Nakon pokazatelja o padu gospodarske aktivnosti, podaci o tržištu rada djeluju utješno, ali to se u dobroj mjeri može zahvaliti raznim privremenim mjerama i potporama vlada EU, u nedavnom je osvrtu istaknuo jedan analitičar ING Thinka. To se u prvom redu odnosilo na stanje zaposlenosti i nezaposlenosti, ali i podaci o plaćama sugeriraju utjecaj “prigušivača”.

Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku o plaćama u Hrvatskoj, u pravnim osobama prosječna isplaćena neto plaća u lipnju iznosila je 6774 kune, prosječna bruto bila je 9247, a medijalne neto i bruto u lipnju su iznosile 5751 odnosno 7500 kuna.

Prosječne plaće (i neto i bruto) bilježe porast i u odnosu na mjesec prije (1,8 i 2 posto) i na godišnjoj razini (nešto ispod tri posto). Promatra li se vrijeme od izbijanja pandemije, prosječna je neto plaća u lipnju bila 15-ak kuna niža nego u veljači, prosječna bruto pala je za 30 kuna, dok je medijalna plaća porasla za 50-ak kuna.

Rast broja plaćenih radnih sati

Popuštanje mjera uvedenih protiv širenja pandemije Covid-19 pridonijelo je povećanju broja plaćenih sati rada, a to je utjecalo i na lipanjski porast prosječnih plaća u pravnim osobama, objašnjavaju u DZS-u.

Od djelatnosti izdvajaju primjer onih u pružanju smještaja te pripreme i usluživanja hrane s porastom neto plaće za 5,3 posto, što je, kažu, očekivano jer je od veljače do svibnja 2020. u tom području ostvaren najveći pad prosječnih isplaćenih neto plaća.

Međutim, podaci državnih statističara pokazuju da su u posljednja dva mjeseca istodobno uvelike “presušile” isplate takozvanih neoporezivih primitaka. Točnije, prilično su rijetke tvrtke koje su ih isplaćivale u ta dva mjeseca, a i u onima koje jesu, iznosi su u prosjeku bili znatno manji nego u prva četiri mjeseca.

Primjerice, oni zaposleni kojima su poslodavci isplatili neoporezive primitke, u svibnju su dobili u prosjeku 518, a u lipnju 597 kuna, dok se u prva četiri mjeseca taj prosjek kretao od prosječnih 1091 do 850 kuna prosječno.

No, ne primaju svi zaposleni primjerice regrese, božićne, naknade troškova prehrane i smještaja i slično, a koliki je udio takvih bio u ukupnom broju zaposlenih koji su primili plaće, dovoljno govori podatak da su neoporezivi primici u odnosu na sve primatelje plaća (i one koji su primili neki oblik neoporezivog primitka i oni koji nisu) u svibnju iznosili prosječno svega šest kuna, a u lipnju sedam.

Usporedbe radi, u prva četiri mjeseca taj se prosjek kretao od 307 do 379 kuna po zaposlenom.

“Budući da se prosječna plaća odnosi na sve one koji su primili plaću korisno je iskazivati i neoporezive primitke po broju zaposlenih koji su primili plaću jer taj podatak i prosječna neto plaća čine prosječnu neto plaću s neoporezivim primicima”, objašnjavaju u DZS-u.

Drukčija slika

U svakom slučaju, taj zbroj daje ponešto drukčiju sliku kretanja ukupnih prosječnih primitaka zaposlenih nego što sugeriraju samo podaci o prosječnim plaćama.

A premda na prosječne iznose neoporezivih primitaka u nekom mjesecu mogu utjecati npr. i oni za otpremnine, recentne brojke, čini se, ipak se u nemaloj mjeri mogu pripisati trenutnoj situaciji vezano uz korona-krizu.

U strukturi isplata neoporezivih primitaka u lipnju, primjerice, najveći dio poslodavci su isplaćivali kao novčane nagrade za radne rezultate, regrese te za troškove prehrane kroz paušalne naknade.