Sa sloganom "25 godina dobrih savjeta koji zlata vrijede" RRiF, tvrtka za nakladništvo i poslovne usluge, obilježila je 25 godina poslovanja. Ulazak u svoj prvi jubilej obilježila je i RRiF Visoka škola za financijski menadžment, no tek 10 godina s obzirom na to da je osnovana kada su to dopustili propisi o visokom školstvu.

U razgovoru za Poslovni dnevnik jedan od osnivača RRiF-a i glavni urednik časopisa Računovodstvo, revizija i financije, Vlado Brkanić ocijenio je dosadašnja postignuća i tržišnu poziciju te objasnio planove za budućnost.

Kada biste usporedili ekonomsko i regulatorno okruženje u kojima se danas odvijaju ove usluge s istima prethodnom razdoblju, što su glavne razlike? I koji su po vama najznačajniji čimbenici koji su definirali suradnju s vašim korisnicima?
Posao u našoj djelatnosti je iznimno složen. Sjećam se kako mi je na porezno savjetovanje došao jedan bivši ministar gospodarstva i kako je tražio i drugo mišljenje u Ministarstvu financija, a odgovor je bio suprotan onome kojeg sam ja dao. To što je s protekom tri godine Upravni sud sa svojom presudom bio identičan onome što sam savjetovao i što je taj stav objavila sva stručna javnost, ja sam za našeg ministra ostao 'nula'. Ponekad pretrpimo i takva poniženja, ali mi se u poreznim i drugim sporovima nadamo da će sud razumjeti o čemu se radi.  U radu ključnim smatramo povjerenje. Naši korisnici uvijek znaju da imaju RRiF gdje mogu dobiti odgovore za svoje probleme. To povjerenje morate stalno obnavljati. Pogriješite li jednom, teško da će netko doći drugi put. Tako je i s pisanim tekstovima u časopisima i priručnicima.

Je li zbog hiperinflacije propisa ovaj posao ipak sve složeniji?
Hiperinflacija propisa nije dobra, osobito ako propise donose nestručni ljudi i onda iz njih samo izviru višestruki problemi. Primjerice, u Stečajnom zakonu uloga povjerenika za predstečajnu nagodbu nije do kraja definirana, i pitanje je kako onda pokrenuti predstečaj. Ili, pak, pravilnicima se mijenja zakonski smisao propisa čime se ministar usudio promijeniti ono što je Hrvatski sabor ozakonio. Ako je u zakonu nešto loše, treba ga mijenjati, a ovako bismo trebali mi pokretati postupak na Ustavnom sudu radi ocjene sukladnosti pravilnika sa zakonom. Tko će danas još i na tome gubiti energiju, pitamo se. Nadalje, u jednom slučaju u vezi s PDV-om taj sud nije mogao razumjeti o čemu je odstupanje od zakona. Tek na intervenciju nekadašnjeg predsjednika Stipe Mesića izmijenjen je pravilnik o PDV-u. Na kraju su tu i temeljna neznanja donositelja propisa kojim neke obveze žele proširiti retroaktivnom primjenom.

Možete li izdvojiti najzaslužnije aktere u stvaranju ovog brenda?
Odlučujući čimbenik i pretpostavka za uspjeh su ljudi. Kad ih birate za suradnike, morate u njima prepoznati stručnost i predanost poslu. Moraju postati dio tima koji će se moći dopunjavati, imati smisla za suradnju s vanjskim autorima, kao i odgovornost za ono što napišu ili što od suradnika pribave. Odgovornost smo podigli na razinu tvrtke, tj. najmanje je bitno ako pojedini autor pogriješi u nečemu, postaje jako nezgodno ako se to objavi ili na savjetovanju pogrešno prezentira jer bi to onda bio veliki minus za RRiF. U tom pristupu nije se polazilo od autoriteta autora nego od onoga što je napisao. Bitno je koliko je nešto dobro, ispravno i prihvatljivo za neko postupanje, a tako smo postigli visoku razinu odgovornosti i stručnosti.

Smatrate li da je RRiF rastao u skladu s kretanjima našeg gospodarstva? Kakvi su rezultati i koliko je savjetnika i općenito zaposlenika?
Točno tako. Kada su se učinci svjetske gospodarske krize prelili i na naše gospodarstvo, od tada se počinje ozbiljno osjećati pad narudžbi naših proizvoda. Dodatno nepovoljno za naš posao je da i uz pad naklade naših izdanja i pad posjećenosti seminarima i savjetovanjima morate ostati jednako dobri, ako ne i bolji, pripremati časopis i uvrštavati teme koje odgovaraju potrebama naših korisnika. Želite li zadržati dosegnutu razinu kvalitete, morate zadržavati sve urednike – savjetnike jer u protivnom padate. Naš broj savjetnika – urednika se ne mijenja. Standardno ih je angažirano na davanju dnevnih konzultacija, na seminarima i na RRiF Visokoj školi 14 savjetnika, od toga 6 doktora znanosti, nekoliko magistara i diplomiranih ekonomista i pravnika. Za pisanje stručnih članaka i za seminare koristi se lista od oko 100-tinjak stalnih autora, profesora visokih škola i fakulteta i drugih specijalista koji nam mogu pomoći u kreiranju 'dobrog savjeta koji zlata vrijedi'.

Što govore brojke o samoj djelatnosti; koliko se seminara i savjetovanja godišnje održi, koliko savjeta dobiju klijenti i kolika je velika i jaka mreža stručnjaka s kojima tvrtka stalno surađuje?
Financijski pad u našoj djelatnosti nastojimo amortizirati kroz druge usluge ili izdanja. Broj besplatnih konzultacija ograničili smo jer svugdje u svijetu takve usluge se naplaćuju. S druge strane, ako se omogući besplatan pristup pretplatnicima časopisa tada se to zlorabi. U takvoj situaciji do savjeta ne mogu doći oni kojima u tom trenutku savjet zaista treba. Našim klijentima bi neki poslovi ostali dok se ne riješi porezno-pravna situacija, a istodobno netko zove i za ono što smo već u časopisima objasnili. To dnevno savjetovanje – konzultacije – najteži je dio u našoj djelatnosti. Savjet se traži odmah i stranka ga treba sada. To je razumljivo jer svatko ima svoj problem. Ali, zato tu trebate imati ekipu stručnjaka od kojih će to znati riješiti odmah. Iznimno, ako je pitanje složeno, tada se dogovara način i vrijeme kako da se to riješi. Takvih savjeta je u 2014. dano u vremenu trajanja od 324.389 minuta, a takva brojka će biti i u 2015. Pisanih mišljenja je nekoliko stotina. Prosječni broj seminara što ih godišnje održimo, gledajući tematski, je oko 30. Za neke važnije teme organiziramo to i izvan Zagreba, u Splitu, Osijeku, Zadru, Puli, Opatiji i Varaždinu. Što se tiče sklapanja paušalnih ugovora o pružanju savjeta, tu ne postoji sklonost naših kolega financijaša za takav oblik poslovne suradnje. Omogućili smo im da ono što 'konzumiraju' da to i plate, pa se s time 'tješimo' što imamo mali broj takvih klijenata.

U kojem području se za razvoj poduzetništva i rast gospodarstva nalaze najveći izazovi?
Mislim da se razvoj poduzetništva može ostvariti u prehrambenom sektoru, s obzirom na golemi uvoz tih proizvoda, poljoprivredi kao sirovinskoj bazi za prehrambenu industriju, u području turizma gdje se od soba i apartmana mora napraviti iskorak u obiteljske hotele, u području informatičke industrije i nekih usluga. Nedostaje dolazak inozemnih poduzetnika koji bi izgradili industriju 21 stoljeća. To je problem zakonodavnog okvira koji proizvodi brojnu administraciju, a ista nije u stanju riješiti nastali problem. Primjerice, privatizacija je stala jer se svi boje kako će biti optuženi za namještanje natječaja. Ako se sve napravi transparentno i ako (novi) ministar ohrabri svoje potčinjene, tada bi se ove stvari i na tom području trebale rješavati.

Gdje je po vama najizraženiji  interes i nezadovoljstvo gospodarstvenika, porezno područje ili?
O porezima i parafiskalnim nametima ne treba ni govoriti. Jest da je PDV u nekim postavkama jako složen jer ga tako uređuje Direktiva EU, ali zašto se, primjerice, Zakonom o porezu na dobit generira mnoštvo sudskih procesa (tužbi) samo zato da bi poduzetnik mogao kao porezno priznati rashod otpisati svoju tražbinu od kupca koji mu nije platio. Od 1995. do kraja 2000. godine to je bilo drukčije – otpis je bio porezno priznat po prosudbi poduzetnika. Porezni nadzor može kod dužnika uvijek provjeriti je li ono što nije platio stavio u prihod (npr. s nastupom zastare). Ovako su bilance nerealne jer sadrže mnoštvo 'kostura', sudovi neučinkoviti, porezi se plaćaju na nastale gubitke. No, golemi problem naše temeljne financijsko-računovodstvene struke je u naglom je povećanju zahtjeva o raznom izvještavanju: od toga kome si isplatio dnevnice za službeni put, tko ti nije platio fakturu, pa do evidencije o radnom vremenu koja nema veze sa stvarnošću. Sve se svodi kao da zaposlenici rade od 6 do 14 sati, što posebno čini teškoće u ugostiteljstvu i dr. uslugama gdje nema radnog vremena. Građevinarstvo ulazi u strukturni problem u kojem više nema ni radnika takvih kvalifikacija za održavanje ove djelatnosti. Zatim, Zakon o radu štiti neradnike – njima je gotovo nemoguće dati otkaz. Ja znam mnoštvo poduzetnika koji brinu za svoje radnike kako bi im ostali privrženi, kako ne bi otišli. Dobar radnik koji znade svoj posao i struku, za njega se ne treba bojati. Takvi si lako nađu novi posao.

Kakvu perspektivu ima tržište savjetodavnih usluga, kakva je pozicija ove tvrtke te imate li planove u vezi dodatnog ekipiranja i zapošljavanja novih savjetnika?
Ne očekujemo rast našeg sektora s obzirom na stanje u gospodarstvu. Gospodarstvo se bori s golemim problemima, to dosad nitko iz Vlade nije htio vidjeti. Jednostavno rečeno, premalo si društava može dopustiti odnosno platiti stalnog poreznog ili poslovnog savjetnika. Nažalost, to je ograničenje s kojim se moramo nositi i raditi 'po sitno'. Mi nemamo fluktuaciju zaposlenika, ali postupno uvodimo mlađe kolegice i kolege u posao jer se za samostalno savjetovanje osoba priprema nekoliko godina.

Što su planovi za 2016. i kako funkcionira RRiF-ovo učilište za poduzetništvo i RRiF-ova škola za financijski menadžment?
Želimo održati najvišu razinu naših proizvoda i usluga. Ne planiramo našu aktivnost prenositi na regiju jer je ona velikim dijelom determinirana poznavanjem lokalnog prava, a tamo već postoje ovakve tvrtke. Također, mislimo da sve što radimo ima smisla ako to prenosimo i na mlade. Putem našeg RRiF Učilišta za poduzetništvo osposobljavamo mlade za samostalnog knjigovođu. Taj program odobren od ministarstva često pohađaju i diplomirani ekonomisti kako bi što više ušli u praktično računovodstvo, odnosno kako bi iz teorije ušli u okrutnu stvarnost. RRiF Visoka škola za financijski menadžment danas je prepoznatljiva i cijenjena tako da raste broj zainteresiranih studenata za studij računovodstva i financija. Naime, još uvijek mladi ljudi radije bira druge ekonomske smjerove. Kako naših završenih studenata nema na zavodu za zapošljavanje, to sve više postoji bitna činjenica odluke na koji fakultet. Jedino to još ne priznaje ministarstvo. Mi, kao ni druge visoke škole, ne dobivamo iz proračuna nikakvu potporu po studentu, iako i njihovi roditelji plaćaju poreze. Sveučilište je tu kojem nije u interesu da se uskladimo s Bolonjom, tj. da se gospodarstvu daje ono što mu treba, i to odmah radno aktivne novozaposlenike. Zašto je to tako, to su pitanja za novog ministra.