Uz svesrdnu pomoć države stambena štednja u Hrvatskoj odlazi u povijest. Takav kraj izgledan je nakon što je ministar Slavko Linić vrlo jasno poručio da pod škare dolaze poticaji za stambenu štednju. Bez njih nema isplativosti, pa je za očekivati gašenje štedionica u vrlo bliskoj budućnosti.

U štedionicama smatraju da će ukidanje poticaja oštetiti 750.000 građana koji izdvajaju za stambenu štednju te da će pomesti štedionice s tržišta, što će srušiti BDP za 0,17 postotnih bodova, a proračun će izgubiti tri puta više nego što će uštedjeti. U drugom valu udar će prouzočiti rast nezaposlenosti u građevinskom sektoru, pad prometa nekretnina, nestajanje kredita s fiksnom kamatnom stopom i gubitke za proračun.Premda je proračunska rupa koja će na kraju godine dosegnuti oko 16 milijardi kuna racionalan razlog za kresanje svih nepotrebnih rashoda, u gašenju stambene štednje nema aposlutno ništa racionalno. Od 1998. do danas država je isplatila oko dvije milijarde kuna poticaja, a nakon višekratnih rezanja poticaji su pali na 110 milijuna kuna godišnje.

"Mora se rezati jer nema prihoda. Stambene štedionice nemaju svrhu, ne grade se stanovi, oni koji štede podižu kamatu i štednju, dobivaju poticaje od države, a ne grade stanove, ne kupuju stanove i nema efekta", rekao je ministar financija Slavko Linić obrazlažući odluku države da od 2014. u potpunosti ukine poticaje. Ni u Vladi, međutim, o tom pitanju nema suglasja. Ministrica socijalne politike Milanka Opačić rekla je kako o spornom potezu Vlada još nije raspravljala. 

Rješenje iz ladice
Suočene s nepokolebljivošću, u štedionicama su izvukli tešku artiljeriju argumenata. Na glavni da ne odobravaju dovoljno stambenih kredita podsjećaju da su samo u pet posljednjih godina odobrili 5,6 milijardi kuna, uz napomenu da im je u početku bilo zabranjeno plasirati kredite za međufinanciranje. U posljednjih šest godina pet štedionica odobrilo je 5,6 milijardi kuna stambenih kredita. Samo u 2013. plasirale su 23 posto svih novih stambenih kredita, a stambene kredite ove godine odobravale su isključivo štedionice, dok su u bankama u padu.

Ukidanje poticaja u ladici spremno čeka već dugo. Početkom siječnja, kad je Vlada najavila smanjivanje poticaja sa 15 na 10 posto, odnosno na najviše 500 kuna godišnje, Poslovni dnevnik objavio je dopise Ministarstva financija stambenim štedionicama da država planira u 2014. poticaje srezati na pet posto i potom ih godinu kasnije ukinuti. Cijelu 2013. godinu štedionice su dobile za konsolidaciju i to je bilo razdoblje da nađu rješenje za nastavak poslovanja ili da posegnu za spajanjima. Uz taj zahtjev, štedionicama je ubrzo stigao i nalog da o planovima šute. "Zasad ne bismo nigdje spominjali smanjenje na pet posto ili potpuno ukidanje u 2014.", pisalo je Ministarstvo, uz napomenu da je šutnja svima u interesu! Očekivano, otad su dvije strane bile u tihom ratu, čiji je rezultat ukidanje poticaja već od Nove godine.Najnažniji argument štedionica je analiza Instituta za javne financije (IJF), koju su radili nezavisni analitičari.

Dokument je naručilo Ministarstvo financija kako bi naknadno opravdalo odluku, no analiza je pokazala dijametralno suprotno: stambena štednja donosi višestruke koristi za ekonomiju, a sustav stvara povrat u proračun znatno veći od danih poticaja. Svaka kuna iz proračuna u razdoblju od 1998. do 2012. donijela je gospodarstvu 1,99 kuna dodane vrijednosti, a zahvaljujući razdoblju intenziviranja kreditne ekspanzije od 2006. do danas dodana vrijednost iznosila je 2,69 kuna. "S protekom vremena, kumulacijom štednje i rastom kreditne aktivnosti raste isplativost sustava za državu, odnosno povećava se multiplikator učinaka na državni proračun i doprinos gospodarstvu", jedan je od zaključaka zbog kojih se nitko iz Ministarstva nije pojavio na javnom predstavljanju rezultata.

Upravljanje poticajima
Prosječni je klijent stambene štedionice "mali štediša", mlađa, bolje obrazovana osoba s plaćom između 600 i 800 kuna većom plaćom od prosjeka. Godišnje uplaćuje 3800 kuna štednje ili 300 kuna mjesečno, a živi u lošijim uvjetima u odnosu na prosjek, pa kredit najčešće podiže za adaptaciju kuće ili stana, i to obično u iznosu manjem od 30.000 eura. "U raspravama treba li 'debeloj gusci vrat mazat' poticajima potpuno se zaboravlja transgeneracijska štednja da neke obitelji štede nekoliko ciklusa dok se ne podigne kredit", kaže ekonomist Velimir Šonje, koji smatra da je država u proteklih desetak godina sustavu stambene štednje redovno bacala klipove pod noge.

Kritike da oni koji štede, a ne podižu kredit zloupotrebljavaju sustav, smatra deplasiranim. "Pasivni štediše održavaju sustav kojeg nema bez državnih poticaja", smatra Šonje.Dok ministar financija stambenu štednju tretira kao "spaljivanje novca", u IJF-u su pobrojali koristi za državu na tri ključna fronta: poslovanjem stambenih štedionica, kreditiranjem i isplatom dospjele štednje klijentima koji ne podižu kredite. U proračun se slijevaju direktne uplate po osnovi poreza na dobit, dohodak, PDV-a, različitih doprinosa i davanja. Odobre li kredit, ovisno o namjeni, iz svakog plasmana u državnu blagajnu uplaćuje se PDV ili porez na promet nekretnina. Naposlijetku, ne podigne li klijent kredit, država opet ima koristi jer polovica građana ušteđevinu namjenski troši na poboljšanje kvalitete stanovanja, pa isplate opet slijevaju PDV u proračun.Lista neizravnih učinaka još je dulja i uključuje stvaranje radnih mjesta, smanjenje sive ekonomije putem kontroliranoga namjenskog kreditiranja, snižavanje stope loših kredita, poticanje rasta kroz stambenu izgradnju, poboljšavanje neefikasnog tržišta nekretnina te bolju energetsku učinkovitost.

Pozitivan doprinos ide tako daleko da se može govoriti i o boljem zdravstvenom stanju stanovništva koje živi u sve kvalitetnijem životnom prostoru, boljoj socijalnoj stabilnosti i pravednijoj raspodjeli dohotka i imovine te razvoju financijske pismenosti i smanjenja ovisnosti pojedinca o državi.Analiza je detektirala i nedostatke, pa predlaže aktivno upravljanje poticajima. S jedne strane, uz uvođenje nove ponude, stimuliranje namjenskog trošenja štednje uvođenjem dodatnih poticaja za one koji podižu stambeni kredit ili štede na dulji rok, čime bi se potaknulo kreditiranje koje donosi veći povrat u proračun. S druge strane, pak, trebalo bi dodatno stimulirati štedionice snižavanjem regulatornog troška kroz premije osiguranja koju plaćaju Državnoj agenciji za osiguranje depozita, što plaćaju identično kao i banke, premda imaju zanemariv postotak loših kredita. Dok je u bankama 6,2 posto loših stambenih kredita, u štedionicama je taj postotak bio 0,9 posto na kraju prošle godine.

Negativni efekt
U Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) upozoravaju na to da Ministarstvo "apsolutno ne razumije sustav". "Štedionice ne mogu i nigdje ne funkcioniranu bez državnih poticaja, a istodobno se ostavljaju sva postojeća ograničenja vezana uz namjene kredita, ulaganja viška neutrošenih sredstava", kaže direktor HUB-a Zoran Bohaček. Dok Ministarstvo spominje isključivo kupnju stanova, istodobno zaboravlja činjenicu da je postojeći stambeni fond neadekvatan, neodržavan, energetski neučinkovit i da sustav stambene štednje u svim zemljama koje ga imaju služi da pojedinac uz vlastitu štednju i manje zaduženje po fiksnim uvjetima pokuša riješiti stambeni problem, ističe Bohaček.

Član Uprave Wüstenrot stambene štedionice Ivan Ostojić, inače uz Raiffeisenovu jedine štedionice koja iza sebe nema bankovnu grupaciju, kaže da će odlukom proračun izgubiti tri puta više poreznih prihoda nego je trošak za poticaje. "Negativni godišnji efekt na proračun bit će od 300 do 350 milijuna kuna, a buduća proračunska ušteda, tek 2016., oko 110 milijuna kuna", ističe Ostojić."Stambene štednje nema bez poticaja, a ona je generator stabilnosti srednjeg sloja. Možemo se pitati kako bi danas izgledao sustav da su ljudi na početku kreditnoga ciklusa uzimali kredite bez valutne klauzule i uz fiksnu kamatnu stopu kao u štedionicama?", pita se Šonje.Pet stambenih štedionica ima 7,2 milijarde kuna aktive, što je manje od dva posto ukupne imovine svih financijskih institucija. To je možda razlog zašto se nigdje ne može čuti Hrvatska narodna banka, koja smatra da su poticaji stvar Ministarstva financija, premda će to značiti nestanak pet financijskih institucija.

Pitanje svih pitanja u ovoj priči svodi se na to kome je nestanak stambenih štedionica u interesu. Proračunu očito nije, ako se računaju (in)direktne uplate i gubitak, HNB će imati nešto manje, no ne pretjerano manje posla s nadzorom, dok bi bez posla mogla ostati većina zaposlenih u štedionicama. Najveću štetu pretrpjet će klijenti jer će s tržišta nestati stambeni krediti bez valutne klauzule i uz fiksnu kamatu, koji se jedino tamo mogu ugovoriti. Takav razvoj događaja odgovara jedino banakama, koje su dosad tvrdile da ne mogu davati dugoročne kredite bez promjenjive kamate i valutne klauzule. Istina je da na njima dugoročno mogu znatno više zaraditi, a na klijentima je u tom slučaju rizik puno veći. Tako će umjesto jačanja konkurencije i nižih cijena kredita za klijente ministar Linić posljednjim potezom samo ojačati moć banaka, o čijoj dobroj volji u financiranju proračunskog bezdana ionako previše ovisi.