Slučaj Franak i tužba Saveza udruga Potrošač protiv osam banaka u fazi je zatišja. Uskoro se očekuje drugostupanjska presuda, pa zatišje neće trajati još dugo.

Ono je, doduše, i sada samo medijsko jer se pravnici u gospodarstvu i ovih dana bave tom pričom kao zasad jedinim primjerom tzv. udružne tužbe u nas. Među temama njihova 52. susreta koji se upravo održava u Opatiji je, naime, i zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača. O tome će govoriti profesorica sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandra Maganić, s kojom smo razgovrali uoči opatijskog izlaganja. 

U kolektivnoj pravnoj zaštiti, prema opaskama vaše struke, još je mnogo pravno-procesnih rupa?
Mehanizmi kolektivne zaštite potrošača na europskoj sceni danas su vrlo raznovrsni. Hrvatska se odlučila za udružnu tužbu koja je instrument apstraktne i posredne zaštite potrošača. Postupak se može pokrenuti i kad do konkretne povrede nije došlo. Svrha te pravne zaštite nije kompenzacija oštećenika već utvrđenje protupravnog postupanja tuženika, nalog za prekid takvog postupanja uz eventualno otklanjanje štetnih posljedica. Teškoće u primjeni moguće su jer je riječ o novom procesnopravnom institutu o kojem se sudska praksa još nije imala prilike izjašnjavati. Teškoće mogu nastati i zbog nesuglasnih rješenja različitih pravnih propisa. Neki termini nisu dovoljno precizni i mogu izazvati dvojbe u praksi.  

Kolektivni interesi ne mogu biti tek zbroj individualnih, kažete. Kad pojedinačni prerasta u nadinteres?
Čak ni u procesnopravnoj teoriji ne postoji suglasnost autora o tome što su to kolektivni interesi i kako ih definirati. Ipak, svi se slažu da kolektivni interesi nisu zbroj individualnih. Koji bi bili mehanizmi transformacije individualnog interesa u kolektivni teško je reći. No, u slučajevima kad se ne štiti samo pojedinac, već i društvo ili društvene vrijednosti, radilo bi se o kolektivnom interesu. Do takvih pojava može doći ako se, primjerice, na tržište plasiraju proizvodi koji ugrožavaju život i zdravlje građana. Nije, dakle, riječ samo o individualnom interesu oštećenog građanina, već i o potrebi da se ljudski život i zdravlje kao najvažnije društvene vrijednosti zaštite.   

Je li tužba u slučaju Franak za vas upitna u smislu statusa kolektivnog interesa?
Bilo bi nekorektno s moje strane izjašnjavati se o presudi u slučaju Franak, jer je riječ o nepravomoćnoj presudi. Pokušavam iznijeti objektivne sudove. Ta je tužba nedvojbeno zaslužna za veliku promociju kolektivne pravne zaštite u Hrvatskoj. Pokušamo li objektivizirati zbivanja u tom slučaju, isključivo pravno promatrano vrijedi pravilo pacta sunt servanda – ugovori se trebaju poštivati. S druge strane, ugovorne strane bi trebale biti ravnopravne, svoju premoć na tržištu jedna strana ne bi smjela realizirati na štetu slabije. Ključno je u tom slučaju jesu li banke postupale protupravno – jesu li imale više informacija od građana, jesu li korektno informirale građane ili ne, jesu li se koristile pozicijom za stjecanje nepripadne koristi. 

One ističu da su se građani zaduživali pod različitim uvjetima birajući u spektru ponude.
Pitate li građanina sa stambenim kreditom vezanim uz CHF i promjenjivu kamatnu stopu je li riječ samo o njegovu individualnom interesu, on će vam odgovoriti da nije jer poznaje još mnoge druge koji su u sličnoj poziciji. Pitate li predstavnike banaka je li u slučaju Franak riječ o zaštiti kolektivnih interesa, reći će da nije riječ o tome. No, htjeli mi to priznati ili ne, u Hrvatskoj navodno više od 100.000 građana koristi te stambene kredite, nezaposlenost raste, proizvodnja stagnira, računi građana su blokirani, tako da je slučaj Franak ozbiljno društveno pitanje. U ovom se slučaju štiti financijska egzistencija građana. Možda nije riječ o proklamiranom kolektivnom cilju, ali s obzirom na njegovu društvenu vrijednost, on bi to trebao biti.  

U nalogu za otklanjanje štetnih posljedica u prvostupanjskoj se presudi, prema mnogima, otišlo predaleko?
Udružna tužba je prema definiciji apstraktna. Njezina pravozaštitna funkcija svodi se samo na deklaraciju (utvrđenje) povrede i nalog da se nešto trpi ili učini (naloži prekid protupravnog postupanja i zabrani to postupanje ubuduće), ali ne i da se naknadi šteta prouzročena svakom potrošaču ponaosob. Zapravo, takva bi pravna konstrukcija iziskivala da potrošač svoj individualni zahtjev za štetu realizira tek naknadno u posebnoj individualnoj parnici koju je pokrenuo, pri čemu bi se mogao pozivati na sadržaj odluke u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koja mu ide u prilog. određenu dvojbu u pravnu čistoću toga koncepta unosi mogući zahtjev sudu da eventualno poduzme mjere za otklanjanje štetnih posljedica. Naime, reakcija suda u tom smislu pretpostavljala bi da je tužitelj odredio tužbeni zahtjev u pogledu načina (mjera) kojima se te štetne posljedice trebaju otkloniti. To bi impliciralo stav da bi sud mogao štetne posljedice otklanjati samo mjerama koje je tužitelj odredio u tužbenom zahtjevu. 

Više vaših kolega kaže da ne bi bili u koži Visokog trgovačkog suda kad bude donosio tu presudu. Zašto?
Neovisno o tome kakvu će odluku donijeti VTS u povodu žalbi koje su banke izjavile, to je pionirski posao i prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Ovo je prva odluka u postupku kolektivne zaštite potrošača ne samo u Hrvatskoj, već i u široj regiji. Nađete li se pred zadatkom u kojem ne možete odluku donijeti pozivajući se na sudsku praksu jer je nema, a pravna pravila se mogu tumačiti na različite načine, ne možete biti sigurni u daljnji tijek događaja. Tek kad VTS bude odlučivao o toj odluci, znat ćete je li vaše tumačenje bilo pravilno ili ne. VTS će pak u obrazloženju svoje odluke morati objasniti zašto smatra da je nešto nepravilno ili nezakonito. Pritom se opet kao važna tema provlači i problem značaja mjera za otklanjanje štetnih posljedica. Kako će to pitanje prosuđivati VTS? 

Koliko su usporediva iskustva susjednih zemalja s tužbama zbog kredita u 'švicarcima'? 
Da, zanimljivo je kako se sličan problem pokušao riješiti na vrlo različite načine.  U Bosni i Hercegovini ZZP sadrži pravna pravila o individualnoj i kolektivnoj pravnoj zaštiti potrošača. Potrošači su tamo, dakle, mogli birati. Ipak, taj se problem realizira kroz više individualnih postupaka u okviru kojih još nijedan nije okončan pravomoćnom sudskom odlukom.    

A Srbija?  
U Srbiji su pravna pravila o kolektivnoj pravnoj zaštiti ukinuta kao protuustavna, uz obrazloženje da nije jasno u kojem se pravnom području takva zaštita pruža te da nije jasno određena legitimacija za njihovo pokretanje. Zaključno, smatralo se da takva pravna pravila ne omogućavaju pokretanje postupaka kolektivne pravne zaštite. Problemi koji se vezuju uz tužbe u vezi sa švicarskim frankom u Srbiji su se rješavali preporukama Srpske narodne banke BAN 001 i BAN 002 kojom je bankama preporučeno da izračunaju iznos kamate koji je preplaćen na osnovu primjene neodredivih elemenata kamatne stope. Od 31 banke 19 ih je prihvatilo preporuku. Građani su realizirali različite iznose, ovisno o okolnostima, bez jasne kalkulacije. Osim toga, u Srbiji je nedavno potvrđena prvostupanjska odluka kojom je utvrđeno da je unatoč tome što je promjenjiva kamata ugovorena kao takva, banka dužna tužiteljici isplatiti određeni iznos zbog neosnovanog obračuna kamate izmjenom marže. Riječ je dakle o prvoj pravomoćnoj odluci.

U praksi  ne manjka masovnih povreda potrošača manje vrijednosti,  kada  se pojedinačno ne isplati pokretati postupak. Zašto nema više  udružnih tužbi?
Jedan od razloga toem je izostanak inicijative osoba ovlaštenih za njihovo pokretanje. Treba razmisliti na koji bi se način mogla ostvariti bolja suradnja potrošača i tih ovlaštenih osoba, najčešće udruga. Zanimljivo bi bilo provesti istraživanje tko je od njih pokrenuo postupak kolektivne zaštite, jesu li postojali slučajevi u kojima je pokretanje postupaka bilo opravdano, ali je izostalo. Osim neaktivnosti ovlaštenika, mogući razlozi su i neznanje i nepostojanje svijesti o važnosti ovog procesnopravnog mehanizma. Zato je vrlo važno povezivanje potrošača koji su pretrpjeli ili bi mogli pretrpjeti istu vrstu povrede, kako bi u postupku kolektivne zaštite mogli ostvarivati svoja prava.

Niše: tržište kapitala, farmaceutika…

U kojim su područjima izgledni novi primjeri kolektivnih tužbi potrošača? 

Nijemci su područja u kojima je kolektivna pravna zaštita potrebna odredili kao ona u kojima postoje "provedbene slabosti prava". U skladu s tim, to su područja u kojima se kolektivna dobra stavljaju na raspolaganje, rasute štete, sigurnosti (od opasnog proizvoda), pošteno nadmetanje. Tome treba dodati suzbijanje diskriminacije, tržište kapitala. Čini se da bi područje kolektivne pravne zaštite trebalo obuhvatiti sve slučajeve u kojima oni koji su ugroženi ili su pretrpjeli povredu mogu sami pokrenuti postupak, ali su im izgledi za uspjeh u individualnoj parnici znatno smanjeni zbog moći koju u društvu uživaju njihovi protivnici; od velikih zagađivača okoliša do farmaceuta koji na tržište stavljaju nedovoljno ispitane lijekove.