Već nedugo po izbijanju pandemije Covid-19 bilo je jasno da u 2020. slijedi kraj višegodišnje silazne putanje javnog duga, kao i da će se trogodišnji niz bilježenja suficita na razini opće države prometnuti u velik deficit. S jučerašnjom objavom travanjskog Izvješća o prekomjernom proračunskom manjku i razini duga opće države Državni zavod za statistiku to je napokon i kvanfitificao.

Prema europskoj (ESA) metodologiji, manjak je na kraju utvrđen na 27,5 milijardi kuna ili 7,4 posto BDP-a, što je nešto niže od procjena kojima je donedavno baratala većina analitičara.

Kod udjela javnog duga, pak, stvari su već neko vrijeme poznate. Sa 72,8 posto BDP-a na koliko je pao u predkriznoj 2019. na kraju 2020. dosegnuo je 88,7 posto BDP-a. U apsolutnim iznosima to znači rekordnih 329,7 milijardi kuna, a to znači da je u tih godinu dana porastao za 36,8 milijardi kuna ili gotovo 16 postotnih bodova.

Izvješće o prekomjernog manjku i razini duga dio je fiskalnog nadzora Europske komisije, a DZS ga EK-u dostavlja i objavljuje dvaput godišnje, u travnju i listopadu. Ono ovaj put ponajviše oslikava utjecaj pandemijom uzrokovanog pada gospodarske aktivnosti na prihode s jedne strane te pratećih troškova zbog epidemioloških i gospodarskih mjera s druge.

Na razini opće države to se očitovalo u snažnom padu prihoda uz istovremeni rast rashoda; ukupni prihodi na godišnjoj su razini pali za 12,5 milijardi, na 178,5 mlrd. kuna, dok su rashodi povećani 8,6 posto dosegnuvši tek nešto manje od 206 milijardi. Te brojke odražavaju, među ostalim, i širi obuhvat sektora opće države, pa su tako njima obuhvaćena i neka javna poduzeća poput HŽ Infrastrukture, HRT-a, Hrvatskih autocesta, Autoceste Rijeka – Zagreb, kao i HBOR, DAB, HROTE… Naravno, najveći dio manjka odnosi se na središnji državni proračun (-24 milijarde kuna) koji je godinu prije bio u “plusu” od dvije milijarde.

Usto, manjak je zabilježen i na razini lokalne države, i to 3,7 milijardi (godinu prije 1,6), a osjetno lošiji financijski rezultat ostvaren je i obuhvaćenih javnih poduzeća odnosno tzv. fondova socijalne sigurnosti čiji se višak u 2020. sveo na samo 184 milijuna (godinu prije blizu 900).

Uz aktualne priče o stalnom gomilanju dugova u zdravstvu i rješavanju dijela od 6,5 milijardi kuna dospjelih dugova, što je i glavni razlog jučerašnjih preraspodjela unutar proračuna (u ukupno 2,6 milijardi pretumbavanja dvije milijarde prebačene su na pozicije resora zdravstva), iskazani deficit zapravo djeluje i dodatno ispod očekivanja. No, to je prema svemu sudeći i stvar knjiženja (ispod i iznad “crte”).

Stvar metodologije ili?

U tom smislu valja primijetiti da je prirast duga znatno veći od iznosa deficita. Kad se iz 36,8 milijardi kuna porasta duga  izuzme gotovo četiri milijarde kuna na ime utjecaja tečajnih razlika, prirast duga je četiri milijarde kuna veći od iskazanog deficita.

Takva “delta” vjerojatno će se pokazati i dogodine za 2021., dijelom zbog plaćanja “starih” dugova poput transfera u sustavu zdravstva. Neki ekonomisti to vide kao zonu skrivenih deficita, a neki jednostavno konstatiraju da je to stvar metodologije propisane na razini EU.

Kako bilo, najveći pad prihoda 2020. zabilježili su oni od poreza na proizvodnju i uvoz koji su okopnili 13 posto, na 70,7 milijardi, od čega se najveći dio odnosi na PDV koji je prema metodološki prilagođenim podacima (ne uzimaju se s kalendarskom godinom već sa siječnjem) proračunu donio 47,6 milijardi nasuprot 55 milijardi godinu prije. U isto vrijeme snažno su povećani rashodi za subvencije, socijalne naknade i naknade zaposlenima.

Izvješće DZS-a otkriva, među ostalim, i da je prošle godine nastavljen rast rashoda za bruto investicije, i to za gotovo petinu, sa 17,3 na 20,7 milijardi kuna. Taj porast uvelike se pripisuje većem priljevu novca iz europskih fondova. Na strani prihoda, pak, pozitivan smjer nastavili su troškovi kamata. Prema izvješću, kamatni rashodi u odnosu na godinu prije pali su 17 posto, s 8,9 na 7,4 milijarde kuna.

Koliko će se ove godine uspjeti smanjiti manjak, pokazat će vrijeme, ali ministar financija Zdravko Marić ovih je dana govoreći o državnom proračunu istaknuo kako rast izdataka neće u potpunosti ići u povećanje deficita te kako će rebalans biti kombinacija povećanja rashoda, ušteda i (povećanih procjena rasta) BDP-a.

Prema njemu, deficit bi ove godine mogao ostati do četiri posto, a za takva očekivanja ohrabruju ga podaci o fiskalizaciji koji su u prva četiri mjeseca na razini istog razdoblja 2019. Sa smanjenjem manjka ove godine, inače, računa(lo) se u većini članica EU, s tim da  epidemiološka situacija i nastavak protukriznih potpora znači rizik za proračunske planove.

Italija je, primjerice, već najavila proračunske planove koji vode ka deficitu 2021. od čak 11,8 posto BDP-a, što bi značilo i povećanje udjela duga na znatno više od donedavnih predviđanja o njegovu zadržavanju na 160 posto BDP-a. I u Francuskoj, u kojoj je dug već lani  premašio BDP za 15-ak posto, nagovijestili su da će s potporama nastaviti sve dok traju pandemijske okolnosti, a to će vjerojatno biti kušnja i za prvotno predviđeno smanjenje deficita.

Usporavanje planiranog

Analitičari Raiffeisen banke računaju da bi se manjak proračuna opće države u Hrvatskoj ove godine mogao svesti na 4,2 posto BDP-a, i to kao posljedica bržeg rasta prihoda nego rashoda. Zrinka Živković Matijević ipak upozorava kako su rashodi i dalje pod pritiskom zdravstvenog sustava, ali i obveza proizašlih iz kolektivnih ugovora prema zaposlenicima u državnim i javnim službama.

“Iako je prvotni plan Ministarstva financija bio zadovoljiti kriterije iz Pakta o stabilnosti i rastu u pogledu proračunskog manjka, što znači deficit proračuna opće države unutar tri posto BDP-a te održivu dinamiku pada javnog duga, već u ovoj godini, prema našim očekivanjima rast proračunskih izdataka usporit će planiranu dinamiku”, ističe u osvrtu na izvješće DZS-a.

U međuvremenu je, kaže, EK potvrdila da će u 2021., a najvjerojatnije i tijekom 2022. na snazi ostati klauzula o odstupanju od proračunskih pravila kojom je u lanjskom ožujku odobrila punu fleksibilnost Pakta o stabilnosti i rastu (tzv. Maastrichtski kriteriji) što državama članicama omogućava fleksibilnost u borbi s pandemijom bez prijetnje da će ući u Proceduru prekomjernog manjka.

Pod pretpostavkom nastavka rasta, vraćanje deficita na razine unutar Maastrichtskih kriterija u toj banci očekuju tijekom 2023.  Javni dug na kraju 2021. vide na razinama oko 87,5 posto BDP-a, odnosno tek nešto manje nego prošle godine.