Agrokor je prošle godine banke stajao dvije milijarde kuna dobiti pa nije čudo da su sve oči uprte u postizanje nagodbe.

Erste je uspjela popeglati skok rezervacija i godinu završiti s 811 milijuna kuna bruto dobiti. O najnovijim peripetijama u koncernu, dolasku novog povjerenika, sve jačem regulatornom stisku, ali i repovima iz prošlosti zbog kojih je i Erste nedavno podigao tužbu protiv države za konverziju 'švicaraca' razgovaramo s predsjednikom Uprave Christophom Schöfböckom. 

Erste je jedan od vjerovnika Agrokora, kako gledate na situaciju u koncernu nakon odlaska povjerenika Ante Ramljaka? Da li je on po vama radio dobar posao ili je trebao otići?
Situaciju oko Agrokora gledamo konstruktivno, kao i ranije. Erste nije među najvećim vjerovnicima, no otpočetka smo proces podržali kao financijski investitor. Puno smo radili na stabilizaciji, u dva navrata nakon lex Agrokora odobrili kredit, s gotovo 40 milijuna eura sudjelovali smo u 'senior roll upu'. Imamo još nešto 'junior' duga, no to je manji iznos. Došlo je do promjene povjerenika, to je stvar političke odluke, no to se srećom brzo riješilo. Smatramo da je proces dosad bio vođen kvalitetno, a kao vjerovnik nastavit ćemo podržavati novog povjerenika da završi proces.  

Kako gledate na novog povjerenika Fabrisa Peruška?
Operativno smo s g. Peruškom upoznati budući da je posljednjih godinu dana na čelu Tiska. I osobno sam ga upoznao i moj dojam je da je analitičan, konstruktivan, timski igrač, no naravno, najvažniji su rezultati. Smatramo daje za gospodarstvo i oporavak apsolutno potrebno da dođe do nagodbe, jako podržavamo takvu soluciju koja je u interesu svih sudionika da se postigne fer prijedlog koji će okončati proces i omogućiti dugoročni nastavak Agrokora na zdravim nogama.

Može li zamjena povjerenika usred procesa, pa i politički pritisci za smjenu ministrice Martine Dalić otežati ili ugroziti postizanje nagodbe? 
Budući da se radi o najvećoj tvrtki u Hrvatskoj, naravno da se to našlo na dnevnom redu politike, no mi  gledamo isključivo s poslovnog aspekta; kao financijski vjerovnik koncerna i banka čiji su klijenti uključeni. Nagodba je apsolutno u interesu svih, da pronađu konstruktivno rješenje u zadanom roku do 10. srpnja. Smatram da je lex Agrokor bio dobra baza za početak restrukturiranja, zakon i dodatni krugovi financiranja doveli su do smirivanja situacije bez čega ekonomska stabilizacija ne bi bila moguća. Danas je to jedna potpuno druga situacija nego prije godinu dana.

Ne postigne li se nagodba 10. srpnja, kako će se to odraziti na banke, konkretno na Erste?
Teško mi je reći za sektor, no pretpostavljam da su i drugi adekvatno već proveli rezerviranja za (in)direktnu izloženost Agrokoru. To uključuje teoretski i najgori scenarij iako ne smatram da je on vjerojatan jer, ponavljam, svi imaju interes da dođe do sporazuma. Bankarski sustav je vrlo visoko kapitaliziran, da se dogodi i nešto drugo mimo Agrokora, što ne vidimo kao mogućnost, sustav je pripremljen.

Erste grupa objavila je rekordni profit od 1,3 mlrd. eura. Kako je poslovala domaća Erste banka (HNB je objavio bruto dobit 811,7 mil. kn)? 
Nažalost. do objave službenih rezultata  krajem ožujka ne smijem komentirati rezultate. Ono što mogu reći da sam, obzirom na situaciju oko Agrokora, zadovoljan s rezultatima. Posebno je bila izazovna prva polovica godine, no naš tim je odradio dobar posao i nadoknadili smo povećane rezervacije zbog koncerna, ali i stvorili dobru bazu za novi rast u skladu s potrebama klijenata.  Na razini godine bilježimo povećanje novih plasmana u sektoru građanstva i malih i srednjih tvrtki što veseli. Posebno se to odnosi na rast potražnje kod građana. 

Kako stojite s rezervacijama i NPL-ovima? 
Udio NPL plasmana se povećao na razinu od 12 posto, nadamo se privremeno. Ove godine nam je cilj spustiti taj omjer na jednoznamenkastu brojku. To je važno kad se uspoređujemo sa zemljama u srednjoj i istočnoj Europi. Udio loših kredita u Erste grupi u cjelini je ispod 5 posto. Najviši je u Hrvatskoj što je posljedica šest godina recesije koja je u drugim zemljama trajala znatno kraće ili je gotovo i nije bilo. 

Poreznom reformom bankama su omogućeni da jednokratni otpisi loših kredita, no ta se mjera slabo koristi. Zašto, i koliko ste vi otpisali?
To je generalno pozitivan propis, ali dosta limitiran. Ograničen je na jednu godinu i na plasmane za koje su rezervacije napravljene na kraj 2015. Tamo gdje je to bilo adekvatno i moguće mi smo iskoristili tu mjeru, ne u velikom volumenu, no vidimo pozitivan efekt. Možda bi bilo dobro vremenski produžiti tu mogućnost. Bankama je otpis zadnji alat u procesu restrukturiranja, puno važnije je s klijentom raditi i prokušati riješiti problem.

Operativni rezultat pod pritiskom je povijesno niskih referentnih kamata, a istovremeno troškovi regulacije kontinuirano rastu. Kako balansirate između toga, tko plaća cijenu?
Smanjenje kamata je pozitivan trend koji će se nastaviti i ove godine, no to je stvar tržišta . Kritičnije treba gledati pritisak regulative, posebno međunarodne, posljednjih nekoliko godina. Ranije sam to nazvao regulatornim tsunamijem; mi jesmo za regulativu i sve implementiramo, no svaka regulacija ima svoje limite. Nakon osam godina rasta tereta regulative mislim da treba malo stati i vidjeti što ima smisla. Previše regulacije može otežati stvari, banka je tu da prati potrebe klijenta. Koliko vremena i novca trošimo na uskladbe s novim propisima, radije bi to potrošio na klijente.

Govoreći o regulativi, u 2018. MSFI 9 zamijenio je MRS 39 i postrožio rezervacije s naglaskom na preventivu. Što to za vas znači u smislu logistike? Hoće li zbog toga skočiti cijena kredita?
Nova regulativa implementirana je početkom godine, istina je da se puno ljudi  time bavilo, no uskladili smo se. Efekt je da će se strože regulirati kašnjenje naplate, primjerice ako klijent ne plati 30 dana ili duže mora se evidentirati u rizičnije grupacije i relativno brzo izdvojiti rezervacije. No, to može donijeti i pozitivan efekt jer bi trebalo ojačati disciplinu naplate, ne samo u banci nego i cijelom gospodarstvu. Nismo primijetili veći rast rezervacija, za to je još rano, ali treba vidjeti što bi bilo u slučaju recesije.

Od ove godine stupile su na snagu izmjene Ovršnog zakona koje će po procjenama lišiti oko 50.000 građana kreditne sposobnosti. Jeste li to primijetili u praksi?
Mi jesmo za zaštitu potrošača, ali ona ne smije dovesti do toga da je on toliko zaštićen da ne može dobiti kredit. Ne mogu potvrditi te brojke, teško mi je procijeniti. Propisi jesu oštriji nego prije, ali to nije bila želja banaka. Uz kvalitetno upravljanje rizikom, banka može procijeniti kreditnu sposobnost klijenta. Pogledate li povijesnu naplatu stambenih kredita, vidjet ćete da je udio loših kredita minimalan, čak se i smanjuje, dakle klijenti su sve uredniji. Zašto onda zaoštriti kriterije? U prva dva mjeseca imali smo dobar ritam, ali tu je još bilo zahtjeva iz prošle godine. Očekujemo određeno smanjenje volumena stambenih kredita u odnosu na prošlu godinu.

Što je s problemom blokiranih građana; zašto Austrija, iz koje vi dolazite, nema 300.000 blokiranih? Je li to stvar boljeg standarda ili mentaliteta?
Problem blokiranih postoji i na njemu svi trebaju raditi. Ovdje ne postoji jedinstveno rješenje za sve, no čini mi se da se upravo ide u tom smjeru. Treba pogledati strukturu klijenata, kome i kako pomoći. Ako je čovjek došao u probleme, izgubio posao, treba mu pomoći da izađe iz te situacije. Imate velik broj blokada relativno malih iznosa, tu treba pomoći. Mi smo se uključili u traženje rješenja putem HUB-a. Velika većina klijenata u Hrvatskoj je uredna, ne vidim neku razliku po tom pitanju između Austrije i Hrvatske, no činjenica je da  u Austriji (i okruženju) nema tolikog broja blokiranih. Razlog možda treba tražiti i u tehničkim pitanjima zašto je netko pao u blokadu, vidjeti sustav blokada i tu potražiti rješenje. Siguran sam da se problem može ublažiti,  svi trebaju na njemu konstruktivno poraditi, a država ima ključnu ulogu. S otpisima treba vrlo oprezno, ako se ide u tom smjeru, to treba biti iznimka, a ne očekivanje.

Intesa, UniCredit, Addiko i Raiffeisen su podnijeli tužbe za konverziju Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu. Vi niste bili u prvom valu, no krajem 2017.  i vi ste vaš arbitražni zahtjev je registriran. Zašto ste ipak podignuli tužbu? Pregovori s državom su propali?
Konverzija je provedena i priča je gotova za klijente. Mi smo od početka govorili da rješenje nije bilo adekvatno jer nisu bili uključeni socijalni kriteriji i samo su banke snosile trošak. Želimo pravnu sigurnost, smatramo da pravnim putem možemo doći do rješenja. To je pitanje i za budućnost, da ne bude sličnih slučajeva. Prije dvije godine nismo podignuli tužbu jer smo htjeli vidjeti hoće li država riješiti to pitanje, no ne mogu reći da je bilo pregovora s državom. Mi smo uvijek otvoreni za razgovor, a država je ta koja odlučuje o potezima. 

Gdje vidite najveći potencijal za rast kreditnog portfelja?
Privatni sektor se zadnjih godina dosta razduživao, pogotovo građani. Unatoč tome, prošle godine u Ersteu je kreditiranje segmenta građana poraslo 30 posto, u korporativnom segmentu oko 7 posto, a samo u SME-ju blizu 10 posto što nije malo u usporedbi s prethodnom godinom.  

Može li taj pozitivan trend usporiti ili ograničiti najava dizanja kamatnih stopa? Kada će bi po vama one mogle početi rasti?
Zasad još vidimo pad kamatnih stopa koji već traje nekoliko godina. Ni u ovoj godini ne vidim rast kamatnih stopa, a banke  imaju visoku likvidnost. Nije jednostavno predvidjeti međunarodnu situaciju, mislim da Europa neće ove, a možda ni iduće neće dizati kamate. 2019. slijedi promjena na čelu ECB-a i tek ćemo onda vidjeti kakva će biti politika.

HNB je preporučio klijentima zaštitu od očekivanog rasta kamatnih stopa, upozoravajući na potencijalno veći problem od 'švicarca'. Biste li klijentima preporučili fiksnu kamatu, npr. kod stambenog kredita na 20 godina? 
Mi smo već u ljeto 2015. klijentima ponudili prelazak iz varijabilne u fiksnu kamatnu stopu. Klijenta želimo informirati, ali on mora odlučiti. Nema jednostavnog odgovora, činjenica je da fiksnom kamatom (koja je uvijek malo viša od varijabilne) klijent izbjegava kamatni rizik, a to može ići u pozitivnom ili negativnom smjeru. U 2017. od svih kredita građanima 40 posto je bilo s fiksnim kamatnim stopama što je više nego prije.

Preporuka kune ili euro?
Situacija je individualna, treba vidjeti potrebe, rok. Nema jednog rješenja za sve. Najavu implementacije eura smatramo pozitivnim signalom jer će euro eliminirati tečajni rizik. Većina građana štedi u eurima što pokazuje povjerenje u tu valutu iako su kamatne stope izrazito niske. Kunizacija ima svoj limit, a to je upravo to povjerenje klijenata da štedi u euru. 

Jeste li primijetili da je najavom eura usporio trend "rekunizacije"? 
Malo jesmo. Sad smo u međukoraku; s najavom eura put je jasniji što je u konačnici bolja informacija za klijenta, ali i za banku. 

Rizik Agrokora je u prvom planu, ali da ga nema, što bi vas najviše brinulo kao čelnika velike banke? Usporavanje rasta?
Naravno da nas ne veseli usporavanje rasta, no manje bih se fokusirao na jedno tromjesečje, a više gledao trend. Hrvatska raste 3 posto, to je dobro, ali za konvergenciju nedovoljno. Strukturne reforme, demografski izazovi, pravna sigurnost i sigurnost ulagača; sve su to procesi, ali 'upravljivi'. Smatram da Hrvatska mora više raditi na privlačenju stranih ulagača i investicijskoj sigurnosti. Promjena pravila igre u hodu nanosi izuzetnu štetu za povjerenje. Ako to jedanput napravite, trebat će godine da se povjerenje vrati na staro, ako se ikad vrati. Investicijska sigurnost napreduje, ali svijest zašto je važno da investitor dođe tu, a ne u susjednu zemlju, ne ide automatski. Hrvatska je krasna i ima potencijala, ali investitor ne traži potencijal nego konkretnu ponudu i moramo nadmašiti ostale konkurente – zemlje u istočnoj Europi. 

U Hrvatskoj ste dugo. Kad razgovarate s vlasnicima banke u Austriji danas, u čemu je razlika u razgovoru danas u odnosu na prije pet godina?
Sigurno je došlo do promjena, no vlasnici banke su općenito zadovoljni i smatraju da napredujemo korak po korak. Pred nama je još puno posla jer, općenito govoreći, poslovna percepcija Hrvatske u Austriji još uvijek nije na razini na kojoj bih ju volio vidjeti. Na svim razinama moramo promovirati Hrvatsku, ne samo kao turističku zemlju, nego kao sigurnu zemlju za investicije, proizvodnju i usluge. Kao banka želimo i možemo biti podrška na tom putu.