužim zastarnim rokovima u odnosu na opće zastarne rokove. Njemačko porezno zakonodavstvo poznaje zastarne rokove u trajanju od jedne, četiri, pet i deset godina pri čemu se ovaj potonji primjenjuje na poreznu utaju. Austrijsko pravo primjenjuje zastarne rokove u trajanju od tri, pet, sedam i petnaest godina, gdje se rok od sedam godina primjenjuje na utaju poreza, ali se može produživati za po jednu godinu, ukoliko porezne vlasti poduzimaju određene radnje, no nakon proteka 15 godina nastupa apsolutna zastara. SAD apsolutno isključuju zastaru u slučaju da porez (obveza) uopće nije prijavljen, ili je namjerno prikazan krivi porezni dug, ili porezna prijava sadrži namjerno navedene netočne ili neistinite podatke.

Prema postojećoj sudskoj praksi i zaključku sa sjednice sudaca Upravnog suda iz 2001. godine za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno je kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.

U tom slučaju, opće pravilo ne vrijedi ako porezno tijelo nije znalo niti je moglo znati za postojanje obveze poreznog obveznika koji je bio dužan prijaviti nastanak porezne obveze pa  zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za tu obvezu, odnosno u kojoj je trebalo utvrditi porez.

Prilikom utvrđivanja poreza, porezno tijelo će uzeti u obzir svu poslovnu dokumentaciju kojom porezni obveznik raspolaže i koju je dužan čuvati sukladno zakonskim rokovima propisanim posebnim propisima.

To je jedini mogući način da zaživi ustavno načelo jednakosti i pravednosti poreznog sustava, prema kojem je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.