Posebice se u tom kontekstu proteklih dana propitkivalo planove privatizacije HEP-a, oko koje koalicijski partneri HDZ i DP nemaju ujednačene poglede. No, privatizacijski procesi, ne samo u slučaju HEP-a, neminovno će biti u fokusu zbog procesa pristupanja Hrvatske OECD-u, kao i provedbe NPOO-a, kojima se kao zadatak izvršnoj vlasti postavlja reformu sustava državnih poduzeća i obvezu smanjenja broja državnih udjela u poduzećima prodajom portfelja CERP-a.

U praksi je privatizacija posljednjih godina prilično zamrla i ne podiže više tenzije u javnosti kakve pamtimo iz vremena 1990-ih i 2000.-ih, a što je i logično s obzirom na to da je broj tvrtki u državnom vlasništvu, onih koje nisu od strateškog interesa i izuzete su od privatizacije, konačno sveden na simboličnu razinu.

Trenutno ih je u većinskom portfelju CERP-a tek deset. Zbog toga, premda uglavnom bez velike pompe, prvi dio 2024. protječe pod dojmom intenzivnih aktivnosti te institucije kojoj je povjerena briga o preostalom državnom portfelju. Iz njegovog većinskog portfelja otišle su, naime, dvije tvrtke – najprije je Pomorski centar za elektroniku (PCE) pripojen drugoj državnoj tvrtki Odašiljačima i vezama (OiV), a upravo je na provedenom javnom natječaju pronađen i kupac za zagrebačku tvrtku Institut za sigurnost.

U oba slučaja radi se o tvrtkama koje dosad nisu bile na ‘repertoaru’ za prodaju, s tim da u slučaju PCE-a ni sada, dakle, nije posrijedi privatizacija, nego prelaz iz CERP-a u vlasništvo tvrtke iz portfelja strateških državnih poduzeća.

Radi se, naime, o tvrtki koja je uvijek bila u vlasništvu države i vezana uz obrambeni sustav, točnije ratnu mornaricu, pa je logično da se zadrži pod državnom kapom. U slučaju Instituta za sigurnost, pak, pitanje sigurnosti ne veže se uz vojsku, nego sigurnost na radu, a posrijedi je specifičan slučaj koji je još na samom početku masovne privatizacije zapeo u HFP-u zbog nejasnih imovinsko-pravnih relacija, na čijem se raspetljavanju sve donedavno nije radilo. Institut je konačno oslobođen tih zabilježbi i stavljen u prodaju, a tko je odabrani kupac te male zagrebačke tvrtke, u trenutku pripreme ovog članka još nije objavljeno.

Čeka se još formiranje novog sastava Upravnog vijeća CERP-a iz redova novih resornih članova Vlade RH, kojima bi odluka o konačnoj prodaji Instituta trebala biti na dnevnom redu prve sjednice. No, njezinom prodajom država neće ubrati pozamašan prihod, jer početna cijena po kojoj je ponuđena u drugom krugu bila je na razini 543 tisuće eura.

Sporna koncesija Luke Vukovar

Godišnjim planom rada za 2024. CERP je zacrtao da će pokrenuti prodaju još jednog poduzeća iz većinskog portfelja, te razmotriti s resornim ministarstvima prodaju ili dokapitalizaciju još dva. Konkretno, sigurno otvaranje prodaje očekuje Luku Vukovar, u kojoj je država 100-postotni vlasnik, dok za Brijuni Rivijeru (66,67%) i Jadroplov (70,44%) slijedi razmatranje opcija, dakle, ne nužno oglašavanje prodaje dionica, nego i mogućnost dokapitalizacije tvrtki.

Postavljeni plan ne mora nužno i biti realiziran, što uostalom pokazuje i slučaj Luke Vukovar, jer i prethodnih godina vukovarska luka za pretovar i skladištenje tereta imala isti status u planovima CERP-a, ali natječaj nije bio raspisan. Više je razloga za odgode, a najvažnije je sporno pitanje koncesije koju tvrtka ima do 2026. godine, što za potencijalne kupce znači i golem rizik i odbija ih od eventualnog nadmetanja.

Vukovarska Luka iziskuje značajna ulaganja u infrastrukturu, nema velik promet, prihodi u prošloj godini bili su ispod milijun eura, uz gubitak od preko 800 tisuća eura. Okolnosti koje su ostavile traga na poslovanje Luke je rat u Ukrajini, s čijim je brodarima ranije Luka imala značajnu suradnju, kao i stanje u industriji i poljoprivredi. Iako su one i dalje prisutne, Uprava Luke očekuje pozitivno poslovanje i udvostručenje prihoda u odnosu na lanjski rezultat, a iz plana o poslovanju u 2024. se vidi da računa na značajno povećanje prometa mineralnim gnojivima, te ugljenom i građevinskim materijalima.

Kutinska Petrokemija među ostalim jedan je od partnera s kojim se računa na veću suradnju, udvostručenje prometa mineralnih gnojiva, a o čemu su nedavno razgovarali predstavnici dvije tvrtke, predsjednik Uprave Luke Vukovar Marijan Kuprešak i član uprave Petrokemije Faruk Ozkis.

Petrokemija je, pak, tvrtka iz manjinskog portfelja, kojom će se CERP intenzivno baviti i u predstojećem razdoblju, nakon što je za državu neuspješno prošao postupak dokapitalizacije. U tom procesu, kako se pokazalo, većinski partner turska grupacija Yildirim izigrala je dogovor s Ministarstvom gospodarstva da će se ići u dokapitalizaciju u visini do 77 milijuna eura, pri tom osiguravajući državi zadržavanje kontrolnog paketa dionica.

CERP i još dva dioničara iz redova države uložili su ukupno 12 milijuna eura, no Yildirim je ‘uskočio’ sa 116,8 milijuna i prigrabio time 80-postotni udjel. Najave su da će se s turskim gospodarstvenikom pregovarati o novom rješenju kojim će država steći željenih 25% plus jednu dionicu, što pretpostavlja i da će CERP vjerojatno ići u dodatno ulaganje u Petrokemiju.

Iz većinskog portfelja kojim upravlja CERP veći dio tvrtki, inače, nije predviđen za privatizaciju. U tu skupinu, naime, ulaze Hrvatski centar za razminiranje, Plinacro, Pleter-usluge i Hrvatska brodogradnja Jadranbrod, tvrtke koje su CERP-u dane na upravljanje, a obavljaju važne poslove za državu, no ne

ulaze u skupinu onih od strateške važnosti. U toj kategoriji ranije je bio i ZTC – Zrakoplovno-tehnički centar, tvrtka kojoj je primarna djelatnost održavanje borbenih letjelica HV-a te onih za protupožarnu zaštitu, a za koju su se posljednjih godina, nakon što je skinuta s liste tvrtki od strateškog interesa države, intenzivno interesirali strani ulagači. No, nakon što je zastarjela flota borbenih aviona HRZ-a obnovljena s francuskim Rafaleima, ZSE će Vlada uskoro povući iz CERP-ovog portfelja i vratiti na listu strateških tvrtki.

Dva velika izazova

U većinskom portfelju još je Veletržnica ribe Tribunj, koja je na početku godine još bila u postupku likvidacije, a upravo je prije mjesec dana konačno brisana iz sudskog registra. Time se portfelj dodatno reducirao, a do kraja godine još su dva su velika izazova pred CERP-om, kojim bi on većinski portfelj mogao biti sveden na tek 5-6 tvrtki. U tijeku je postupak traženja rješenja za spašavanje Borova i ispitivanje mogućeg interesa ulagača za preuzimanje vukovarskog proizvođača obuće.

Ta je tvrtka također jedna od onih koji do sada još nisu prolazile privatizaciju, jer je zbog mirne reintegracije Istočne Hrvatske i oduzete imovine iz njegove velike maloprodajne mreže diljem cijele bivše države, najkasnije prošla pretvorbu. Godinama, međutim, Borovo tapka u mjestu, ne otvara se pitanje njegove privatizacije, nedostaje mu kapitala i ne razvija se. Do sada potraga za njim nije ozbiljnije pripremana, a u ovoj godini taj je zadatak postavljen kao jedan od prioriteta.

Tvrtka uspijeva održati poslovanje zahvaljujući prodaji imovine i kreditima čiju odgodu otplate uspijeva ishoditi zahvaljujući jamstvu koje joj pruža CERP, zalogom vrijednih manjinskih udjela iz svog portfelja, no bez ulaganja u novu opremu i projekte bliži se svom poslovnom krahu. Lani je Borovo ostvarilo prihode u visini 12,3 milijuna eura i gubitak od 1,4 milijuna eura, a imalo je u prosjeku 455 zaposlenika.

Novi slučaj čije je rješavanje ove godine gurnuto pred CERP je pulsko brodogradilište Uljanik Brodogradnja 1856, nasljednik propalog Uljanika, a koji se nedugo nakon pokretanja i samo našlo u krizi i pred potonućem. Priskočila je još jednom Vlada početkom ožujka, naloživši CERP-u, koji je već posjedovao 42,10%, da od Uljanik Brodogradilišta iz stečajne mase kupi većinski udjel, za 6,9 milijuna eura, te tako sada u posjedu ima 96,87% Uljanika 1856.

Po vladinu nalogu, pomoć je brodogradilištu CERP pružio i pozajmicama od ukupno 10 milijuna eura, koje bi prema odluci Vlade iz ožujka brodogradilište trebalo vratiti do kraja ove godine, iz prodaje broda za prijevoz žive stoke, a CERP će istodobno pokrenuti postupak prodaje.

U ranijem ispitivanju interesa u resornom su Ministarstvu gospodarstva razgovore obavili s predstavnicima slovenskog Eko Bora, tvrtke Grup Servicii Petroliere (GSP) rumunjskog poduzetnika Gabriela Valentina Comanescua, riječke tvrtke Adria Mont, talijanske tvrtke Micoperi, izraelske tvrtke Israel Shipyard, te La Maisona s Cipra, a interes su iskazali još i slovenski poduzetnik Dušan Šešok, vlasnik među ostalim Iskra Brodogradilišta u Šibeniku, te češki poduzetnik Jaroslav Strnad, vlasnik CE Industriesa.

 Strnad je prije godinu i pol već nudio ozbiljnu ponudu za Uljanik, no u paketu s CERP-ovim dionicama Luke Rijeka (25,02%), što državi nije bilo prihvatljivo. U to vrijeme dionice Luke Rijeka bile su među onima iz CERP-ovog manjinskog portfelja koje će se potencijalno staviti u prodaju, no s geopolitičkim napetostima stav države se promijenio, te su izuzete od daljnje prodaje. Strnad bi, da je zauzet drugačiji stav, sa svojih tada 34% dionica danas bio većinski vlasnik riječke Luke.

U manjinskom portfelju trenutno je 156 tvrtki, čija je nominalna vrijednost ukupno nešto manja od 300 milijuna eura. Najvećim dijelom riječ je o udjelima koji u vlasničkoj strukturi tvrtki čine manje od 10%, takvih je više od tri četvrtine u manjinskom portfelju, a čak u 62 tvrtke udjeli su manji od 1%.

Atraktivne dionice

Više od 25% udjela u manjinskom portfelju CERP drži u svega 15 tvrtki – u Aerodromu Brač, karlovačkom Agi-46, Autobusnom kolodvoru Split, Autocesti Zagreb-Macelj, Croatia osiguranju, Imunološkom zavodu, Izomontu, Janafu, Luci Rijeka, Martin Bregu, Hotelu Palace u Zagrebu, SKDD-u, Transportu iz Novog Marofa, te Veterinarskoj stanici Remetinec i u zagrebačkoj Željpoh trgovini. Iako na prvu izgleda kao da je u portfelju ostao ‘škart’, a takav dojam stječe se i iz brojnih slučajeva u kojima već godinama CERP uporno nudi na prodaju udjele koje ne žele kupiti niti postojeći vlasnici, na repertoaru se mogu naći i vrlo atraktivne dionice i udjeli.

Tako još uvijek država posjeduje dionice u uspješnim tvrtkama iz primjerice hotelskog i industrijskog biznisa ili financijskog sektora i telekomunikacija, od kojih mnoge kotiraju na burzi i za kojima ima potražnje, poput Končara EI, Podravke, Zagrebačke banke, Plave lagune, Valamar Rivijere, Liburnia Riviera Hotela, Croatia osiguranja, Đure Đakovića, Jadrana, Imperial Riviere, Atlantske Plovidbe, porečke Agrolagune, HT-a…

U planu za ovu godinu CERP ima puštanje nekih od dionica koje kotiraju na burzi, do tri tvrtke, a klasičnim modelom, prodajom putem javnih natječaja, investitorima će ponuditi manjinske udjele u 25 tvrtki, dok će u najmanje deset slučajeva ići s neposrednom prodajom. Od početka godine već je oglašena prodaja nekoliko manjinskih paketa, manjih od 1%, poput bolskog Zlatnog rata i Hotela Zadar, te DTR-a, MGK-packa iz Kukuljanova, Luke Šibenik, a dva puta su nuđene dionice Chromos boja i lakova.

 A iako je CERP početkom godine reagirao na ponudu Tankerske plovidbe za preuzimanje Atlantske plovidbe i prodala 56.154 dionice ii 2,68%, još uvijek ima u portfelju jedan paket, koji je gotovo u cijelosti pod rezervacijom i po pravilima upravljanja državnom imovinom dok se pravni proces koji se u slučaju Atlantske vodi, CERP ne može raspolagati tim dionicama.

Tako mu je preostalo još 47.169 dionica dubrovačkog brodara ili 2,25%, no od toga je tek 307 dionica ili 0,01% raspoloživo za prodaju, odluči li se CERP u idućim danima još jednom uključiti u akciju Tankerske da poveća svoj udjel sa sadašnjih 64,5%. Zanimljivo će biti što slijedi u slučaju da kroz javnu ponudu Tankerska stekne 95-postotno vlasništvu i pređe zakonski predviđen rok za squeeze out.

CERP i obeštećenje

Blokadu CERP ima i na nizu atraktivnih dionica, pa primjerice od Podravkinih 1.408.785 dionica (19,79%) može raspolagati s njih 1.179.028 (16,56%), a od Končarevih 60 tisuća dionica (2,33%) niti jednom. Smanjivanje portfelja, posebice prodaja njegovog atraktivnog dijela, ma koliko bio na tragu ispunjenja zadanih ciljeva za OECD i NPOO-a, CERP-u s druge strane donosi i probleme u ispunjavanju još jednog posla koji on obavlja za državu. Iz manjinskog portfelja se, naime, osigurava obeštećenje za imovinu oduzetu u bivšem komunističkom režimu i za ratne vojne invalide i obitelji poginulih branitelja u Domovinskom ratu.

 Godinama su dionice koje u paketima dobivaju od CERP-a predmet rasprava i prijepora, jer iako u CERP-u nastoje u njih uklope i dionice poput HT-ovih ili velikih hotelskih kuća, oni koji ih primaju nezadovoljni su što se među njima nađu i one koje ne donose dividendu, koje su u malim i nerijetko posve nepoznatim tvrtkama čijim udjelima se ne trguje i koje teško mogu prodati.

 Prije nekog vremena razgovarali smo u CERP-u s odgovornima, koji su ustvrdili da zapravo ne znaju koliko dugo će još trajati ovakvi oblici obeštećenja. Braniteljima je, naime, ostavljena mogućnost dodatnog obeštećenja u slučaju povećanja oštećenja, dok u slučaju otvorenih postupaka za oduzetu imovinu CERP nema uvid u broj i stanje takvih predmeta na sudovima. CERP samo tehnički provodi odluke o obeštećenju po okončanju postupaka.

 U ovom trenutku to još nije na dnevnom redu, no ispunjavanje ova dva cilja – smanjenje državnog portfelja i naknada za oduzetu imovinu i branitelje, CERP izgledno vodi ka scenariju da će, umjesto smanjenja portfelja, i sam morati izaći na tržište u kupovinu dionica, naravno ne odluči li se država za neki drugi model obeštećenja.