Prvo Vladino izvješće o mjerama za smanjenje prekomjernog deficita od ulaska Hrvatske u tu proceduru (PPD) prošlo je bez zahtjeva za dodatnim mjerama. Europska komisija zadovoljila se očekivanim ispunjenjem ciljanog ukupnog salda (s prijenosom mirovinske štednje) za 2014. i "donekle" većim ukupnim deficitom od ciljanoga za 2015. Nije cjepidlačila ni oko strukturnog deficita (bez jednokratnih stavki) koji će i ove i iduće godine zaostajati za zahtjevima EK danih kroz preporuke u sklopu PPD-a, kao ni oko procjene razine javnoga duga.

Ipak, na popravni će drugi put ove godine – proračun. Ministar Boris Lalovac drugi ovogodišnji rebalans planira za rujan ili listopad. To se, kaže, mora zbog plana da se HZZO iz riznice izdvoji već najesen, a on će vjerojatno biti potreban i zbog poplava. Doduše, u aktualne planove nije ugrađen ni travanjski set mjera Vlade za sužavanje deficita, a kao još jedan razlog za rebalans već se ozbiljno nametnuo i podbačaj PDV-a.To svakako predstavlja i neizvjesnost u pogledu ostvarenja zacrtanog deficita, no kad je posrijedi javni dug, teško da se može govoriti o neizvjesnosti. On je već s nedavnim plasmanom državnih obveznica zapravo dosegnuo razinu predviđenu za kraj ove godine (72 posto BDP-a), a do kraja godine posve je izvjesno da će još porasti, i to ne samo zbog nove metodologije koja će mu pribrojiti i državna jamstva.

Potencijalne obveze države procjenjuju se na oko 11 posto BDP-a po jamstvima, a kad se tome pribroji HBOR sežu oko 17 posto. Upravo neodrživost, odnosno brzorastući javni dug s razlogom je prilično detaljno obrađen i u nedavnom Komisijinu izvješću o makroekonomskim neravnotežama Hrvatske, a jedan od rizika koji se s tim u vezi ističe su nerestrukturirana i visoko zadužena državna poduzeća. Slaba državna poduzeća nepovoljno će utjecati na javne financije", izrijekom navode analitičari Europske komisije, podsjećajući na to da su njihove obveze i proteklih godina katkad prelazile u državnu bilancu i tako pridonosile rastu deficita i zaduženosti. 

Upitna održivost
U prilog tezi o političkoj relevantnosti visoke razine duga državnih poduzeća u analizi EK ističe se kako je dug prezaduženih državnih poduzeća (s dugom većim od 9 EBITDA) već prije godinu dana premašivao sedam milijardi eura, a u tim državnim poduzećima zaposleno je 37.000 osoba. Tu je, kažu, riječ o kvantificiranju prvog reda potencijalnih fiskalnih obveza koje proizlaze za državu iz njezina  vlasništva. U nedostatku ozbiljnijih napora za restrukturiranje poduzeća u željezničkom i sektoru cestovne infrastrukture, koja su i glavni primatelji državnih jamstava, rizik od povećanja duga i dalje je znatan, podcrtavaju u Komisiji.
 

Taj rizik, pak, samo dodatno potencira činjenica da se u korporativnom sektoru (za razliku od kućanstava, ali i drugih usporedivih zemalja) u nas posljednjih godina zapravo ne događa proces razduživanja, i to ponajprije zahvaljujući državnim poduzećima kojima je Vlada Zorana Milanovića namijenila ulogu investicijskih zamašnjaka i motora rasta. Prema analizi Europske komisije, stanje kredita korporativnom sektoru lani je potkraj trećeg kvartala sugeriralo pad za četiri posto u odnosu na godinu prije, no iza te brojke "skrivaju se različiti trendovi za privatna društva i državna poduzeća". Obujam kredita privatnim društvima smanjen je devet posto u usporedbi s prethodnom godinom, a bankovni krediti državnim poduzećima povećani su 10 posto, naglašava se u analizi. Vezano uz raspodjelu duga korporativnoga sektora indikativnim se ističe i da hrvatska državna poduzeća predstavljaju 13 posto dobiti korporativnog sektora, ali apsorbiraju 23 posto kredita tom sektoru.

Sklonost banaka kreditiranju državnih tvrtki u Komisiji objašnjavaju slabom potražnjom privatnog sektora, ali i time što banke "mogu smatrati da državna poduzeća (posebice uz državna jamstva) predstavljaju niži kreditni rizik od ostalih nefinancijskih korporacija". No, takva kreditna politika ne potiče potrebno restrukturiranje, naročito državnih poduzeća s upitnom održivosti. Usto, postoji rizik da poduzeća u privatnom vlasništvu, posebice novija i inovativnija društva, neće moći pridonijeti hrvatskom oporavku jer će biti u lošijem kreditnom položaju jer je visoka razina korporativnog duga koncentrirana u nekoliko neprofitabilnih sektora i poduzeća u državnom vlasništvu. 

Rast rizika
Rezultat takvih kretanja pogoršanje je parametara zaduženosti (u odnosu na kapital, imovinu, profitabilnost) i rast rizika vezanih uz sivu zonu, odnosno uvjetne obveze države. Podsjetimo, samo na temelju restrukturiranja brodogradnje država je morala preuzeti dugove od 6,6 milijardi kuna ili oko 2 posto BDP-a, plus osiguranje servisiranja kredita koji danas opterećuju rashodnu stranu proračuna. Ne čudi stoga što ministar Lalovac kaže da su mu najveći problem autoceste, odnosno monetizacija.