Od gotovo zaboravljenog fenomena u zadnjem desetljeću, rast inflacije na rekordne razine postao je prvoklasna ekonomska prijetnja. O inflaciji se priča doslovno na svakom koraku, od tržnice do visoke politike. Dok se debatiraju njezini uzroci, je li potaknuta pandemijskim oporavkom, rošadama moći na globalnoj pozornici pa zacementirana divljanjem energenata i invazijom Rusije na Ukrajinu, sigurno je tek da zasad Europska unija zasad na nju nema odgovora.

Godine nezabilježenog tiskanja novca održavale su glavu iznad vode krhkom gospodarskom rastu, a onda se to odjednom pretvorilo u kerozin za cijene. U ožujku je inflacija u Hrvatskoj mjerena indeksom potrošačkih cijena ubrzala na 7,3 posto na godišnjoj razini, najvišu razinu od ljeta 2008. Koliko ubrzavaja inflacija, ilustriraju podaci prema kojima su cijene porasle u prosjeku 2,1 posto u samo mjesec dana.

Psihološka očekivanja

Problem s inflacijom je da se ona može podvesti pod uzrečicu o samoispunjujućem proročanstvu. Oblikuju je psihološka očekivanja: što se više o inflaciji govori, piše i upozorava to će ona i više postajati stvarna.

Naprosto kad svi očekuju da će cijene porasti, onda će ih podignuti i oni koji realno plaćaju skuplje grijanje, transport ili sirovine, ali oni koji će cijene pogurati naviše jer to mogu. U tome leži i dio odgovora na pitanje zašto središnje banke inzistiraju da je inflacija prolazni fenomen i da uskoro slijedi njezina stabilizacija jer aktivno oblikuju očekivanja. (Za drugi dio kritičari će reći da su centralni bankari neumjerenim tiskanjem besplatnog novca sami suodgovorni za problem, no nisu voljni to priznati).

Problem inflacije nije samo ekonomski jer se reperkusije pada kupovne moći spiralno šire u sve sfere ekonomije i kapilarno u političku jačajući ideje i osnažujući ekstremne opcije. Drugim riječima, visoka inflacija vodi u destabilizaciju i kaos.

Dovoljno je sjetiti se povijesnog primjera ekonomske pozadine uoči dolaska Hitlera na vlast u Njemačkoj (što je i danas objašnjenje za gotovo paničan strah Nijemaca od inflacije). I posljednji u nizu faktora, eksplozija cijena energenata zbog ruske invazije na Ukrajinu, za mnoge je de facto bio posljednji čavao u lijes nada da je skok opće razine cijena prolazne prirode.

U posljednje vrijeme stoga se redaju korekcije inflatornih prognoza za ovu godinu. Raiffeisen analitičari nedavno su objavili da je njihova prognoza od 5,9 posto u 2022. izložena uzlaznim pritiscima te ju stavljaju ‘pod reviziju’.

“Uz ranije prisutne inflatorne pritiske generirane rastom cijena energenata i hrane, u trenutnom okruženju geopolitičkih sukoba i izrazite neizvjesnosti glede trajanja i ishoda, inflatorni pritisci su sada sve snažniji”, ističu u RBA.

U domaćoj središnjoj banci prognoziraju da bi ove godine prosječna inflacija mogla dosegnuti 5,4 posto, dvostruko više od lanjskih 2,6 posto. U Hrvatskoj narodnoj banci uzroke rasta cijena identificiraju kroz tri kanala: prvo, kroz kanal uvoza viših cijena sirovina i industrijskih proizvoda sa svjetskog tržišta, primarno energenata te potom kroz kanal oporavka domaće potrošnje što je potaknulo proizvođače i trgovce da veći teret troškova prevail na krajnje kupce. Na kraju je i sama matematika jer se tekuće cijene uspoređuju s prošlogodišnjima koje su bile pod pritiskom pandemije.

Alternativni izvori nafte i plina

Detaljnija analiza inflacije za veljaču pokazuje da se porast cijena gotovo u cijelosti može pripisati višim cijenama proizvoda koji ulaze u izračun temeljne inflacije. One se odnose na industrijske proizvode koji ne uključuju hranu i energiju, poput odjeće i obuće, kućanskih aparata, potrošnih dobara za održavanje kućanstva, opreme za vrtove i kućne ljubimce. No, da u toj slici nema hrane i energenata tek je statistička varka jer je skok cijena efekt ugrađivanja većih troškova ranijeg povećanja globalnih cijena energije, sirovina, vozarina i intermedijarnih dobara u domaće cijene industrijskih proizvoda.

U ovom trenutku vjerojatno nema nijednog suvislog analitičara koji bi se usudio bilo što prognozirati, barem ne vjerodostojno jer su energenti jedna od najvažnijih ulaznih varijabli na prognoze gospodarskih kretanja i cijena. Neizvjesnost je opipljiva, a ulozi preveliki. Dovoljno je reći da ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavov otvoreno spominje mogućnost 3. Svjetskog rata. Kao da to nije dovoljno, ne odbacuje ni mogućnost da sukob bude nuklearni. Kako u tim okolnostima išta prognozirati što je ozbiljnije od gledanja u staklenu kuglu?

Stoga na središnjoj domaćoj adresi za pitanja o inflaciji HNB-u, barataju s procjenama ovisno o raspletu situacije s ratom na istoku Europe. U osnovnom scenariju, koji pretpostavlja razmjerno kratak rat u Ukrajini te postupnu normalizaciju cijena energenata i sirovina, središnja banka kalkulira da će rast BDP-a u Hrvatskoj u 2022. usporiti na 3,2 posto (umjesto 4,1% koliko se prognoziralo krajem prošle godine), a inflacija se udvostručiti na spomenutih 5,4 posto.

Pojedine zemlje Europske unije bitno su izloženije cjenovnom udaru od Hrvatske što samo pokazuje njezinu složenost. Godišnja inflacija u EU u ožujku je porasla 7,8 posto, pri čemu 7,4 posto u eurozoni. U Litvi su cijene porasle 15,6%, Estoniji 14,8%, a Češkoj 11,9 posto. U isto vrijeme, najniža inflacija zabilježena je na Malti od 4,5%, Francuskoj 5,1% i Portugalu od 5,5%.

Mogućnost zabrane uvoza ruske nafte pogurao je cijene barela na rekordne razine iznad 100 dolara. Dok traži mogućnost alternativnih izvora nafte i plina, da daljnjom kupnjom od Rusije posredno više ne financira vojnu mašineriju, Europa prijeti ugrožavanje gospodarstva i recesija.

U globalnoj potrošnji ruska nafta čini oko 11 posto, a plina 17 posto. Europa se na Rusiju dosad oslanjala s više od 40 posto svojih potreba za plinom i 26 posto za naftom. Nakon gašenja Sjevernog toka 2 te političke odluke o gašenju nuklearnih elektrana, Njemačka je najizloženije ruskim energentima, a prema najavama do kraja godine trebalo bi se naći rješenje i potpuno ukidanje uvoza nafte do kraja ove godine.

Tamošnja autoindustrija već je u problemima, a rastu strahovi da bi tamošnja ekonomija moglo uroniti u recesiju u drugom kvartalu što je loša vijest za ostatak Europe, uključujući i domaće tvrtke.

Problemi u opskrbi energentima ostaju glavni motor rasta inflacije u Europi i kod nas zbog čega je Vlada intervenirala u cijene energenata. Najprije s fiksiranjem maloprodajne cijene goriva u dva navrata, a potom početkom ožujka s dvije uredbe, fiksiranjem marže trgovaca te privremenim smanjenjem trošarina. Ukupna marža za dizelsko i benzinsko gorivo fiksirana je na 75 lipa po litri (na plavi dizel na 50 lipa), dok su trošarine smanjene na tri mjeseca, za 40 lipa po litri bezolovnog motornog benzina te 20 lipa po litri dizelskog goriva.

Problem je, međutim, bio u tajmingu budući da se do tada glavnina rasta cijena nafte i plina ugradila u cijene transporta, troškova proizvodnje i energenata pa je manevarski prostor za intervencije ostao samo na korekcijama cijena plina kućanstvima. Kalkuliranje datuma mjera nije slučajno budući da je financijski performans javnih financija (s golemim utjecajem PDV-a i trošarina) u prvom kvartalu nužan za evaluaciju u procesu uvođenja eura planiranog za početak 2023. godine.