Ulazak u Schengen i uvođenje eura donosi prednosti, ali lako nam se može i obiti o glavu. Najbolji je dokaz rizika koji dolaze s integracijom ulazak u Europsku uniju nakon čega su krenule masovne migracije Hrvata prema bogatijim zemljama gdje su daleko bolje plaćeni.

Hrvatska se tako u rekordnom roku pretvorila u zemlju u kojoj je problem visoke stope nezaposlenosti zamijenio onaj nedostatka radne snage.

Moramo postati, vrište razne udruge poduzetnika, atraktivniji u privlačenju stranih radnika, ali i stranih studenata. Internacionalizacija visokog obrazovanja, odnosno privlačenje stranih studenata, rješenje je koje se sve češće može čuti kao odgovor na problem nedostatka radne snage, posebno u IT-u.

Hrvoje Josip Balen, predsjednik HUP ICT-a, upozorava da je to važno jer je Hrvatska demografski slomljena.

“Posljednjih 20 godina imamo sve manji broj učenika i naš je ljudski potencijal nikakav. Ako ne krenemo u smjeru dovođenja ljudi ili bolje, u smjeru odgajanja mladih ljudi, odnosno studenata koje je onda lakše integrirati u društvo, mi kao sektor nećemo biti konkurentni”, ističe.

Treba nam čvrsta ruka
Podaci iz Informacijskog sustava visokih učilišta (ISVU) koje nam je dostavio Sveučilišni računalni centar Sveučilišta u Zagrebu (SRCE) pokazuju da broj stranih studenata u Hrvatskoj raste.

U prošloj ih je akademskoj godini (2021./2022.) bilo 3135, dakle 37% više nego 2020./2021. te 22% više nego prije pet godina. U kategoriji studenata u dolaznoj mobilnosti, odnosno gostujućih studenata, u Hrvatsku dolazi najviše studenata iz Poljske, Njemačke, Francuske i Španjolske. U drugoj kategoriji – strani studenti koji studiraju na visokom učilištu – najviše ih je iz Njemačke, BiH, Slovenije i Izraela, odgovaraju iz SRCA.

Na zagrebačkom ih je Fakultetu elektrotehnike i računalstva (FER) trenutačno nešto više od sto, i to najviše iz Španjolske, Francuske, Portugala i Poljske. Bojan Trkulja, prodekan za nastavu FER-a, navodi da taj broj kontinuirano raste.

“Ipak, Hrvatska se tek treba međunarodno afirmirati kao zemlja koja pruža visokokvalitetno obrazovanje i u tome nam treba pomoć institucija na državnoj razini”, ističe Trkulja dodajući da je upravo internacionalizacija visokog obrazovanja jedno od rješenja problema nedostatka radne snage u Hrvatskoj.

No, za snažnije privlačenje stranih studenata potrebno je, kaže, uložiti dodatan napor u unaprjeđenje konzularnih usluga, zdravstvenog osiguranja za strane studente, kao i rješavanje njihovog smještaja tijekom studija.

Na sve ove, pa i druge probleme s kojima se suočavaju strani studenti u Hrvatskoj, još je u veljači prošle godine upozorio HUP- ICT. Tada su na Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV) iznijeli problematiku kao i rješenja, no stvari se, kaže Balen, nisu pomakle s mrtve točke. Nije pomogla niti činjenica da je sastanak iznjedrio Zaključak kojim su dane konkretne upute određenim institucijama, od HZZO-a do Ministarstva znanosti i obrazovanja te onoga vanjskih i europskih poslova.

“Pomaka nema, čak su neke stvari još i gore”, žali se Balen napominjući da Hrvatskoj treba uspostava centralnog tijela koje bi koordiniralo i vodilo proces privlačenja stranih studenata u Hrvatskoj. “Svjedočimo, nažalost, tome da nikakvi pomaci neće biti napravljeni ako naredba ne dolazi sa samoga vrha”, upozorava.

A prema iskustvu poslodavaca problema je uistinu mnogo. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, odnosno konzularne službe, žale se, vrlo su neaktivne, što često zna rezultirati odbijenicama bez pravog i valjanog obrazloženja. Usto, konzulati su potkapacitirani pa se odgovori čekaju mjesecima. Procedura je zastarjela i umjesto da se digitalizirala sve se radi “pješice”, odnosno dokumenti se između institucija u 21. stoljeću šalju poštom.

Brojni problemi
Bitan se problem javlja i kada strani studenti moraju odraditi praksu ili ako žele raditi. Tada im se nalaže da, temeljem Zakona o obavljanju studentskih poslova moraju imaju ugovor s HZZO-m čija je cijena znatno viša od konkurencije i koji traži visoku jednokratnu uplatu od 916 eura.

U Hrvatskoj također, napominje Balen, ne postoje “paketi” koji bi strane studente nakon završetka studija zadržavali u Hrvatskoj.

“Pametne zemlje to rade, ali ne i mi. Dapače, nismo uspjeli dogovoriti niti to da se stranim studentima godina studiranja broji kao godina boravka kako bi brže i lakše došli do pet godina, koliko je potrebno za odobrenje dugotrajnog boravišta”, ističe.

Za komentar svih problema, kao i aktivnosti koje se rade na njihovom otklanjanju pitali smo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, no nisu odgovorili. Ovo je samo još jedan dokaz da se u Hrvatskoj nerijetko rješavaju problemi na način da se – gurnu pod tepih.