Testiranje je tema o kojoj se u SAD-u ne prestaje raspravljati. Prije nekoliko dana u članku The New York Timesa ukazuje se na problem da standardni testovi prepoznaju velik broj osoba koje nose relativno malenu količinu virusa. Uzimanje u obzir tih osoba, teoretizira se tamo, pravi usko grlo u sustavu, odnosno sprečava da se prepoznaju oni na koje doista treba obratiti pozornost. Izvanredni profesor dr. sc. Michael Mina u tom tekstu kaže kako bi se trebao primijeniti potpuno drukčiji mehanizam te odbaciti princip po kojem je važno je li testirani pozitivan ili nije. Našeg epidemiologa prof. dr. sc. Branka Kolarića s NZJZ-a “dr. Andrija Štampar” zamolili smo da nas još jednom uputi u standardno PCR testiranje, piše Večernji list.

Maksimalno osjetljivi testovi

– RT-PCR testovi i dizajnirani su da budu maksimalno osjetljivi, tj. da je vjerojatnost lažno negativnog nalaza što bliža nuli. Problem može pričinjavati to što će neke osobe, nakon što prestanu biti zarazne, neko vrijeme (pa i tjednima) ostati pozitivne na PCR testu. Naime, test detektira i ostatke genetskog materijala virusa, kada se virus više aktivno ne razmnožava, odnosno ne izlučuje kao infektivna čestica u okoliš. Upravo je to razlog zašto u preporukama nemamo više testiranje nakon što prođe minimalno 14 dana od početka simptoma, uz uvjet da su se simptomi povukli najmanje tri zadnja dana. Dakle, osobu s pozitivnim nalazom PCR testa koja najmanje zadnja tri dana nema simptome, a prošlo je 14 dana od prvog simptoma, ne smatramo zaraznom za druge osobe – kaže dr. Kolarić dodajući kako je kalibriranje PCR testova, odnosno broj ciklusa na kojemu će se odrediti granica pozitivnog u odnosnu na negativni nalaz stvar je znanstvene rasprave i moguće je da će u nekom trenutku doći do promjene od aktualnih preporuka..

U radu objavljenom u uglednom američkom znanstvenom časopisu JAMA iz srpnja ove godine istaknut je problem lažno negativnih testova koji mogu biti posljedica loše uzetog brisa nazofarinksa ili neadekvatnog razdoblja od potencijalne infekcije u kojem se bris uzima, podsjetio nas je imunolog prof. dr. sc. Zlatko Trobonjača s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

– Takvih lažno negativnih nalaza može biti i nekoliko desetaka posto. Mislim da bi kraćenje broja ciklusa u PCR testu pri određivanju prisustva virusnog genoma u brisu samo povećalo postotak lažno negativnih, i to u situaciji u kojoj znamo da se veliki broj transmisija virusa događa od asimptomatski zaraženih osoba. To bi samo dodatno pogodovalo širenju virusa. Prijedlog da se smanji osjetljivost testa rukovodi se logikom po kojoj manja zastupljenost virusa u brisu znači i manju zaraznost inficirane osobe, no gubi se iz vida razvoj kolonizacije virusa i replikacija u danima nakon uzimanja brisa. Doduše, korelacija infektivnosti i pozitivnog nalaza PCR testom može biti upitna, budući da se od 8 do 12 dana od infekcije proizvode neutralizirajuća protutijela koja blokiraju virus i smanjuju zaraznost čovjeka bez obzira na to što se virusni genom PCR testom još uvijek u brisu može dokazati – kaže dr. Trobonjača.

Teorija smanjenja ciklusa

Još jedan naš stručnjak ističe da većina epidemiologa i imunologa smatra da je ponekad važnije detektirati osobu koja možda i nije osobito zarazna pa zbog toga možda i nema veliku šansu inficirati druge, nego propustiti da se u određenom postotku dijagnosticira bolest. Riječ je o prof. dr. sc. Nenadu Banu, našem uglednom molekularnom biologu s ETH u Zürichu, koji ističe da je bolje imati određeni broj lažno pozitivnih rezultata nego imati lažno negativne rezultate što bi se dogodilo kad bi testovi bili manje osjetljivi.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.