Ne bude li novih obrata, gradovi i općine i dogodine će ostati pri sadašnjem sustavu komunalnih naknada. Iako je već osam mjeseci na snazi Zakon o lokalnim porezima, pa je toliko dugo poznato i da je za početak 2018. predviđeno da se one (zajedno s porezom na kuće za odmor i spomeničkom rentom) zamijene jednostavnim porezom na nekretnine, premijer Andrej Plenković ovih je dana, pomalo neočekivano, do daljnjega proglasio 'timeout'.

Je li premijerov uzmak baš "pobjeda civilnog društva", kako je ocijenio Davor Huić iz Udruge Lipa, ili je on ponajprije poraz politike kojim je premijer pokazao državničke slabosti? Izglednije je da je posrijedi ovo drugo, a i "pobjeda" aktivista mogla bi se pokazati Pirovom. Niti ima jamstva da možda i komunalne naknade, u cjelini gledano, dogodine neće ispasti  300-injak milijuna kuna veće nego danas (na toliko se procjenjivao efekt jednostavnog poreza) niti je općenito pitanje poreza na nekretnine a priori dvojba između smanjenja i povećanja ukupnog poreznog opterećenja.

Uza sve današnji sustav komunalnih naknada u smislu regresivnosti je nepovoljniji za siromašnije od vrijednosnog poreza na nekretnine, čije je uvođenje bilo planirano za 2020. Za Sandru Švaljek s Ekonomskog instituta, koja se u svom istraživačkom radu dosta bavila porezom na nekretnine, odgoda prvog koraka prema koncepcijskom zaokretu u oporezivanju nekretnina ima mnogo šire značenje. "Nije to tek neuspjeh za ministra financija. To je fijasko i s političkog i ekonomsko-političkog i prostorno-planerskog aspekta. Taj uzmak pokazuje koliko smo kao država u raznim područjima zapušteni", kaže. Hajka koju su osam mjeseci od donošenja Zakona o lokalnim porezima naglo probudile tehničke pripreme gradskih i općinskih vlasti za zaokret prema porezu na nekretnine, zasjenila je neka važnija i fiskalno krupnija pitanja koja se nameću odustajanjem.

Porez na nekretnine ili ne nije dvojba između smanjenja ili povećanja poreznog opterećenja koje je u Hrvatskoj nedvojbeno visoko. Švaljek je tako pomalo razočarana što se u javnim istupima o temi poreza na nekretnine ovih dana premalo postavljalo pitanje cjeline porezne reforme i prioriteta u pogledu smanjenja poreznog opterećenja. Drugim riječima, nameće se pitanje da li se odgodom ili odustajanjem od poreza na nekretnine zapravo zagovara zadržavanje poreza na rad na sadašnjim (visokim) razinama i uzima prostor za njegovo smanjivanje, iako bi u smislu konkurentnosti to bilo poželjno i potrebno. Slično se pitanje može postaviti i u kontekstu perspektive smanjenja stope PDV-a, koja je u okviru paketa porezne reforme bila predviđena u drugoj polovici mandata Vlade.

Uostalom, ni Europska komisija Hrvatskoj ne preporučuje iz zločestoće prelazak na sustav vrijednosnog poreza na nekretnine, podsjeća naša sugovornica. A u svom posljednjem izvješću za Hrvatsku EK je konstatirala kako će "jednostavni porez na nekretnine biti poboljšana verzija postojeće komunalne naknade i zamijenit će porez na kuće za odmor te spomeničku rentu". Ističući kako će izračun porezne osnovice biti isti kao za komunalnu naknadu, uz dodatak dvaju novih koeficijenata – za godinu izgradnje i stanja građevine – u EK su ocijenili kako prva faza priprema jedinica lokalne uprave "dobro napreduje jer je 96 posto jedinica lokalne uprave do studenoga 2016. provelo potrebnu evidenciju nekretnina".  

"Dobar napredak" brzo se pretvorio u zastoj, iako iz gradskih i lokalnih vlasti ovih dana poručuju kako će nastaviti s prikupljanjem podataka o nekretninama od građana, što je trebalo osigurati inicijalno točnu bazu podataka. Zasad se čini da to neće poslužiti za izračune u smislu poreza na nekretnine, ali kako ističu i u lokalnim vlastima i u Poreznoj upravi, ažurirani podaci neće im biti zgorega ni za efikasniju naplatu komunalnih naknada.  

Ono što je u cijeloj halabuci oko poreza na nekretnine nesporno je da se očito podcijenio komunikacijski faktor. Vlasništvo nad nekretninama odnosno porez na nekretnine, kako god se on zvao, praktično je jedini porez s kojim se građani suočavaju izravno, jer ga i dobivaju na kućne adrese. Tako ga očito i doživljavaju osobnije nego poreze koje 'ne vide'. No, koliko god u tom smislu i premijerovo pravdanje odgode nedovoljno iskomuniciranim promjenama i (ne)pripremljenošću javnosti i lokalnih jedinica nije posve bez osnova, to se ipak više čini alibijem.