U ožujku 2004. pisalo se o nekoliko istih problema kao i danas – o nerentabilnoj brodogradnji, izmjenama ovršnog zakona, ali i o obnovi Titovog broda Galeba, koji je već tada trunuo u riječkoj luci. Podsjećali smo i na tužnu sudbinu hotelskog kompleksa Haludovo, koji je “tri godine nakon prodaje još uvijek u ruševinama”. I danas je.

Bilo je tu pravih evergreena, recimo vijest da su “Kinezi zainteresirani da Rijeka zamijeni Hamburg”, kao što se nebrojeno puta prije i poslije toga euforično pisalo da će upravo ta luka postati kineska, malezijska ili čija već “vrata u Europu”.

O nekim se pak temama više uopće ne piše – recimo borbi PIF-ova s državom ili o bogatim iseljenicima koji će ulagati u Hrvatsku, kao što je te, 2004., bila popularna tema Grupa 100. Pratili smo tada bogatog iseljenika Steve Bubala koji nije uspio kupio kupiti gotovo ništa od onog što je naumio, iako je bio zainteresiran za velike kompanije kao što su PIK Belje i Croatia osiguranje. Kasnije je tvrdio da su političari od njega tražili mito, pa danas u okolici Biograda uzgaja mrkvu.

Vjesnik povjerili Hebrangu

Na naslovnici drugoj broja Poslovnog dnevnika, koji je izašao početkom ožujka 2004. stoji da je policija uhitila Novicu Petrača, osumnjičenog za otmicu sina generala Zagorca. Objavljena je i izjava Novičinog oca Hrvoja Petrača da je generalu Zagorcu pomagao u prikupljanju novca za otkupninu. Vijest s naslovnice je i “Hrvatska ušla u rang prezaduženih zemalja”, jer je “udio vanjskog duga skočio na 82 posto nacionalnog dohotka Hrvatske, dok u drugim zemljama kandidatima za EU iznosi 53 posto”.

Naslovna tema trećeg broja bila je da se hrvatskim Srbima vraća 61.000 stanarskih prava po skrivenoj odredbi ugovora o sukcesiji SFRJ. Tu je i vijest da ministarstvo financija isplaćuje PBZ-u i RBA 22 milijuna eura državnih jamstava za kreditiranje brodogradilišta Viktor Lenac, za koje se pak otkrilo da je bespravno prisvojilo pomorsko dobro u uvali Martinšćica.

Glumac Goran Grgić, zet Andrije Hebranga, tadašnjeg ministra zdravstva i potpredsjednika Vlade, medijima tvrdi da “ne zna tko ga je imenovao u NO Narodnih novina”. Vlada RH tada je još tražila strateškog partnera “koji bi uz državu i zaposlene bio suvlasnik Vjesnika”. Projekt spašavanja je operativno vodio spomenuti Hebrang, a iako je bilo zainteresiranih ulagača ništa nije realizirano i te su ugledne novine početkom 2012. propale. Objavljena je tada i vijest da je napokon raspisan natječaj za treću GSM mrežu, na koji su se javili HTmobile, VIPnet, britanski Orange, turski Rumeli Telekom i Mislav Šutalo.

Ovršili Zabu za 168,6 milijuna kuna

Mediji su bili uvjereni da će koncesiju dobiti Tele2, koji je nastupao uz pomoć Quaestusa Borislava Škegre i domaćeg konzorcija, no ta je ponuda odbijena i raspisan je novi natječaj, što je jako uznemirilo švedsku javnost. Raspisan je novi natječaj, pa je pred Božić Tele 2 ipak dobio koncesiju za mobilnu telefoniju.

Darko Marinac (Podravka) preuzeo je mjesto predsjednika IO HUP-a od Ivice Mudrinića (HT). 
U Varaždinu afera – otkrilo se da je strani ulagač ABC Group, koji je htio graditi tvornicu plastičnih cijevi za automobilsku industriju, platio gradonačelniku Ivanu Čehoku i supruzi put u Kanadu.
Piše se i da “Levi’sovi loši poslovni rezultati tresu Varteks”, te da bi dioničari te tvrtke “rado u NO vidjeli Borislava Škegru”. 
Iz Haaga stiže optužnica za Ivana Čermaka, pa Nenad Porges preuzima upravljanje Tifonom. 
 Adris grupa provodi squeeze out, istiskuju preostale dioničare Tvornice duhana Zagreb. Poslovni piše da “BAT i Philip Morris nude više od milijarde eura” za kupnju rovinjske tvornice duhana. U sklopu borbe protiv šverca cigareta, ministar financija Ivan Šuker šalje carinike u pogone i skladišta TDR-a i BAT-a. 
 Pisali smo i da je iz državnog proračuna novoosnovano Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa dobilo – nula kuna. Njegov predsjednik Antun Kapraljević tvrdi: “premijer Sanader ne želi da istražujemo”. Kasnije, prekasno, smo shvatili da je bio u pravu.

Najavljen je dolazak njemačkog Lidla, koji gradi veliki logistički centar u Jaski. Taj se lanac opisuje sloganom “niske cijene, podnošljiva kvaliteta”.

Doznajemo i da je karlovački Retag, tvrtka u vlasništvu Andrije Kovačevića, ipak naplatio 168,6 milijuna kuna duga od Zagrebačke banke. Bila je to najveća ovrha u povijesti hrvatskoga pravosuđa i prva nad nekom domaćom bankom. Mediji su objavljeni da je većinu novca dobio kontroverzni Blažo Petrović, pokrenuta je istraga, koja je ubrzo zaustavljena jer je Kovačević preminuo. Posrijedi je bio osnivački ulog u Zagrebačkoj banci iz 1986., koji je primjenom komforne kamate dosegnuo ogromne iznose. Visoki trgovački sud triput je ukinuo odluke zagrebačkog Trgovačkog suda i odgodio ovrhu, jednom je to učinio i Ustavni sud, no ovrha je ipak provedena. Zaba je 2005. tužila državu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog “povrede prava vlasništva” u slučaju Retag, no sud je tužbu 2014. odbacio.

Dragičevićeva INA bez rezultata

Poslovni zabilježi i arapsku turneju predsjednika Stipe Mesića – njegova se delegacija vratila s najavom da INA ulaže pola milijarde USD u istraživanje nafte i plina u Kataru, o čemu se kasnije više nije čulo. Rečeno je i da Konstruktor ulaže u Katar, što se kasnije izrodilo u međunarodnu aferu zbog navodnih čekova bez pokrića i činjenice da su Splićani kao menadžera za sigurnost angažirali bivšeg člana IRA-e. Treća u nizu tadašnjih dobrih vijesti s arapske turneje bila je da će Imunološki zavod izvoziti u Siriju, što se također izjalovilo jer su u međuvremenu obje strane krahirale.

Šef Ine Tomislav Dragičević inače u to doba pršti optimizmom, najavio je da “INA s Jordancima ulazi u Irak”, spominje i neke akvizicije. U stvarnosti, INA ne uspijeva dobiti pozicije za crpke na autocesti Zagreb-Split, što Dragičević ovako pravda: “informacije iz Ine cure do Tifona”. Kasnije je osuđen zbog lažne prijave boravka u svojoj vikendici, čime je izbjegao plaćanje visokog zagrebačkog prireza i podebljao menadžerska primanja.

Željko Kerum je dao veliki intervju Poslovnom, kaže da mu je cilj 10 milijuna eura godišnjeg prihoda. S troje partnera, u lovu na Ivicu Todorića, osniva Narodni trgovački lanac (NTL) – zajedno drže 12 posto tržišta. Otvorene su ponude za 34,6 posto Slobodne Dalmacije. Objavljeno je da EPH nudi 535 milijuna kuna, a prijavio se i Josip Radeljak Dikan, njegova tvrtka Slobodni mediji nudila je 236 milijuna kuna, dok su Styria, Delo i Novi list odustali od ponude. Radeljak u medijima propagira talijansku tvrtku koja bi trebala spasiti sisačku Željezaru nakon što su se iz nje povukli Rusi, no i to se izjalovilo.

Poslovni otkriva kako više od godine dana izvođači radova na autocesti Split-Zagreb nisu dobili ni kune, a moraju platiti PDV, pa su neki od njih propali. Iz HAC-a objašnjavaju kako daju novac “tek kad se gradilište zatvori”. DORH je počeo istraživati HAC-ove ugovore za gradnju tunela Mala Kapela. Zbog kašnjenja s autocestom, umjesto Stjepana Kovača na čelo HAC-a dolazi Mario Crnjak, kojem će se kasnije suditi u aferi Fimi media.

Objavljen je gospodarski plan Sanaderove vlade: otvaranje 150.000 novih radnih mjesta. Prvih nekoliko otvoreno je u novom Marcellinu, restoranu u kojem će 2009. tajno biti snimljen Sanaderov razgovor s njegovim mađarskim pajdašem Zsoltom Hernadijem, što će dovesti do Sanaderova suđenja i Marcellinove propasti.

Mesar Fiolić kupuje hotele

Prvog dana svibnja osam zemalja ušlo je u EU, stvorivši tampon od Slovenije do Estonije.
Poslovni špekulira da će HSLS-ov kadar Hrvoje Vojković, uz zalaganje tadašnjeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, preuzeti upravu Croatia osiguranja. Za Vojkovića se piše da je “bez iskustva u branši – zadrška javnosti i struke”. Bila je to loša godina za Žužula, koji je jedva izbjegao smjenu zbog afere Imostroj, a naredne su mu bile još gore i na kraju je morao otići s funkcije. 
 Izbila je i afera s mitom u prodaji Končarevih dionica, zbog koje su Darinko Bago i njegov šogor Mate Granić proveli tri dana u Remetincu. 
 Predsjednik Općinskog suda Đuro Sessa podigao je pak kaznene protiv Milana Bandića zbog plaćenog oglasa pod nazivom Istina je, u kojem napada suce. Ivica Račan Bandiću daje posljednju opomenu pred isključenje iz SDP-a.
Poslovni javlja i da je propao Argonaut, projekt Radimir Čačića Argonaut. Veljko Barbieri, osnivač ACI-ja, tvrdi da je Čačić ukrao njegov projekt “100 lučica za 1000 hrvatskih otoka”.

U lipnju vijest da “Sanaderov mesar” Stjepan Fiolić kupuje hotel u Dubrovniku. Kasnije je osuđen u aferi Planinska. Vlasnik tvornice Favorit Nerežišće Siniša Škaro najavljuje godišnji prihod od 100 milijuna kuna. Najavio je revitalizaciju proizvodnje slatkiša, u kojoj je 1959. proizvedena prva guma za žvakanje u socijalizmu. Favorit je propao, a s vremenom se otkrilo da je Škarina tvrtka Centar Brač od Agrokora dobila čak 307,5 milijuna kuna pozajmice za projekt Small Mall u centru Splita. Nakon izbijanja afere Agrokor, Centar Brač povukao se s gradilišta, na kojem ionako nisu ništa radili prethodne dvije godine.

Bila su to zlatna vremena prije krize, pa je izdavačka kuća Profil u zagrebačkog Bogovićevoj ulici ulupala 1,5 milijuna eura za knjižaru na tri kata, s preko 1500 kvadrata. U tom istom optimističnom duhu, Forbes je objavio da će “do 2009. kuće na Jadranu vrijedit će četiri puta više”. Na američko tržište kreću prva tri kontejnera SMS ekološkog džema od smokava, Srđan Mladinić tvrdi da je za narednu godinu dogovorio izvoz džemova u SAD za 3,5 milijuna eura. Tomislav Horvatinčić počinje graditi “prvo hrvatsko zatvoreno naselje za menadžere”, a Marinac iz Podravke najavljuje da će Vegeta iz njihove tvornice u Poljskoj “osvojiti Berlin”. Poljska tvornica propala je 2015.

Sanader je otvorio autocestu Zagreb – Split, iako je petina još nedovršena. Izbija afera kad se doznalo da je kilometar ceste koji gradi američki Bechtel za dva milijuna dolara skuplji od domaćih građevinara, oporba traži premijerovu ostavku. HSP osniva vladu u sjeni- Slaven Letica premijer, a Tonći Tadić ministar gospodarstva… Vijest da je ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt platila kaznu osuđenom novinaru Miroslavu Juriću jer “ne želi da za njenog mandata ijedan novinar idu u zatvor, “sram me živjeti u državi gdje novinare zatvaraju”. Ministrica je najavila “rat sucima koji su povezani s moćnicima”.

Pašalić u 'građevini', Gazda u Belju

Pod egidom Poznati političar u novom biznisu, čitamo da je Ivić Pašalić postao građevinski poduzetnik. “Građevina je siguran i profitabilan posao”, rekao je. Uskoro je propao. Tih dana Pašalić proziva Mladena Vedriša, Franju Gregurića, Hrvoja Šarinića, TDR, Zabu i Plivu kao “mafiokraciju”.

Branimir Glavaš buni se protiv ulaska Agrokora u PIK Belje, Todorić zbog toga odustaje od akvizicije. Ponudu su potom dali Marko Pipunić i Steve Bubalo, a dva mjeseca kasnije na naslovnici Poslovnog piše: “Belje ipak Ivici Todoriću, a ne Bubalu”. Slavonski guverner Glavaš ga je u međuvremenu prihvatio, pa u prosincu Agrokor kupuje Belje i PIK Vrbovec, sa 17.000 zaposlenika. Prije toga su uprava i sindikat PIK-a Vrbovec zajedno zavapili da ih “samo Todorić može spasiti”, a država ih je nudila Podravki. Agrokor je u Mađarskoj za 20 milijuna eura kupio tvornice vode i sladoleda.

Pod egidom ‘Alarmantno’ objavljeno je da je ino dug RH dosegnuo 25,7 milijardi dolara. Inače, 2015. je dogurao do 49,3 milijardi eura.

U jesen 2004. Badel 1862 otvara punionicu Kalničke vode, koja je umjesto planiranih 10 koštala 20 milijuna eura. Predsjednik uprave Anto Perković najavljuje “izvoz na Bliski istok”. Nije išlo, punionicu su 2010. morali prodati Emilu Tedeschiju.

Nižu se vijesti o obitelji Pevec: šire se na Srbiju, kupili bi Čazmatrans, optužuje ih se da svojim kamionima uništavaju prijevoznike. Poslovni javlja da je Zdravku Pevecu izmaknula Cromina titula menadžera godine zbog izrabljivanja radnika, “koji rade bez dana odmora i nemaju sindikat”.

Nevenka Tuđman oslobođena je za koruptivne radnje iako je USKOK dokazao da je zaradila 1,7 milijuna kuna služeći se svojim utjecajem za namještanje poslova.

Krajem godine, vijest da Josip Protega došao na čelo HPB-a, drugi izgledni kandidat bio je kadar iz propale Kaptol banke. Protegi se već godinama sudi zbog afere bankomat i odobravanja rizičnih kredita. Iz sudskog registra izbrisana je Dalmatinka, tvornica od iznimnog značaja za Sinjsku krajinu, no to je malo tko primijetio, jer su se Hrvati pomamili za ulaganjem u dionice uspješnijih tvrtki. Cijena dionice Jadroplova 2004. je porasla za 28 puta.