Hrvatske tvrtke u prosjeku su prezadužene, a uteg duga sužava im manevarski prostor za investicije u budućnosti. S obzirom da tvrtke krizu nisu u značajnoj mjeri iskoristile za jače razduživanje, prezaduženost bi mogla biti kočnica oporavku ekonomije u srednjem roku, upozorava Hrvatska narodna banka u novom Biltenu. Krajem 2014. nekonsolidirani dug tvrtki iznosio je 100 posto vrijednosti hrvatskog BDP-a. Iako je trećina tog duga u središnjoj banci ocijenjena prekomjernom, tijekom krize nije došlo do očekivanog razduživanja.

Štoviše, od 2008. do 2014. dug (u odnosu na BDP) skočio je za gotovo 19 postotnih bodova, s time da se zaduženost povećala kod prezaduženih poduzeća i kod onih bez prekomjernog duga, pa su investicije potonule. Kod prezaduženih tvrtki investicije su se prepolovile (-46 posto), dok su za trećinu pale kod ostalih tvrtki. "Nepovoljan utjecaj prekomjerne zaduženosti na investicije posebno je bio izražen kod izvoznika, privatnih poduzeća i tvrtki u domaćem vlasništvu", podcrtava HNB. Izvoznici su osjetljiviji na dug jer su izloženi jačoj konkurenciji pa u uvjetima rasta duga ne mogu financirati veći teret otplata kroz povećanje cijena svojih proizvoda, već su prisiljeni rezati investicije.

Jedine koje ne zaustavljaju ulaganja su tvrtke u stranom vlasništvu, jer se financiraju velikim dijelom upravo kod vlasnika, a ono često ne ovisi poslovanju poduzeća u Hrvatskoj već poslovnoj strategiji matice i investicijskim odluka koje se donose na razini grupacije. Treba imati na umu da je dug poduzeća djelomično i posljedica strukture ekonomije. Zbog orijentiranosti turizmu, hotelijerske tvrtke te građevinarstvo kao prateća djelatnost imaju visok udio imovine, ali i duga. "Velik udio duga poduzeća, čak desetina, odnosi se na domaće hotele", kaže viceguverner Vedran Šošić. Po tome je Hrvatska apsolutni rekorder u Europi, iako je turizam značajna grana i u drugim zemljama.

"Kod nas tvrtke imaju visok udio materijalne imovine, puno se ulaže u nekretnine. U većini zemalja EU alternativa je najam nekretnina, možda je to smjer koji bi trebalo više razvijati u Hrvatskoj", dodaje. Osim uređenja tržišta najma, od kojeg bi profitirali svi, uključujući i državni proračun, na taj način bi se tvrtkama oslobodio kapital za investicije u razvoj koji je sada blokiran u nekretninama. U usporedbi s Europom, u većini sektora domaće tvrtke relativno su više zadužene nego njihovi konkurenti iz novih država članica EU, a posebno se oslanjanju na kreditiranje banaka i drugih financijskih institucija. To posebno vrijedi u slučaju poljoprivrede i rudarstva, građevinarstva, te stručnih i tehničkih djelatnosti (holding kompanije) gdje domaće tvrtke prednjače u financiranju kod banaka, prije nego iz vlastitog kapitala.

Kad je u pitanju transport, skladištenje i veze te hotelijerstvo manji je udio kredita u financiranju u odnosu na prosjek EU. Vrijedi primijetiti da se tvrtke manje oslanjaju na ostale izvore financiranja od EU prosjeka uz iznimku trgovine, energetike i vodoopskrbe. Prvi izbor za građevinare i hotelijere pritom je vlastiti kapital i zajmovi banaka, dok se trgovci koriste odgođenim rokom plaćanja prema dobavljačima. Šošić naglašava da se prema posljednjim brojkama ukupna zaduženost tvrtki smanjila na 72,4 posto BDP-a u prvom tromjesečju i to kao posljedica razduživanja u inozemstvu, ali većim dijelom zahvaljujući zamjeni duga kapitalom.

"No, primjetan je i značajan rast profitabilnosti domaćih tvrtki koja se u 2015. gotovo vratila na pretkrizne razine od 13 posto", ističe Šošić.  Dobit je porasla više od 100 posto, a kapital i rezerve za gotovo 9 posto. Prihodi od prodaje u inozemstvu za 10 posto, dobit prije poreza, kamata i amortizacije (EBITDA) nefinancijskih tvrtki prošle godine uvećana je za oko 6 posto, a neto dobit za oko 30 posto. S obzirom na profitabilnost i oslanjanje na vlastito financiranje, kombinaciju koja neutralizira ranjivosti prema tržišnim oscilacijama, domaći prerađivači su malo iznad prosjeka prerađivačke industrije u Europi.

Bolje su rangirani od konkurenata iz Grčke, Italije, Francuske, Latvije, Nizozemske, Njemačke, Belgije i Portugala, ali slabije od većine zemalja 'Nove Europe', Poljske, Češke, Slovačke, Estonije, Mađarske i Slovenije. Građevinari imaju nešto bolji pokazatelj vlastitog financiranja od prosjeka Unije, dok su po profitabilnosti gotovo izjednačeni s europskim tvrtkama. Najmanje ranjive domaće tvrtke su one koje se bave transportom, skladištenjem i vezama budući da su najprofitabilnije, a ujedno zadužene niže od prosjeka EU.  

Dobri rezultati poslovanja omogućuju nastavak razduživanja kod domaćih i stranih banaka. Zaduženost godišnjoj razini je pala gotovo za dva postotna boda kod domaćih banaka te tri boda kod inozemnih kreditora. U Hrvatskoj u razduživanju prednjače građevinari, dok se ostali sektori fokusiraju na smanjenje inozemnog duga, posebno trgovački lanci, farmaceutska industrija i brodogradnja. U HNB-u očekuju da će u narednom razdoblju jačati trend kapitaliziranosti tvrtki, i to prvenstveno iz ostvarene dobiti. Uzlaznom bi putanjom mogla i potražnja za investicijskim kreditima, kojoj vjetar u leđa daju povijesno niske kamatne stope na dugoročne kredite od pet posto prosječno, kao i one kratkoročne čija se prosječna godišnja cijena približila četiri posto.