Značajno pooštravanje pravila banaka za poduzetnike, vođeno ekonomskom logikom suzbijanja bujanja problematičnih plasmanima, za one najpogođenije koronakrizom, a to su tvrtke iz sektora mikro i malog poduzetništva fatalna je opasnost.

Brojni takvi poduzetnici nemaju dovoljno vlastitog obrtnog kapitala zbog smanjenih poslovnih aktivnosti, a manjka im i neproduktivne imovine za prodaju jer su viškovi prodani u financijskoj krizi, a ako im se na neki način ne priskoči u pomoć, zapravo neće imati izbora.

Tako u pandemijsko vrijeme, kao i u prošloj krizi realna prijetnja postaje spirala nelikvidnosti zbog masovnih blokada, u konačnici ili likvidacije, ili ‘čišćenje tržišta’ i sve češće stečajeve.

S točke gledišta knjigovođa koji su prvi u doticaju sa stvarnim problemima u poslovanju mikro i malih poduzetnika te obrtnika, u većini sektora evidentan je pad prihoda, što je već u prvom pandemijskom valu lani, prema osnivaču i direktoru tvrtke RB Unigenito Davoru Brkiću, pratila otežana naplata potraživanja.

To je, kaže, najgora moguća kombinacija za likvidnost i poslovanje svakog poslovnog subjekta.

“Za subjekte u teškoćama mogu reći iz iskustva razgovora s klijentima da je u prvom valu sve donekle funkcioniralo s moratorijima i odgodama postojećih obaveza, te reprogramima.

No, došli smo do nove situacije, jer subjekti s minusima od 40, 50 ili 60%, moraju vraćati obaveze iz razdoblja prije Covida, kad je poslovanje većini bilo normalno, ili čak raslo. To će za većinu biti pogubno, i teško da će izdržati toliki odljev novca uz tako loš ‘cash flow’, uzrokovan pandemijom koja je poremetila cijelo tržište”, navodi Brkić.

I dok su danas kriteriji dosta stroži u odnosu na razdoblje prije Covida, prvo upozorenje glasi kako će s takvim nesagledavanjem stanja “na terenu” većina subjekata dugoročno propasti.

Neće moći vratiti ni one obveze koje su imali prije korona krize. No, kriterije za Covid-19 zajam za obrtna sredstva, zahvaljujući mogućoj intervenciji države, konkretnije HAMAG-BICRO-a koji ima raspoloživih više od 600 milijuna kuna, moguće je modificirati tako da i sektoru SME ovaj izvor financiranja bude pristupačniji.

Brkić predlaže rješenje kroz niže uvjete pada prometa za mikro poduzeća koja nisu zatvorena odlukom Stožera – umjesto 60% na ne više od 30% pada prometa.

Kaže da treba omogućiti dokazivanje pada prometa u obračunskom razdoblju po izboru prijavitelja (kvartalno ili godišnje) te uvesti zaštitnu kvotu za mikro poduzeća.

Ova tri zahtjeva bitna su i prema Luki Matiću iz tvrtke NEP – 54 za poslovno savjetovanje, koji navodi set problema i u prvom i u drugom valu programa zajmova za obrtna sredstva. Današnji proizlaze upravo iz restriktivnih kriterija prihvatljivosti korisnika.

“Ako nisu zatvorena odlukom Stožera, poduzeća su morala ostvariti pad prometa od barem 60%. Prema DZS-ovim pokazateljima, mikro poduzeća čine 89,6% odnosno 91,8% poslodavaca u sektorima građevinarstva te trgovine.

Te su djelatnosti prema OECD 2020 među najpogođenijima pandemijskom krizom. Riječ je o niskoprofitnim djelatnostima, za koje pad prihoda od 60% gotovo sigurno znači insolventnost”, ističe Matić.

Na kapaljku

U proljeće 2020., pak, fond za zajmove za obrtna sredstva, iskorišten je u svega mjesec dana, tako brzo da se SME poduzetnici nisu ni snašli. Relativno visok maksimalan iznos zajma, iznosi Matić, kao i relativno nizak uvjet pada prometa, uvjetovali su tada relativno brzu dinamiku iskorištavanja programa.

Kako objavljeni pregled korisnika mjera pomoći ne uključuje njihovo razvrstavanje po veličini, nije moguće verificirati tezu da takva struktura programa nije išla na ruku mikro i malim poduzećima. Ipak, on tvrdi da je COVID-19 zajam za obrtna sredstva koristilo “svega 14 poduzeća iz 6 najnerazvijenijih županija, a među njima samo 2 obrta i 1 j.d.o.o.”.

“Brza dinamika iskorištavanja nije išla u korist najmanjim poduzećima, koja su bila najpogođenija krizom. Mikro poduzeća imaju rudimentarno zastupljenu funkciju strateškog planiranja u upravljanju, i u skladu s tim onima koji nisu imali strategiju adaptacije na krizu, trebalo je više vremena za povlačenje adekvatnih poslovnih poteza.

U kombinaciji s brzom dinamikom iskorištavanja programa, to je dovelo do toga da brojna mikro poduzeća koja su se htjela podnijeti zahtjev za zajam, nisu to stigla učiniti do iskorištenja sredstava”, iznosi Matić.

O problemima poduzetnika i prije korona krize, te današnjim dodatnim ograničenjima, svjedoče interna istraživanja od prije godinu dana za potrebe računovodstvenih i revizijskih tvrtki, što iznose u odvojenim analizama nezavisni stručnjaci Vladimir Budija i Dubravka Kopun.

Analiza na bazi podataka iz 2019. pokazala je znakove prezaduženosti te da ove tvrtke nemaju obrtnog kapitala, kaže Budija, tako da je i bez korone bilo pitanje za mnoge hoće li se nastaviti poslovanje.

To su oni koji su “predodređeni za crni scenarij”. Analize tvrtke Kopun upućuju, pak, da mikro i mali poduzetnici temeljem financijskih izvještaja za 2018. nemaju dostatna likvidnosna sredstva za preživljavanje ove krize.

Gorući problem

“Znamo li da mikro i mali poduzetnici zapošljavaju 55% ukupno zaposlenih u RH, neminovno je kako moramo detaljno pratiti i analizirati ovaj sektor gospodarstva. Istraživanje u trenutku kada je proglašena pandemija, upućivalo je da SME sektor u RH nažalost ima pokazatelj tekuće likvidnosti, koji uzima u omjer kratkotrajnu imovinu u odnosu na kratkoročne obveze, manji od 1.

To znači da većina hrvatskih SME poduzetnika ima veće kratkoročne obveze od kratkotrajne imovine. Optimalan omjer bi iznosio oko 1,5 i pritom je kratkotrajna imovina za 50% veća od kratkoročnih obveza”, kaže Kopun.

Može se zakjučiti kako situacija nije bila “bajna” niti prije izbijanja pandemije, i stoga za očekivati je da će se bilo kakvo smanjenje gospodarske aktivnosti značajno negativno očitovati na poslovanje velikog broja poduzetnika iz SME sektora, tim više što je izuzetno negativni pokazatelj i u segmentu zaduženosti.

Prema Kopun, većina mikro poduzetnika ima obveze u visini većoj od 75% ukupne imovine, što ponovno upućuje na nedovoljnu financijsku pozadinu SME sektora, u kojem je neproduktivna imovina, od voznog parka nadalje, prodana tijekom zadnjih 10 godina pod utjecajem prošle krize.