U blokadi sam već deset godina. Ne samo da nisam napravila dug: nisam ni jamčila za njega niti sam imala neplaćene račune. Ovršena sam, i to sam teškom mukom doznala nakon što je moj bivši poslodavac zloupotrijebio moje dokumente i uvukao me u kreditni odnos s austrijskim leasingom – posve je rezignirana 38-godišnja Katarina Mikšić, konobarica iz Klinča Sela koja je, kaže, klasična žrtva krađe identiteta.

Priča joj je uistinu nevjerojatna: iz zagrebačkog odvjetničkog ureda Hačić&Kallay dobila je 2007. prijedlog za ovrhu na iznos od 20.124,91 eura za potraživanje Hypo Steiermark Kraftfahrzeug und Maschinenleasinga sa sjedištem u Grazu. Mislila je da je neka zabuna, s njima nikad nije imala posla. 

– Nazvala sam ih, ali nisu mi željeli dati nikakvu informaciju o tome, a kako se ništa dalje nije događalo, jednostavno sam zaključila da su sigurno i oni shvatili da je to neka druga osoba s mojim imenom. Sve dok se nisam ponovo zaposlila 2008. Tada mi je odmah blokiran račun – priča K. Mikšić koja je tada shvatila da je ovrha stvarna i krenula istraživati što je posrijedi. Ponovno zove odvjetnički ured, ali preko tajnice ne doznaje ništa, tek preko neke odvjetnice uspijeva saznati ime dužnika leasinga. Shvaća da je to Nikola M., vlasnik restorana u Udbini, uz staru cestu, u kojem je radila sezonski još 1999.

– Preko prijateljica iz Samobora radila sam prvo na crno tijekom ljeta, a onda me prijavio od 1. prosinca 1998. do 30. travnja 1999. Dala sam mu dokumente da obavi prijavu i prijavu boravišta jer smo bile smještene preko vlasnika i vjerojatno je dokumente tada zloporabio. Tada sam se prezivala Canjuga i ovrha mi je došla na djevojačko prezime – objašnjava K. Mikšić koja s 18-mjesečnim sinom i suprugom živi u Klinča Selima. Pokušala je tada doći do bivšeg gazde i njegove adrese, ali ni na jedan telefon koji je bio prijavljen na to ime nije se nitko javljao, a ona nije imala novca platiti odvjetnika pa je zatražila besplatnu pravnu pomoć.

– Otišla sam u Zagreb, u odvjetničku komoru, ali su me otpisali čim su vidjeli o čemu je riječ. Rekli su da se ne bi htjeli miješati. Htjela sam prijaviti i policiji, ali dali su mi informaciju da prvo moram dobiti sudsku presudu, pa ga tek onda mogu prijaviti za krađu identiteta i prijevaru – priča K. Mikšić dok pokazuje dokumentaciju o slučaju: radnu knjižicu u kojoj se vidi prijava za rad u restoranu kod Nikole M., ovršni prijedlog odvjetničkog društva, izvadak iz Fine… Iznos duga je, kaže, sigurno jako narastao, ali dugo već nije bila na Fini, a samo trošak odvjetničkog društva za slanje ovršnog prijedloga iznosi 5000 kuna. U međuvremenu plaća ovrhe kad god se zaposli; na zadnjem poslu koji je radila u kafiću imala je plaću 2500 kuna, a nakon ovrhe ostajalo bi joj 1500 na zaštićenom računu.

– Imamo dobre suprugove roditelje pa nam pomažu. Prije nekoliko tjedana umrla je moja mama i sad strahujem da će, kad naslijedim svoj dio kuće, ovrha sjesti i na nju pa bi i moje sestre mogle izgubiti svoju imovinu i završiti na cesti, i to zbog prijevare mojeg bivšeg poslodavca. To je strašno! – očajna je Katarina M. koja se kani odreći nasljedstva u korist sestara jer ovrha glasi na cijelu imovinu, pokretnu i nepokretnu.

– Ne želim da moje dijete naslijedi tuđe dugove! – kaže. Dobra je vijest što su joj u socijalnoj skrbi obećali pomoći da dođe do odvjetnika koji bi preuzeo slučaj. Po forumima na internetu vidjela je da njezin slučaj nije usamljen, isti je ovrhovoditelj iz Graza umiješan, kaže, u niz sličnih scenarija.