Industriji privatne zaštite, u kojoj je pet najvećih kompanija lani uprihodilo gotovo 150 milijuna eura, uskoro bi se mogli otvoriti novi poslovi. Privatni zaštitari mogli bi dobiti veću i značajniju ulogu u zaštiti kritične infrastrukture. Nove mogućnosti otvara im Nacrt prijedloga Zakona o kritičnoj infrastrukturi, koji se nalazi u javnom savjetovanju, a koji propisuje certificiranje pravnih osoba i obrta koji pružaju zaštitu kritične infrastrukture. Ovo certificiranje znači da će privatne zaštitarske tvrtke koje žele čuvati kritičnu imovinu i ljude u njoj, poput primjerice, one u energetskom sektoru, zračnom prometu, bankarstvu, znanosti i obrazovanju, proizvodnji hrane, distribuciji vode, morati zadovoljiti točno propisane standarde da bi mogli obavljati taj osjetljiv posao.

To je iznimno dobro za industriju koja zapošljava oko 15 tisuća ljudi, poručuje Ivan Funčić, predsjednik Uprave Securitasa, najveće domaće zaštitarske kompanije te dopredsjednik Hrvatskog ceha zaštitara.

Izmjene zakona donose bolje uređen zakonodavni okvir koji će omogućiti proširenje suradnje s tijelima javne sigurnosti, smatra. Za to će, doduše, morati zadovoljiti više standarde. No to je dobro, kaže Funčić. “Teže će biti dobiti licencu jer će trebati ispuniti strože kriterije. Ipak, ovo je prilika da dokažemo javnom sektoru da zaslužujemo i da smo sposobni čuvati kritičnu infrastrukturu”, kaže Funčić dodajući da je to prilika i za stvaranje povjerenja nužnog za jačanje suradnje privatnog i javnog sektora u području sigurnosti. Prema prijedlogu zakona, da bi dobili certifikat za čuvanje kritične infrastrukture morat će dobiti odobrenje MUP-a, posjedovati ISO certifikat, imati najmanje dvije godine radnog iskustva u zaštiti objekata i prostora najvišeg ili višeg stupnja rizika (za zaposlenika više i visoke razine rizika), pozitivno poslovanje u posljednje tri godine… Zaposlenici koji će raditi na ovim poslovima morat će pohađati edukacije iz 12 tematskih cjelina.

Time će, objašnjava Funčić, zaživjeti i kategorija zaštitara predviđena Zakonom o privatnoj zaštiti – ona zaštitara specijalista. “Trenutačno imamo tri vrste licencija: za čuvara, zaštitara te zaštitara tehničara. Zaštitar specijalist imao bi, u odnosu na ‘običnog’ zaštitara više kompetencija, treninga i edukacija, ali i zahtjevnije zadatke”, ističe naš sugovornik.

Javno-privatno partnerstvo

Kada stupi na snagu Zakon o kritičnoj infrastrukturi bi trebao ojačati partnerstvo javnog i privatnog sektora u području sigurnosti. Za to se, uostalom, zalaže i Konfederacija europskih sigurnosnih službi (CoESS), krovno udruženje nacionalnih asocijacija zaštitarske industrije koje je na nedavno održanom Europskom summitu sigurnosti objavilo Bijelu knjigu na temu javno-privatnog partnerstva u području sigurnosti. “Činjenica je da policiji treba pomoć, a naša Konfederacija traži modalitete uspješne i funkcionalne suradnje”, kaže Funčić. Pomoć je državama potrebna zbog sve češćih kriza, poput pandemije, rastućih terorističkih prijetnji, ali i nedostatka ljudi u sektoru javne sigurnosti, navodi se u dokumentu.

No, javno-privatna partnerstva u području sigurnosti regulirana su u tek devet europskih država. U Hrvatskoj nema formalno-pravnog okvira koji bi uredio taj odnos, ali suradnja postoji. Privatne zaštitarske tvrtke već niz godina obavljaju poslove na kritičnoj infrastrukturi, poput kontrole putnika i prtljage u zračnim lukama. Securitas, primjerice, to radi već 10 godina u zračnim lukama u Zagrebu, Dubrovniku i Puli. Funčić navodi i druge primjere; najnoviji je onaj u Splitu gdje je grad angažirao privatne zaštitare za održavanje javnog reda i mira u povijesnoj jezgri. Uz zračne luke, koje su Securitasov najveći posao u Hrvatskoj, prisutni su u logistici i trgovini. No, prostora za širenje poslovanja ima još mnogo, smatra Funčić.

Da razina javno-privatnog partnerstva u sigurnosti nije na zadovoljavajućoj razini smatra i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila. Za razliku od predstavnika industrije, ne smatra da će njezinom jačanju doprinijeti izmjene Zakona o kritičnoj infrastrukturi.

Jači nadzor ili bolja suradnja

“One će dovesti do jačeg nadzora nad privatnicima u ovom poslu, a ne do bolje suradnje”, ističe. Napominje pritom da u Hrvatskoj kronično nedostaje poslovne sigurnosti u tvrtkama. “Možda tek deset posto tvrtki u Hrvatskoj ima poslovnu sigurnost, a u SAD-u ili Švicarskoj njih 99 posto. Ona obuhvaća sve dimenzije tehničke i tjelesne sigurnosti, a naše kompanije uvode samo one segmente koje zakonski moraju, poput zaštite na radu i zaštite od požara. Onda se čudimo kada nam se dogodi industrijska špijunaža”, kaže Cvrtila napominjući da američki FBI ima posebni odjel koji se bavi edukacijom sigurnosnih segmenata unutar privatnog sektora. “Tako nešto bi u Hrvatskoj trebala početi raditi SOA-a”, kaže.

Razina svijesti o važnosti sigurnosti u Hrvatskoj kod fizičkih osoba i tvrtki, još uvijek je prilično niska. To ne treba čuditi jer Hrvatska spada među države u kojima se građani osjećaju vrlo sigurno. Ipak, rat na tlu Europe, političke nestabilnosti, ali i sve češći kibernetički napadi, situaciju čine mnogo izazovnijom. Mnogi, stoga, smatraju da javno-privatnu suradnju u području sigurnosti treba jačati. Ona je, uostalom, na zapadu Europe prilično uobičajena.

Institucije Europske unije, primjerice, štite privatne zaštitarske kompanije, kao i strana predstavništva i ambasade u Švicarskoj. U nekim državama zaštitari pomažu u nadzoru i prijevozu zatvorenika. Kod nas sve to još uvijek radi policija. “Nije li to rasipanje resursa?”, pita se Funčić.