Kororezač, stroj za obrezivanje, preša… U knjigoveži Vladimira Kaniškog u Preradovićevoj ulici u Varaždinu ti sada već 'starinski' strojevi i dalje rade punom parom. Godišnje se tamo uveze dvije do tri tisuće knjiga i dokumenta.

Elektronsko doba

– To je zapravo puno manje nego ranije, jer danas elektronski načini spremanja dokumenata na raznim disketama, USB stikovima i slično, lagano potiskuju papir – kaže ovaj varaždinski knjigoveža koji je nedavno za svoj predan rad dobio i priznanje "Zlatne ruke" Hrvatske obrtničke komore. Radi se o najvišem priznanju koje Hrvatska obrtnička komora dodjeljuje uglednim članovima za izuzetna poslovna dostignuća u razvoju obrtništva Hrvatske. A obrt kojim se bavi Vladimir Kaniški, jedan je od onih koji polako nestaju, iako imaju izuzetan kulturni značaj.

– To je obrt koji izumire i kojem se ne pridaje pažnja. Svi žele spasiti zgrade, ali ne i ono što je u zgradama – kaže Kaniški koji smatra da bi se odnos prema takvim tradicionalnim i starim zanatima trebao promijeniti, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini.

– Jako je teško i čini mi se da Grad dovoljno ne podržava obrtnike, iako bi mu možda bilo u interesu da pokaže to što ima jer to su obrti kakvih nema svugdje – smatra ovaj knjigoveža sa 28 godina rada iza sebe.

Priznaje da kada vidi knjigu prvo što na njoj prouči je – uvez.

– To je profesionalna deformacija – kroz smijeh kaže Kaniški i pojašnjava kako za uvezivanje neke stare knjige katkada može biti potrebno i nekoliko dana, što ovisi o starosti i stanju knjige. Vladimir Kaniški smatra da danas mnogi olako zaboravljaju koja je vrijednost knjiga i podsjeća da ono što je na papiru zauvijek ostaje.

– Papir ne laže i na njemu je, Štef uvijek Štef – slikovit je Kaniški.

Mari još jedino crkva

Kaže da očuvanju knjižne baštine pažnju pridaje još jedino crkva.

– Mnogi uopće ni ne znaju što je to knjigovežnica, a studenti se s tim pojmom susretnu tek kada idu uvesti diplomski rad – razočaran je Kaniški današnjim odnosom prema ovom starom zanatu.

Zato planira u svojoj radioni otvoriti muzej.

– Nastaviti s tim nema tko, a ne želim da ovo strojevi završe na starom željezu – zaključio je Kaniški.